- 1 - Revd 3035/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. b. „D.. I. B.“ P., OIB ., koju zastupa punomoćnica Đ. D. – G., odvjetnica u K., protiv tuženice I. U. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-787/2020-2 od 8. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-131/19-15 od 21. studenog 2019., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlozi za dopuštenje revizije se odbacuju.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-787/2020-2 od 8. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-131/19-15 od 21. studenog 2019.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je predložila odbaciti prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pet pravnih pitanja i naznačeni razlozi važnosti zbog kojih predlagateljica smatra da su ista važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Međutim predlagateljica se pozvala na odluku ovog suda broj Rev-33/2011 od 22. listopada 2013. u kojem predmetu je utvrđeno da je tuženica za tužiteljicu obavljala rad za vrijeme specijalizacije zbog čega iznos isplaćene plaće ne može ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tuženicu dok je u ovom predmetu utvrđeno da tuženica nije kod tužiteljice radila odnosno obavljala radne zadatke. Stoga naznačena odluka ne može biti razlog važnosti u ovom sporu. Također niti odluke Ustavnog suda broj U-III-350/2007 od 9. ožujka 2011. i U-III-4178/2011 od 21. rujna 2016. u kojima je postavljeno pitanje pravne valjanosti ugovaranja ugovorne kazne za slučaj otkaza ugovora o radu prije isteka roka trajanja radnog odnosa dok je u ovom sporu predmet spora zahtjev za vraćanje naknade plaće isplaćene tuženici za vrijeme trajanja specijalizacije obzirom da je tuženica otkazala ugovor o radu iako se ugovorom o specijalizaciji obvezala raditi kod tuženice nakon položenog specijalističkog ispita.
4. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
