1            Poslovni broj:10 Gž-1267/2020-2

 

 

 

Poslovni broj:10 Gž-1267/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M.-S. M. (OIB:…) iz B., kao nositeljice „OPG M. M.-S.“, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. & K. iz K., protiv tuženika Z. O. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Pn-73/2018-42 od 21. veljače 2020., dana 21. srpnja 2021.,

 

r i j e š i o    j e

 

Usvaja se žalba tužiteljice, ukida se presuda Općinskog suda u Sisku broj Pn-73/2018-42 od 21. veljače 2020. i predmet vraća  istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

 

Obrazloženje

 

1. Toč.1. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade štete u iznosu od 19.873,36 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2015. do isplate pa je toč.2. izreke tužiteljica obvezana tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn.

 

2. Opisanu presudu pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu joj troškova žalbenog postupka koji obuhvaćaju nagradu za sastav žalbe prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i izdatak s osnova sudske pristojbe na odgovor.

 

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

 

5. Naime, odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice, kao nositeljice Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (dalje: OPG) radi naknade joj imovinske štete na usjevima kukuruza za koju tvrdi da su počinili konji u vlasništvu tuženika dana 7. ožujka 2015., prvostupanjski sud je zauzeto stajalište obrazložio slijedećim iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

 

-da je tužiteljica počam od 4. ožujka 2015. nositeljica OPG-a pod nazivom „OPG M. M.-S.“;

 

-da iz zapisnika Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcija u područnim jedinicama, Odjel-Područne jedinica Zagreb od 11. ožujka 2015. proizlazi da je tog dana obavljen inspekcijski nadzor na adresi u B. po prijavi J. M. zbog neovlaštenog ulaska devet konja u vlasništvu tuženika dana 7. veljače 2015. na posjed neobranog kukuruza u mjestu C. B. označene kao čkbr. 142, 143, 144, 145, 146 i 147 sve k.o. C. B. čime da je počinjena materijalna šteta;

 

-da iz zapisnika istog upravnog tijela od 16. travnja 2015. proizlazi da je tog dana obavljen inspekcijski nadzor po prijavi J. M. neovlaštenog ulaska osam konja u vlasništvu tuženika dana 7. ožujka 2015. na posjed neobranog kukuruza u mjestu C. B., zaseok T. označene kao čkbr. 142, 143, 144, 145, 146 i 147 sve k.o. C. B. čime da je počinjena materijalna šteta;

 

              -da prema procjeni vještaka D. O., dipl.ing. agronomije, koji se rukovodio utvrđenjima ing. agronomije A. Đ. kojeg je u svrhu utvrđivanja štete angažirao svjedok J. M. prije pokretanja predmetnog postupka, šteta od konja na usjevima iznosi 18.889,00 kn, a dodatna šteta na polju gaženjem polja da je iskaziva sa 1.090.00 kn pa da sveukupna šteta iznosi 19.979,00 kn;

 

         -da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici broj spisa Pp G-641/16-8 od 12. listopada 2016. tuženik proglašen krivim jer je držao bez nadzora desetak komada konja koji su stoga 7. ožujka 2015. oko podneva u mjestu C. B. neovlašteno ušli u posjed čkbr. 142, 143, 144, 145, 146 i 147 – sve k.o. C. B., koji je bio zasijan kukuruzom korisnika J. M. i počinili materijalnu štetu;

 

           -da je i u više drugih prekršajnih postupaka (Pp G-898/16, Pp G-842/16, Pp G-847/16 i Pp G-426/18) tuženik proglašen krivim jer su njegovi konji ulazili na tuđe nekretnine (u periodu od 1.1.2016. do 22.3.2016.) a i da su potom zbog promjene Prekršajnog zakona ukinute u tim postupcima donesene prvostupanjske osuđujuće presude, a tuženik oslobođen optužbe.

 

6. Na iznesenim činjeničnim utvrđenjima prvostupanjski sud utemeljuje svoje stajalište da iz nalaza vještaka D. O. i „iskaza“ proizlazi da šteta od konja na usjevima iznosi 18.889,00 kn što uz štetu na polju gaženjem polja, ukupno iznosi 19.979,00 kn, da je nesporno da su konji tuženika u većim skupinama lutali i činili štetu po nekretninama na području općine S., da je procjena štete prije pokretanja predmetnog postupka izvršena na osnovu zahtjeva J. M., da iz zapisnika „državnog inspektorata“ proizlazi da je u oba slučaja kao predstavnik oštećenog nastupio svjedok J. M., da je u prekršajnim spisima kao vlasnik i posjednik nekretnina na kojima je utvrđeno da su tuženikovi konji počinili štetu naveden J. M. i to u vrijeme kada je vlasnica (pravilno: nositeljica) OPG-a bila tužiteljica, pa je zaključio da tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja nije „vlasničkim listovima i kopijom katastarskog plana točno definirala o kojim se česticama radi“ i dokazala „pravni osnov po kojem je u vlasništvu ili posjedu tih nekretnina (vlasnički list ili ugovor o najmu navedenih nekretnina“ pa kako tužiteljica navedene činjenice, koje je tuženik osporio, nije dokazala, a provedeni dokazi upućuju da je šteta „nastala ocu tužiteljice J. M., a ne samo tužiteljici“, odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu čl.1045. Zakona o obveznim odnosima.

 

6.1. Činjenicu da se čestice navode no „bez njihove površine i osnova posjedovanja i vlasništva“) u zapisnicima „državnog inspektorata“ smatra nedostatnom da bi se utvrdilo kome je šteta doista nastala - tužiteljici ili njezinom ocu, jer iz dokaza koje je tuženik (?) priložio u spis, nije moguće utvrditi točno o kojim se česticama radi i tko je vlasnik tih čestica.

 

7. Pobijajući opisano stajalište prvostupanjskog suda koje je posljedica očigledne primjene pravila o teretu dokazivanja sadržanog u odredbi čl.221.a. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 uz izuzetke propisane odredbama čl.117.stav.2. i 3. i čl.119.stav.2. ZID ZPP/19) tužiteljica u žalbi osnovano upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a ističući ponajprije da tuženik tijekom trajanja postupka nije osporavao da do štete ne bi došlo na nekretninama u posjedu tužiteljice, već da je osporavao da bi štetu počinili njegovi konji. No posebno je naglasila da je na pripremnom ročištu u spis priložila Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 4. ožujka 2015. koji je sklopila sa dotadašnjim nositeljem predmetnog OPG-a J. M. koju ispravu prvostupanjski sud međutim nije ni analizirao niti vrijednosno ocijenio. Stoga da ga ponovno prilaže i uz žalbu.

 

7.1. Okolnost što je svjedok J. M. nastupao kod nadležnih upravnih tijela vezano uz predmetnu (utuženu) štetu, tužiteljica pojašnjava činjenicom što je isti član predmetnog OPG-a a i njezin punomoćnik u vezi čega da je u spis priložila i odnosnu punomoć koju je prvostupanjski sud također propustio ocijeniti.

 

8. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog spisa iz aspekta iznesenih žalbenih navoda tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je u raspravnom zapisniku sa pripremnog ročišta održanog dana 2. listopada 2018. navedeno da je tužiteljica predala i ugovor o prijenosu gospodarske cjeline čime otklanja osnovanost prigovora promašene aktivne legitimacije (da nije ovlaštena potraživati štetu počinjenu na nekretninama unesenim u OPG) – no navedenom zapisniku, a niti kasnije spisu nije priložen navedeni ugovor, kojeg tužiteljica sada ponovno prilaže žalbi.

 

8.1. Neosnovan je i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik osporavao posjed i vlasništvo tužiteljice u odnosu na nekretnine na kojima su njegovi konji uništili usjeve obzirom da iz sadržaja prvostupanjskog spisa navedeno uopće ne proizlazi jer je tijekom cijelog postupka osporavao da bi njegovi konji počinili štetu.

 

8.2. I po ocjeni ovoga suda materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u proturječju je sa obrazloženjem pobijane presude u kojem prvostupanjski sud prihvaća sadržaj izvedenih dokaza u prilog zaključka da šteta od konja ukupno iznosi 19.979,00 kn, da je nesporno da su konji tuženika u većim skupinama lutali i činili štetu po nekretninama na području općine S., da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici broj spis Pp G-641/16-8 od 12. listopada 2016. tuženik proglašen krivim jer je držao bez nadzora desetak komada konja koji su stoga 7. ožujka 2015. oko podneva u mjestu C. B. neovlašteno ušli u posjed čkbr. 142, 143, 144, 145, 146 i 147 – sve k.o. C. B., koji je bio zasijan kukuruzom korisnika J. M. i počinili materijalnu štetu, dok su u više drugih prekršajnih postupaka ukinute osuđujuće presude isključivo zbog promjene prekršajnog zakonodavstva – a čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2. toč.11. ZPP-a.

 

9. Obzirom da je iznesenim manjkavostima ostvarena ponajprije bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a to je usvajanjem tužiteljičine žalbe valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP-a no zbog opsega utvrđenih manjkavosti u postupanju i zaključivanju koje je protivno sadržaju provedenih dokaza, odlučiti da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

 

9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će detaljnom i sveobuhvatnom analizom svih u spis zaprimljenih dokaza (pa i ugovora o prijenosu gospodarske cjeline priloženog uz žalbu) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice time da će imati u vidu poseban pravni status obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva normiranog Zakonom o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (dalje: ZOPG - „Narodne novine“ broj 29/18 i 32/19) a naročito odredbu čl.5.stav.1.a) istog koja OPG definira kao organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika fizičke osobe koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti, a temelji se na korištenju vlastitih i/ili unajmljenih proizvodnih resursa te na radu, znanju i vještinama članova obitelji, a i definiciju „obiteljskog kućanstva“ prema stav.1.g) i „članova obitelji“ iz stav.1.h) istog članka.

 

U Varaždinu, 21. srpnja 2021.