1              22 Poslovni broj: 22 Gž-1179/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž-1179/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M., iz H., OIB: ..., zastupanoga po punomoćniku H. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. B., diplomiranom pravniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj 33 Pn-186/16-20 od 30. ožujka 2021. i o žalbi tuženice protiv rješenja istog suda broj 33 Pn-186/16-24 od 1. travnja 2021., dana 21. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženice i potvrđuje:

 

a) presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj 33 Pn-186/16-20 od 30. ožujka 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu točke 1. izreke preko iznosa od 5.755,00 kn do iznosa od 14.255,00 kn (za iznos od 8.500,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. kolovoza 2016. do isplate, te u točki 2. izreke u cijelosti; i

 

b) rješenje istog suda broj 33 Pn-186/16-24 od 1. travnja 2021. u pobijanom dijelu i to u točki I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 14.255,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 13.685,00 kn teku od 3. kolovoza 2016. do isplate, a na iznos od 570,00 kn od 30 ožujka 2021. do isplate (točka 1. izreke); dok je odbijen zahtjev u preostalom iznosu po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete od 8.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka 2. izreke).

 

2. Protiv ove presude u odbijajućem dijelu, žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava; dakle, žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) a koji se propis primjenjuje temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači.

 

2.1. Pravovremenu žalbu protiv ove presude u dosuđujućem dijelu i to za iznos od 8.500,00 kn, podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači podredno, ukine.

 

3. Rješenjem od 1. travnja 2021. obvezana je tuženica naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.660,75 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka I. izreke); dok je odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.030,25 kn (točka II. izreke), te u cijelosti zahtjev tuženice (točka III. izreke).

 

3.1. Pravovremenu žalbu protiv rješenja podnosi tuženica zbog istih žalbenih razloga i s istim prijedlogom glede načina rješavanja u drugom stupnju.

 

4. U odgovorima na žalbe tužitelj osporava navode istih i predlaže žalbe odbiti.

 

4.1. Žalbe su neosnovane.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju da isti trpi zbog ozljeđivanja u prometnoj nesreći od 25. siječnja 2016.

 

5.1. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je tuženica priznala pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i isključivu odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nesreće i time, štetne posljedice i nakon što je uplatila tužitelju s naslova naknade neimovinske štete nesporni iznos od 9.815,00 kn.

 

5.2. Dakle, u ovoj fazi postupka sporna je samo visina naknade neimovinske štete i to u odbijajućem dijelu za iznos od 8.000,00 kn te u dosuđujućem dijelu za iznos od 8.500,00 kn.

 

5.3. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

5.4. Nije ostvaren razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

6. Naime, odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) određeno je, među ostalim, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

7. Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i medicinskog vještačenja, kako je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu istegnuća mišića vratne kralježnice te natučenje desnog koljena; karakter i težina povrede, lokacija povrede, duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpio (jaki 2 dana, srednji 5 dana i blagi 45 dana), popratne neugodnosti pri liječenju (RTG i EEG snimanje, imobilizacija - Schanzov ovratnik, potreba mirovanja, analgetici, fizikalna terapija, kontrole i dr.), dob tužitelja (rođen 1974. godine), intenzitet i trajanje straha (primarni jakog intenziteta i kratkog trajanja te sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 5 dana i 20 dana blagog intenziteta), manifestacije straha (zabrinutost za ishod liječenja), duševne boli zbog umanjenje životnih aktivnosti (u stupnju od 3%, subjektivni znaci funkcionalne oštećenosti očituju se kroz ograničenu pokretljivost vratnog segmenta te povremenim bolovima u vratu pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave); za zaključiti je da obim svih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti upravo u, po sudu prvog stupnja utvrđenom, iznosu od 23.500,00 kn odnosno, nakon odbitka isplaćenih 9.815,00 kn, iznosu od 13.685,00 kn.

 

7.1. Za ukazati je ovdje da je prvostupanjski sud očito nespretno kod primjene odredbi ZOO utvrdio zasebno naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli što međutim, nije u duhu citirane zakonske odredbe već utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti a intenzitet pretpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

 

7.2. U odnosu na žalbe stranaka, dodatno prednjem, za navesti je da sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. I u sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

 

8. Glede žalbenih navoda o nedopuštenosti preinake tužbe zbog primjene Pravnog shvaćanja sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka i 15.lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, i kojim je prihvaćeno da se navedeno primjenjuje i kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti prema ZOO, prije svega je za istaći da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 117. ZID ZPP smatrao da je dopuštena preinaka tužbe do zaključenja glavne rasprave a u smislu izmijenjene odredbe članka 190. stavak 2. ZPP.

 

8.1. Nadalje, pravilno je smatrao da radi primjene navedenog pravnog shvaćanja (zbog uloge Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni), tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti tužbu jer je prethodni postupak zaključen još 28. ožujka 2019.

 

8.2. Po mnijenju ovog drugostupanjskog suda, okolnost donošenja novih orijentacijskih kriterija predstavlja novu okolnost koja daje tužitelju pravo preinake tužbe jer je očito da, bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu iz navedenog razloga do dana zaključenja prethodnog postupka.

 

8.3. Ovo i stoga jer se u konkretnom slučaju radi o zaštiti zdravlja tužitelja koje je narušeno štetnom radnjom osiguranika tuženice. Bilo kakvo ograničenje prava na pristup sudu kao jednog od najvažnijih jamstava pravičnog suđenja koje pravo pak, ne podrazumijeva samo mogućnost pokretanja postupka već podrazumijeva i mogućnost da postupak bude vođen i okončan na način da se u najvećoj mogućoj mjeri osigura ostvarenje načela pravičnosti i zaštita najviših vrijednosti pa tako i života i zdravlja čovjeka, onemogućilo bi ostvarenje tih vrednota a to svaki sud mora spriječiti u najvećoj mogućoj mjeri.

 

8.4. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je fizička osoba, oštećenik, nasuprot kojega se nalazi pravna osoba, osiguratelj štetnika, i zauzimanjem suprotnog stava (neprihvaćanjem preinake tužbe) došlo bi, po ocjeni ovog suda, do narušenja pravedne ravnoteže između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi tim ograničenjem postići.

 

8.5. Takvo ograničenje pristupa sudu bilo bi nespojivo s odredbom članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) koja određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj; te a odredbom članka 13. Konvencije koja određuje da svatko čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu. Također, odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispr., 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14; dalje: Ustav) koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

 

8.6. Ovo stoga jer pravičnost postupanja suda mora biti takva da uspostavlja razuman odnos razmjernosti između korištenja dopuštenih pravnih sredstava i cilja kojem se njima teži. Konkludira, okolnost donošenja pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15.lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji iz 2002. godine (pa i bez obzira na različitost koncepta naknade štete koji je bio primjenjiv 2002. godine i sada), predstavlja okolnost koja opravdava mogućnost objektivne preinake tužbe sve do zaključenja glavne rasprave a radi ostvarenja konačnog cilja, reparacije štete nastale na vrednotama koje uživaju najveću konvencijsku i ustavnu zaštitu (život i zdravlje čovjeka i kvaliteta života čovjeka) u najvećoj mogućoj mjeri.

 

9. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbe stranaka u cijelosti i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

10. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP i jer je isti pravilno obračunat u kom dijelu se upućuje na razloge pobijane odluke, pa je pobijano rješenje valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

 

Split, 21. srpnja 2021.