- 1 -              Rev 2298/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2298/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. V. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u R., protiv tuženika: 1. Grada K., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u K. i 2. S. B. iz K., OIB …, zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici u K., radi isplate, odlučujući o 1. tuženikovoj reviziji protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1569/2016-2 od 26. travnja 2017., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena odnosno ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1390/12-42 od 25. svibnja 2016., na sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija izjavljena protiv presude  Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1569/2016-2 od 26. travnja 2017. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1569/2016-2 od 26. travnja 2017. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1390/12-42 od 25. svibnja 2016. suđeno je:

 

              "I   Nalaže se tuženicima Gradu K., OIB: … i S. B. iz K., OIB:… da tužitelju H. V. iz S., OIB: … solidarno isplate dospjelu, izgubljenu zaradu za razdoblje od 01. lipnja 2010.g. do 30. ožujka 2016.g. u ukupnom iznosu od 166.443,74 kn uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa isplate do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje, do 31. srpnja 2015.g po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje odnosno stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

 

-              na iznos od 2.384,37 kn.  počam od 16. srpnja 2010.g.,

-              na iznos od 2.347,12 kn.  počam od 16. kolovoza 2010.g.,

-              na iznos od 2.371,62 kn.  počam od 16. rujna 2010.g.,   

-              na iznos od 2.371,63 kn.  počam od 16. listopada 2010.g.,

-              na iznos od 2.357,24 kn.  počam od 16. studenog 2010.g.,

-              na iznos od 2.357,27 kn.  počam od 16. prosinca 2010.g.,

-              na iznos od 2.308,25 kn.  počam od 16. siječnja 2011.g.,

-              na iznos od 2.434,36 kn.  počam od 16. veljače 2011.g.,

-     na iznos od 2.481,27 kn.  počam od 16. ožujka 2011.g.,

-     na iznos od 2.481,35 kn.  počam od 16. travnja 2011.g.,

-              na iznos od 2.481,22 kn.  počam od 16. svibnja 2011.g.,

-              na iznos od 2.481,27 kn.  počam od 16. lipnja 2011.g.,

-              na iznos od 2.481,24 kn.  počam od 16. srpnja 2011.g.,

-              na iznos od 2.481,24 kn.  počam od 16. kolovoza 2011.g.,

-              na iznos od 2.481,27 kn.  počam od 16. rujna 2011.g.,

-              na iznos od 2.481,22 kn.  počam od 16. listopada 2011.g.,

-              na iznos od 2.466,87 kn.  počam od 16. studenog 2011.g.,

-              na iznos od 2.466,91 kn.  počam od 16. prosinca 2011.g.,

-              na iznos od 2.466,87 kn.  počam od 16. siječnja 2012.g.,

-              na iznos od 2.412,87 kn.  počam od 16. veljače 2012.g.,

-     na iznos od 2.412,86 kn.  počam od 16. ožujka 2012.g.,

-     na iznos od 2.357,69 kn.  počam od 16. travnja 2012.g.,

-              na iznos od 2.357,65 kn.  počam od 16. svibnja 2012.g.,

-              na iznos od 2.357,68 kn.  počam od 16. lipnja 2012.g.,

-              na iznos od 2.357,63 kn.  počam od 16. srpnja 2012.g.,

-              na iznos od 2.357,69 kn.  počam od 16. kolovoza 2012.g.,

-              na iznos od 2.357,65 kn.  počam od 16. rujna 2012.g.,

-              na iznos od 1.971,22 kn.  počam od 16. listopada 2012.g.,

-              na iznos od 2.005,62 kn.  počam od 16. studenog 2012.g.,

-              na iznos od 2.341,06 kn.  počam od 16. prosinca 2012.g.,

-              na iznos od 1.646,01 kn.  počam od 16. siječnja 2013.g.,

-              na iznos od 2.324,12 kn.  počam od 16. veljače 2013.g.,

-              na iznos od 2.324,06 kn.  počam od 16. ožujka 2013.g.,

-              na iznos od 2.324,20 kn.  počam od 16. travnja2013.g.,

-              na iznos od 2.324,12 kn.  počam od 16. svibnja 2013.g.,

-              na iznos od 2.324,09 kn.  počam od 16. lipnja 2013.g.,

-              na iznos od 2.324,06 kn.  počam od 16. srpnja 2013.g.,

-              na iznos od 2.324,21 kn.  počam od 16. kolovoza 2013.g.,

-              na iznos od 2.324,06 kn.  počam od 16. rujna 2013.g.,

-              na iznos od 2.324,09 kn.  počam od 16. listopada 2013.g.,

-              na iznos od 2.307,67 kn.  počam od 16. studenog 2013.g.,

-              na iznos od 2.307,51 kn.  počam od 16. prosinca 2013.g.,

-              na iznos od 2.307,57 kn.  počam od 16. siječnja 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,53 kn.  počam od 16. veljače 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,51 kn.  počam od 16. ožujka 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,64 kn.  počam od 16. travnja 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,57 kn.  počam od 16. svibnja 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,53 kn.  počam od 16. lipnja 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,53 kn.  počam od 16. srpnja 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,56 kn.  počam od 16. kolovoza 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,51 kn.  počam od 16. rujna 2014.g.,

-              na iznos od 2.337,56 kn.  počam od 16. listopada 2014.g.,

-              na iznos od 2.320,94 kn.  počam od 16. studenog 2014.g.,

-              na iznos od 2.320,94 kn.  počam od 16. prosinca 2014.g.,

-              na iznos od 2.321,09 kn.  počam od 16. siječnja 2015.g.,

-              na iznos od 2.498,09 kn.  počam od 16. veljače 2015.g.,

-              na iznos od 2.498,09 kn.  počam od 16. ožujka 2015.g.,

-              na iznos od 2.499,09 kn.  počam od 16. travnja 2015.g.,

-              na iznos od 2.498,97 kn.  počam od 16. svibnja 2015.g.,

-              na iznos od 2.498,97 kn.  počam od 16. lipnja 2015.g.,

-              na iznos od 2.499,00 kn.  počam od 16. srpnja 2015.g.,

-              na iznos od 2.499,00 kn.  počam od 16. kolovoza 2015.g.,

-              na iznos od 2.498,94 kn.  počam od 16. rujna 2015.g.,

-              na iznos od 2.499,01 kn.  počam od 16. listopada 2015.g.,

-              na iznos od 2.499,01 kn.  počam od 16. studenog 2015.g.,

-              na iznos od 2.499,01 kn.  počam od 16. prosinca 2015.g.,

-              na iznos od 2.499,01 kn.  počam od 16. siječnja 2016.g.,

-              na iznos od 2.499,01 kn.  počam od 16. veljače 2016.g.,

-              na iznos od 2.499,01 kn.  počam od 16. ožujka 2016.g.,

-              na iznos od 2.499,01 kn.  počam od 16. travnja 2016.g.,

             

              kao i za svaki daljnji mjesec, pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec iznos od po 2.499,01 kn, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 8,14% godišnje odnosno stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dospijeća svakomjesečnog iznosa isplate do njegove isplate, sve u roku 15 dana.

 

              II   S viškom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

 

              III   Nalaže se I i II tuženiku da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 30.906,25 kn, sve u roku 15 dana."

 

2.1.  Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1569/2016-2 od 26. travnja 2017. suđeno je:

 

              "I. Odbijaju se žalbe I. tuženika Grada K. i II. tuženika S. B. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-1390/12-42 od 25. svibnja 2016. u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke u kojem je naloženo I. i II. tuženicima da tužitelju solidarno isplate izgubljenu zaradu dospjelu od 1. lipnja 2010. do 30. ožujka 2016. u ukupnom iznosu od 166.443,74 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te da mu za svaki daljnji mjesec, do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec isplaćuju iznos od po 2.499,01 kn, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, sve do zakonskog stjecanja uvjeta za umirovljenje sa 65 godina.

 

              II. Preinačava se navedena presuda u  dijelu izreke pod stavkom III. kojim je I. i II. tuženicima naloženo da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn  i za navedeno sudi:

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.687,50 kn.

 

              III. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka."

 

2.2. Ujedno je rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je I. i II. tuženicima naloženo da tužitelju isplaćuje mjesečni iznos rente od 2.499,01 kn nakon navršenih 65 godina života.

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio 1. tuženik Grad K. (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija protiv presude i rješenja nije osnovana.

 

6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu i rješenje u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu rente zbog izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2010. pa nadalje do dana stjecanja zakonskih uvjeta za umirovljenje navršenjem 65 godina života.

 

8.1. Tuženik u reviziji protiv presude ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga što drugostupanjski sud u obrazloženju presude i rješenja nije ocijenio žalbene razloge o odlučnim činjenicama. Na te navode treba reći da prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP  u obrazloženju presude drugostupanjski sud ne treba posebno cijeniti sve žalbene navode, već treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a što je drugostupanjski sud donoseći odluku u ovoj pravnoj stvari i učinio pa navedene bitna povreda nije učinjena.

 

7.2. Nadalje, tuženik tvrdi da je o istom tužbenom zahtjevu već presuđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu donesenom 10. lipnja 2011. u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-1615/00, a kojom je, između ostalog, odlučeno i o zahtjevu tužitelja za isplatu kapitalizirane rente na ime izgubljene zarade odnosno mirovine za razdoblje koje je obuhvaćeno i tužbom u ovoj pravnoj stvari, na način da je taj zahtjev odbijen pa da je time počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 333. st. 2. ZPP, kada tuženikov prigovor presuđene stvari sud  nije prihvatio i tužbu odbacio.

 

7.3. Protivno tvrdnji tuženika u reviziji, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da prigovor presuđene stvari nije osnovan. Naime, ako se parnica pokreće o stvari o kojoj je već pravomoćno odlučeno, a postoji objektivni i subjektivni identitet spora, tada raspravljanje u takvoj parnici nije dopušteno već sud treba tužbu odbaciti (čl. 333. st. 2. ZPP). Da bi se radilo o već presuđenoj stvari mora u kasnije pokrenutoj parnici postojati identitet stranaka, identitet tužbenog zahtjeva, kao i identitet činjenične osnove tužbe (tako ovaj sud u odluci Rev-668/2000). Kako je u ranije pravomoćno dovršenom predmetu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1615/00 odlučivano o zahtjevu za isplatu kapitalizirane rente, dok je u ovom postupku zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade u visini dospjelih pojedinačnih iznosa te izgubljene zarade te buduće rente, ne postoji identitet činjeničnih osnova tužbi, a niti presuda kojom bi pravomoćno bilo presuđeno o zahtjevu tužitelja kako je istaknut u ovoj pravnoj stvari.

 

7.4. Nadalje, tuženik tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je presudom prekoračio tužbenih zahtjev. Međutim, tužitelj je u podnesku predanim na ročištu 6. travnja 2016. postavio tužbeni zahtjev na isplatu utvrđenih iznosa izgubljene zarade te isplatu buduće rente  sve do zakonskog stjecanja uvjeta za umirovljenje s navršenih 65 godina života, dok je prvostupanjski sud svojom presudom dosudio rentu "sve dok budu postojali zakonski uvjeti", pa je drugostupanjski sud upravo sanirao prekoračenje zahtjeva koje je počinio prvostupanjski sud kada je,u skladu s postavljenim zahtjevom, dosudio buduću rentu limitiranog trajanja do 65 godina života, a u preostalom dijelu presudu ukinuo. Naime, odredbom čl. 369. st. 5. ZPP je propisano da ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.

 

Ovdje valja reći da nije prekoračen zahtjev ni u dijelu kojim je odlučeno o naknadi izgubljene zarade za dospjele iznose do zaključenja glavne rasprave, a za ubuduće je odlučeno prihvaćenim rentnim zahtjevom, jer je postavljen zahtjevu za isplatu izgubljene zarade u neprekinutom trajanju počevši od 1. lipnja 2010. pa nadalje za svaki pojedini mjesec. Isto tako, nije prekoračen tužbeni zahtjev niti kada je za ubuduće dosuđena visina rente u fiksnom mjesečnom iznosu, jer je visina mjesečna visina rente odmjerena prema utvrđenim činjenicama i kriterijima u času donošenja presude.

 

8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. I prema stavu ovog suda, a imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kojima je revizijski sud vezan, pravilno su nižestupanjski  sudovi prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu dospjelih iznosa izgubljene zarade, kao  i  buduće rente po toj osnovi u smislu odredbi čl. 1088. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) kojom je propisano da u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada štete se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. Oštećenik je međutim ovlašten utužiti naknadu u obliku novčane rente ili sukcesivno utuživati nastalu štetu te nema zapreke da to učini u istoj tužbi, pri čemu je renta naknada za buduću štetu čiji ukupni iznos nije poznat u vrijeme odlučivanja o pravu na rentu, a početni se iznos utvrđuje prema poznatoj visini štete u trenutku odlučivanja.

 

10. Zbog navedenih se razloga i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neosnovanim.

 

11. Na temelju sveg iznesenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je, na osnovi odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

12. U odnosu na reviziju protiv rješenja, kojim je ukinuta presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je 1. i 2. tuženicima naloženo do tužitelju isplaćuju mjesečni iznos rente od 2.499,01 kn nakon navršenih 65 godina života, postupak je pravomoćno dovršen te je protiv takvog rješenja dopuštena revizija u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

13. Nisu osnovani revizijski navodi tuženika da je u navedem dijelu trebalo predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Naime, drugostupanjski sud je utvrdio da je donošenjem odluke prvostupanjskog suda o trajanju rente prekoračen zahtjev jer je prema formulaciji izreke prvostupanjskog suda trajanje obveze isplate rente tužitelju moglo biti i nakon 65 godine života (primjerice ako tužitelj nastavi raditi i ne ode u starosnu mirovinu sa navršenih 65 godina), dakle, dosuđeno je više nego je tužbenim zahtjevom traženo. Budući da je tužitelj svoj rentni zahtjev ograničio do navršenih 65 godina života, ne postoji dio zahtjeva o kojem bi se još trebalo raspravljati i odlučivati u ponovljenom postupku. Stoga je pravilno postupio drugostupanjski sud kada je, na temelju ranije citirane odredbe  čl. 369. st. 5. ZPP, ovaj dio presude ukinuo.

 

13. Zbog navedenih je razloga, na temelju čl. 393. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.