Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž-320/2020-2


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-320/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja I. C. d.o.o., Z., OIB , kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. K. u Z., protiv tuženika: 1. G. Z., OIB: , kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i B. u Z., 2. B. E. d.o.o., S., OIB , kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G., G., P. i p. u Z. i 3. E. d.o.o., Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 Psp-180/18-24 od 28. listopada 2019., 20. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e :

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 Psp-180/18-24 od 28. listopada 2019. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izrijeke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su I.-III. tuženici smetali tužitelja I. C. d.o.o. Z., OIB: , u posljednjem mirnom posjedu nekretnine objekta I. C. na adresi u Z., koji se nalazi na k.č.br. 3691/1 i 3690/2, upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k. uložak broj, k.o. G. Z., na način da je dana 29. 10. 2018. samovlasno i bez ovlaštenja tužitelja ili drugog nadležnog tijela stupio u posjed nekretnine; objekta I. C. te pokretnine; pokretne stepenice u tom objektu na način da je I. tuženik postavio zaštitare iz tvrtke II. tuženika B. E. d.o.o. i zaštitnu traku oko pokretnih stepenica i time onemogućio pristup tužitelju te dao nalog djelatnicima tvrtke III. tuženika E. d.o.o. da započnu sa neovlaštenim radovima na tim stepenicama, za izvođenjem neovlaštenih radova iskapanja na objektu I. C., na ulazu u podzemnu garažu tog objekta za izvođenjem neovlaštenih radova nad instalacijama objekta I. C. pa su oni isključili strujno napajanje najmoprimcu objekta K. d.d. te priključili na objekt nepoznato strujno napajanje, čime su samovlasno oduzeli posjed nekretnine tužitelju i onemogućili mu pristup.

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju vrate oduzeti posjed nekretnine objekta I. C. na adresi u Z., koji se nalazi na k.č.br. 3691/1 i 3690/2, upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k. uložak broj: 8973, k.o. G. Z. i posjed pokretnine; pokretnih stepenica u tom objektu, na način da odmah prestanu s izvođenjem svih radova na objektu I. C. d.o.o. i pokretnih stepenica u tom objektu na način da I. tuženik opozove nalog za izvođenjem radova dat II.-III. tuženima i da II.-III. tuženici odmah maknu sve stvari i osoblje iz tog objekta, u roku od 24 sata, pod prijetnjom novčane kazne i ovrhe.

3. Zabranjuje se tuženicima da tužitelja dalje smetaju u posjedu nekretnine te obavljanju profesionalne djelatnosti upravitelja objekta I. C. na adresi u Z., koji se nalazi na k.č.br. 3691/1 i 3690/2, upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k. uložak broj: 8973, k.o. G. Z. i pokretnine pokretnih stepenica u tom objektu pod prijetnjom novčane kazne.

4. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju parnični trošak, u roku od 8 dana."

II. Utvrđuje se da je prijedlog za određivanje privremene mjere povučen.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi I-tuženiku, II-tuženiku i III-tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn svakome, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2019. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj pobijajući tu odluku u dijelu pod točkama I. i III. izrijeke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. U odgovoru na tužiteljevu žalbu, tuženik E. d.o.o. se usprotivio žalbenim navodima predlažući žabu obiti kao neutemeljenu i potvrditi pobijano rješenje. Ostali tuženici na žalbu nisu odgovorili.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima iz žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja druga bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

6. Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za posjedovnom zaštitom na nekretnini, objektu I. C. u Z., na k.č.br. 3691/1 i 3690/2, k.o. G. Z., a tužitelj tvrdi kako su tuženici dana 29. listopada 2018., samovlasno i bez ovlaštenja tužitelja ili drugog nadležnog tijela, stupili u posjed te nekretnine, objekta I. C. te u posjed pokretnih stuba u tom objektu.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

- kako tužitelj navodi da je tvrtka I. d.o.o., kao kupac, dana 18. svibnja 1993. s tvrtkom Končar-dizala d.o.o., kao izvoditeljem, potpisala Ugovor kojim je kupila, među ostalim, dva kraka pokretnih stuba na objektu shopping centar i javna garaža E., da je I. d.o.o. s G. Z., kao vlasnikom nekretnina z.k.č.br. 3689, 3690/2 i 3691, z.k.ul.br. 8973 k.o. G. Z., dana 18. travnja 1994. sklopio Ugovor o građenju kojim je ustanovljeno pravo građenja ispod površine dijela nekretnine te je I. dano ovlaštenje izgraditi poslovno-prodajni i garažni prostor, a posebno ugovorom o pravu građenja definirano kako su podzemne površine koje ostanu izvan poslovno-prodajnog, odnosno garažnog prostora javno-prometne površine kojima raspolaže G. Z., da su Međuvlasničkim ugovorom od 16. travnja 2001. tvrtka I. d.o.o., kao većinski suvlasnik i ostali suvlasnici, upravljanje poslovnim i trgovačkim objektom I. C. povjerili tvrtki I. centar d.o.o. s kojom je 28. siječnja 2008. sklopljen i Ugovor o upravljanju objektom I. C., a u travnju 2008., tvrtka I. C. d.o.o. kako je s G. Z. sklopila ugovor o upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova prolaza I. C., prema kojem G. Z. povjerava, a I. C. d.o.o. preuzima obvezu upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova prolaza I. C. u dijelu koji se odnosi na troškove, između ostalih, električne energije i pokretnih stuba, cijena troškova utvrđuje se prema Planu i programu zajedničkih troškova, a takvi su ugovori sklapani i troškovi plaćani svake godine od 2008. do zaključno 2017., kada je G. Z. prestao plaćati godišnju naknadu za troškove održavanja objekta, između ostalih i pokretnih stuba, tužitelj da je nastavio izvršavati svoje usluge, a s prvotuženikom su uslijedili pregovori oko daljnjeg modela financiranja,

- kako je, prema navodima tužitelja, početkom srpnja 2018. došlo do kvara na pokretnim stubama, a ovlašteni serviser procijenio da su one dotrajale i opasne za život i zdravlje ljudi te ih je tužitelj stavio "izvan pogona" i s G. Z. pokušao postići dogovor oko kupnje novih stuba, tuženik da se oglušio na pozive te je 29. listopada 2018., u noćnim satima, samoinicijativno, bez ovlaštenja i znanja tužitelja, započeo radove na pokretnim stubama i tužitelju zabranio pristup, uz odobrenje i rješenje prvotuženika da su dovedeni zaštitari tvrtke B. E. d.o.o. koji su u potpunosti isključili tužitelja kao ovlaštenog upravitelja objekta I. C. od posjeda pokretnih stuba, kako su radnici tvrtke E. d.o.o. pristupili neovlaštenom zadiranju u pokretne stube, kao i da je prvotuženik dao naloge za izvođenje radova na stubama i radova po lokacijama na objektu I. C., koji radovi su izvedeni i na udaljenosti od oko 100 m od pokretnih stuba,

- kako je tuženik G. Z. osporio tužiteljeve navode ističući da je s tvrtkom I. d.o.o. sklopio Ugovor o pravu građenja, sudski vještak D. Š. da je izradio nalaz koji je prihvatio i tužitelj, kako bi se utvrdili omjeri u podmirivanju troškova objekta, a iz kojeg proizlazi da prostor na kojem se nalaze predmetne pokretne stube i pothodnik ("spoj s pothodnikom") predstavlja javno-prometnu površinu, kako javnoprometne površine čine komunalnu infrastrukturu koja je javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu je jedinice lokalne samouprave, a tuženik kao vlasnik javno prometne površine ima pravo i posjedovanja iste, da veliki broj građana svakodnevno koristi dotične pokretne stepenice radi prolaska kroz pothodnik te je tuženik tužitelju i plaćao troškove za održavanje pokretnih stepenica i struje, kako su te stepenice od srpnja 2018. bile u kvaru, a tužitelj ih do rujna 2018. nije popravio niti je to namjeravao, već ih je koristio kako bi od tuženika ishodio isplatu većih sredstava za održavanje objekta pa je prvotuženik bez odgode morao poduzeti popravak te je tomu pristupio početkom rujna 2018. i dao nalog izvođačima radova da započnu sa servisiranjem o čemu je obavijestio tužitelja, tužitelj da je potom dana 4. listopada 2018. angažirao zaštitare i postavio lance na ulaz u I. C., čime je zaposjeo javnoprometnu površinu te fizički spriječio tuženika nastaviti s izvođenjem radova popravka stuba i tuženiku oduzeo posjed uporabom sile,

- kako je rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela komunalnog redarstva G. Z. od 10. listopada 2018. naloženo tužitelju ukloniti lanac, u roku od 1 dan od primitka rješenja, koji lanac je na dva mjesta postavljen na pokretne stube, kako iz tog rješenja proizlazi da je komunalni redar 4. listopada 2018. utvrdio da je na pokretne stepenice postavljen lanac, a čime je zaposjednuta javnoprometna površina, da je lanac postavio tužitelj na dva mjesta i to na zapadni, kao i istočni dio ulaza na pokretne stepenice, čime je i građanima spriječio prolazak javnoprometnom površinom na navedenoj lokaciji,

- kako je prvotuženik pozvao službenike MUP-a koji su na intervenciji 3. rujna 2018. utvrdili da jedan od izvođača radova kojeg je angažirao G. Z. ne može izvesti radove jer ga u tome sprječavaju zaštitari I. C., kao i da iz potvrde o prijavi policijske intervencije dana 29. listopada 2018. u 1,58 sati proizlazi da je intervenciju policije zatražio tužiteljev zaštitar, navodeći kako je na trg došlo 20 zaštitara drugotuženika koji ih pokušavaju na silu izbaciti sa stuba,

- kako je D. Z., tužiteljev zakonski zastupnik, potvrdio da zbog "financijskih razmirica" s G. 2018. nije potpisan ugovor kao ranijih godina, tužitelj da je uredno i redovito održavao pokretne stube iz novca koji je plaćao G., no kako su popravci bili česti iz tvrtke T. da su preporučili promijeniti stube pa su pregovarali s tuženikom, no nisu postigli dogovor oko financiranja, da je tužitelj 3. rujna 2018. dao odobrenje prvotuženiku za popravak pokretnih stepenica, no iz Grada nisu htjeli sastaviti zapisnik o uvođenju u radove pa je tužitelj odlučio isključiti struju te su radnici T. po nalogu G. u konačnici popravili pokretne stepenice i dali garanciju dvije godine,

- kako iz iskaza svjedoka D. M., koordinatora službe sigurnosti kod tužitelja, proizlazi da su dana 3. rujna 2018. iz tvrtke T., uz zaštitare iz tvrtke B. E., došli popravljati stube za koje je radnje tadašnja direktorica N. Z. prvotuženiku dala odobrenje, ali uz uvjet da im dostave zapisnik o uvođenju u posao gdje bi se točno popisalo kakvo je zatečeno stanje i što su napravili, stepenice su popravljali do 14. rujna 2018., potom su iz G. Z. ispred ulaza u podzemne garaže tužitelja parkirali bager i krenuli s prekopavanjem trga na platou i ceste koja ulazi u garažu radi dovođenje električnog napajanja do pokretnih stuba, kako su 17. rujna 2018. iz E. fizički probušili pokretne stepenice kako bi ih spojili na svoje kablove za struju, a što je protivno projektu koji je sastavni dio građevinske dozvole i tužitelj to nije dopustio, lanac koji su stavili na stepenice da je tamo bio cijeli rujan mjesec, a potom su ga 15. listopada 2018. zamijenili zaštitnom
ogradom,

- kako je svjedok Ž. T., voditelj osiguranja I. C., svjedočio događaju od 17. rujna 2018. kada su djelatnici E. na trgu na platou vršili iskopavanja i doveli kabel za struju te su se htjeli "prikopčati" na pokretne stepenice, a u tomu ih je zaustavio jer o radovima nisu imali nikakve obavijesti, po uputi pravnika tužitelja pozvao je policiju i pustio djelatnike E. da nastave svoj posao, kako su iz E. isključili tužiteljev kabel i uključili svoj, no nisu imali pristup upravljačkoj jedinici koja se nalazi u I. C. jer je tužitelj postavio lokot, da su potom iz E. napravili svoju vanjsku upravljačku jedinicu te su 29. rujna 2018. postavili bužire za kablove kako bi spojili pokretne stube s tom upravljačkom jedinicom, da je tužitelj u rujnu mjesecu 2018. imao postavljen crveno-bijeli lanac i ploču "oprez stepenice u kvaru", potom je umjesto lanca postavljena limena ograda koja je tamo stajala do 29. listopada 2018., kada su došli zaštitari B. E. i maknuli ogradu,

- kako su svjedoci D. B., pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, promet i komunalne poslove i njegov zamjenik, svjedok M. T., naveli da tužiteljevi troškovi održavanja nisu bili transparentni, prvotuženik ni na koji način nije mogao doći do računa koji bi iste opravdavali pa nisu htjeli plaćati troškove za koje nisu znali na što se odnose, kako svjedok B. potvrđuje da im je tužitelj prije ljeta 2018. poslao dopis kako bi pokretne stepenice trebalo zamijeniti jer su dotrajale, no prvotuženik u proračunu nije imao predviđena sredstva za zamjenu stepenica te je kontaktirao servisere iz tvrtke T. K., koje je koristio i tužitelj o čemu je obavijestio tužitelja, a svjedok T. ističe da su se radovi odvijali u dvije faze, a kada su završili s radovima, stepenice je trebalo testirati za što je potreban stalni napon električnom energijom, tužitelj da je u tomu opstruirao i manipulirao strujom, a G. je angažirao tvrtku HEP E., s kojom ima ugovor za održavanje rasvjete, radi osiguranja novog priključka te kako su radovi na popravku pokretnih stuba trajali oko dva tjedna,

- kako spomenuti svjedok B. dodaje i da je, kad se vidjelo kako će stube opet proraditi, tužitelj isključio struju, stavio lanac s upozorenjem i zabranio ljudima da nastave s radom, tada da je počeo i ogroman pritisak javnosti zbog stepenica koje ljudi nisu mogli koristiti, a prvotuženik je htio omogućiti građanima da ih počnu koristiti, kako su angažirali zaštitare tvrtke B. E. te je dvadeset zaštitara dana 29. listopada 2018. došlo na intervenciju po noći kako se danju ne bi stvarala gužva, a elektroinstalacijske radove je izvodila tvrtka E. po nalogu G. i HEP-a,

- kako iz iskaza svjedoka A. G., koordinatora tjelesne zaštite tvrtke B. E., proizlazi da je dva ili tri dana prije 29. listopada 2018. od Uprave dobio nalog organizirati dvadeset zaštitara za pokretne stepenice za I. C., kada su došli u I. C. tamo je bio jedan radnik koji je radio vezom svojima javio da je došlo dvadeset zaštitara B. E., on se povukao te nisu primijenili nikakvu fizičku silu, a nakon tog zaštitari su na licu mjesta bili skoro dva mjeseca,

- kako svjedok I. K., predstavnik tvrtke E., potvrđuje da ih je u devetom mjesecu 2018. angažirao HEP radi izvođenja zemljanih elektroinstalacijskih radova, iskopa za dva priključka za struju, jedan za fontanu i jedan za pokretne stube, radovi su se izvodili na platou iznad I. C., na zelenoj površini, potom ih je u listopadu mjesecu 2018. angažirao G. koji je tražio postavljanje dva razvodna ormara i dva napojna kabla kojima su trebali uključiti predviđene instalacije, dozvolu za iskop su pokazali gospodinu M., predstavniku I. C., i on im ništa nije branio, kada je trebalo doći do spajanja na napojne kabele I. C. da je postavio zaštitare u rujnu mjesecu 2018. i nisu uspjeli izvršiti spajanje te ih je u listopadu mjesecu angažirao G., a mjesto rada su osiguravali zaštitari, da su izvršili predradnje postavljanje kablova u ormare, dok su ovlašteni serviseri tvrtke T. spajali stepenice i puštali u rad.

8. Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako nije sporno da je tužitelj pozivao prvotuženika na financiranje novih pokretnih stuba te da se tužitelj ranije nije protivio i omogućavao je prvotuženiku nesmetane intervencije na tim stubama, koje su zbog dotrajalosti često bile u kvaru, a između tužitelja i tuženika nije bio potpisan novi ugovor za 2018. godinu za održavanje pothodnika i pokretnih stuba, kao i da nije sporno kako je tužitelj 29. listopada 2018. bio u posjedu pokretnih stuba i da je tog dana prvotuženik, u nazočnosti radnika drugotuženika i trećetuženika, oduzeo tužitelju posjed pokretnih stuba koje se nalaze na javno prometnoj površini, da su radnici čuvali radilište, a trećetuženik izveo radove sanacije pokretnih stuba i kako su policijski službenici izašli na intervenciju te u razgovoru s pročelnikom Gradskog ureda za prostorno uređenje i s voditeljem Komunalnog redarstva doznali da su im izdana sva potreba rješenja za zaposjedanje javne površine, pokretne stube I. C., u svrhu izvedbe elektroenergetskog priključka za pokretne stube. Nadalje, kako je s intervencijama radi popravka stepenica i održavanja javnoprometne površine prvotuženik započeo u rujnu 2018. što je i nastavljeno tijekom tog mjeseca, a kojim je radnjama prvotuženik vršio zakonit, istinit i pošten posjed pokretnih stepenica, da je nesporno tužitelj prvotuženiku isključio struju kako bi onemogućio pokretne stube spojiti na svoje kablove za struju, a radnici trećetuženika nastavili s izvođenjem radova radi osiguranja priključka na električnu energiju, no kada je trebalo doći do spajanja tužitelj da je "postavio zaštitare i lance" te nisu uspjeli izvršiti spajanje, da je tužitelju naloženo u roku od 1 dan od primitka rješenja ukloniti lanac i kako je tom radnjom tužitelj samovoljno spriječio prvotuženika u popravku pokretnih stepenica i u ostvarenju dužnosti održavanja javnoprometne površine te se prvotuženik dana 29. listopada 2018., odlučio na primjenu instituta dopuštene samopomoći za koju su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke. Prvostupanjski sud navodi i kako se isključivanjem pokretnih stepenica prolaz javnoprometnom površinom znatno otežava ili čak onemogućava, a radovi na otklanjanju nedostataka, kao i priključenje stuba na izvor električne energije na javnoj površini da su bili u tijeku i naglo prekinuti samovoljnom radnjom tužitelja te je opravdano bilo primijeniti samopomoć kako bi se radovi završili i stube što prije popravile i učinile sigurnima za upotrebu građanima, kako je izvršitelj radova bila tvrtka E. čiji su radnici započeli s radovima koje je osiguravalo deset zaštitara tvrtke B. E., a prostor izvođenja radova je ograđen zaštitnom ogradom te da prilikom postupanja policijski službenici nisu utvrdili postojanje elemenata kaznenog djela za koja se progon pokreće po službenoj dužnosti. Konačno taj sud navodi i kako je, u situaciji kada tužitelj i prvotuženik dulje od pola godine ne mogu postići dogovor o financiranju troškova održavanja javnoprometne površine, bilo opravdano osigurati funkcioniranje pokretnih stuba i priključenje na izvor električne energije i da prvotuženik, kao vlasnik javnoprometne površine, "neće biti prepušten volji tužitelja" pa da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neutemeljen.

9. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge. Međutim, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrješno primijenio materijalno pravo, ali bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

10. Člankom 21. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

11. Člankom 441. ZPP-a propisano je:

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.

13. U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka u bitnom zaključio kako je tužitelj 29. listopada 2018. bio u posjedu pokretnih stuba, kao i da je tog dana prvotuženik, u nazočnosti radnika drugotuženika i trećetuženika, oduzeo tužitelju posjed pokretnih stuba koje se nalaze na javno prometnoj površini, ali i da je prethodno prvotuženik, u rujnu 2018., započeo s intervencijama radi popravka stepenica i održavanja javnoprometne površine, što je i nastavljeno tijekom mjeseca rujna, kojim radnjama je prvotuženik vršio zakonit, istinit i pošten posjed pokretnih stuba, no kada je trebalo doći do spajanja na električnu energiju tužitelj da je postavio lance te nije izvršeno spajanje, kao i da je tužitelju naloženo u roku od jednog dana od prijama rješenja ukloniti lanac, pa kako je tom radnjom tužitelj samovoljno spriječio prvotuženika u popravku stuba te da se prvotuženik dana 29. listopada 2018. odlučio na primjenu instituta dopuštene samopomoći. Ovakva činjenična utvrđenja u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer ona proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

14. Međutim, prema stajalištu ovog suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrješno primijenio materijalno pravo kada je smatrao kako je prvotuženik postupio sukladno članku 27. ZVDSP-a, postupajući u okvirima dopuštene samopomoći za koju su bili ostvareni zakonski uvjeti, ali bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno kako se predmetne stube nalaze na javnoj površini koja predstavlja dio nerazvrstane ceste, a prema stajalištu sudske prakse, ako je određena nekretnina javno dobro u općoj uporabi isključeno je stjecanje posjeda pa i posjedovna zaštita na tom zemljištu. (Pravno stajalište sjednice Građanskog odjela VS od 6. lipnja 1990.: Ako određeni put nedvojbeno jest javno dobro, isključeno je stjecanje posjeda, a time i posjedovna zaštita na takvu zemljištu. Ako je javni put prestao biti javno dobro odlukom nadležnog tijela ili ako je faktički izgubio svojstvo i svrhu javnog dobra (što se može zaključiti naročito iz trajanja mirnog posjeda), pružit će se posjedovna zaštita u parnici za smetanje posjeda).

15. U smislu odredbe članka 101. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13 i 92/14, dalje u tekstu: ZC) nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Stavkom 2. tog članka propisano je kako se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. Konačno, iz članka 103. stavak 2. ZC-a proizlazi kako odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste ili njezinog dijela donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

16. U konkretnom slučaju je rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela komunalnog redarstva G. Z. od 10. listopada 2018. naloženo tužitelju ukloniti lanac koji je na dva mjesta postavljen na pokretne stube, na k.č.br. 2951 k.o. C., jer je komunalni redar dana 4. listopada 2018. utvrdio da je na pokretne stepenice postavljen lanac, a čime je zaposjednuta javnoprometna površina. To rješenje predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. ZPP-a koja isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje i tko tvrdi suprotno dužan je to dokazati, a niti jedan dokaz izveden u postupku ne upućuje na zaključak da se ne bi radilo o javnom dobru u općoj uporabi. Tužitelj je u tijeku postupka tvrdio kako predmetne stube nisu javnoprometna površina navodeći i da su one u tužiteljevu vlasništvu, a što ponavlja i u žalbi, međutim tužitelj nije dokazao takve navode, a pitanje prava vlasništva stuba, samo po sebi, nije odlučno u ovom postupku radi smetanja posjeda.

17. Dakle, tužitelj ne može s uspjehom u ovom parničnom postupku zahtijevati posjedovnu zaštitu jer je predmetna nekretnina (pa očito i pokretne stube koje se na njoj nalaze) javno dobro u općoj uporabi u smislu citiranih odredaba ZC-a (i u vlasništvu je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi), a inspekcijski nadzor nad nerazvrstanim cestama obavljaju komunalni redari sukladno posebnim propisima o komunalnom redarstvu. Tužitelj u postupku u bitnom tvrdi kako je čin smetanja posjeda izvršen upravo na pokretnim stubama, iako navodi, odnosno iako tužbenim zahtjevom zahtjeva i utvrđenje smetanja posjeda (cijelog) objekta I. C., koji objekt se nalazi na nekretninama označenima kao k.č.br. 3691/1 i 3690/2 k.o. G. Z., međutim u pogledu navoda o tuženikovu stupanju u posjed objekta I. C. i o stupanju u posjed navedenih nekretnina k.č.br. 3691/1 i 3690/2 k.o. G. Z., tužitelj nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza, a teret dokaza svih činjenica u tom pogledu leži na tužitelju.

18. Glede žalbenih navoda treba istaći kako tužitelj u ovom žalbenom stadiju postupka u bitnom osporava navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, međutim gubi iz vida kako je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice pravilno utvrdio iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, a tužitelj nije dokaza svoje navode prema kojima predmet na kojem se traži posjedovna zaštita ne bi bio javno dobro ili da bi izgubio status javnog dobra u općoj uporabi u smislu odredaba ZC-a, a teret dokaza tih odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica leži na tužitelju.

19. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/15, 103/14, 144/14 i 107/15).

20. Iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo, ali bi i pravilnom primjenom navedenoga materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. u svezi s člankom 368. stavak 2. ZPP-a, trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu.

21. Zbog navedenog je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

 

Split, 20. srpnja 2021.

 

Sudac:

Marko Pribisalić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu