- 1 -              Revd 3115/2021-2

Broj: Revd 3115/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Š., OIB …, iz K., koju zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., protiv tuženika Grada K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., radi sklapanja ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-254/2020-7 od 8. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ps-1/17 od 17. siječnja 2020., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-254/2020-7 od 8. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ps-1/17 od 17. siječnja 2020.

2. Tužiteljica je u odgovoru na prijedlog za podnošenje revizije predložila odbaciti isti.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja i naznačena je odluka ovog suda kao razlog važnosti zbog koje predlagatelj smatra da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Međutim u odluci broj Rev-2413/1998 od 13. lipnja 2001., na koju se pozvao predlagatelj, utvrđeno je da stan koji je predmet tužbenog zahtjeva odnosno za koji se traži sklapanje ugovora o prodaji stana, nije državni stan, odnosno tuženica nije vlasnik istog, dok se u ovom predmetu radi o gradskom stanu odnosno stanu tuženika. Osim toga treba reći da je u odluci Ustavnog suda broj U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005. i odlukama ovog suda (odluka Rev x-843/13 od 10. rujna 2013. i mnoge druge) izraženo shvaćanje da rokovi propisani Zakonom o prodaji stanova („Narodne novine“ broj 43/92, 62/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94) nisu prekluzivne naravi, odnosno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana zbog prekluzije rokova. Stoga naznačena pitanja kojima se problematizira rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana nisu važna pitanja jer je o istima ovaj sud izrazio shvaćanje sukladno kojem je suđeno u pobijanoj odluci.

5. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

6. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 20. srpnja 2021.