Poslovni broj: 4 P-102/2021-5

 

 

Poslovni broj: 4 P-102/2021-5

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Zadru, sudac pojedinac Tomislav Jurlina, u građanskopravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:…, koju zastupa ŽDO Zadar, protiv tuženika L. Z. d.o.o., OIB:…, Z.1, kojeg zastupa punomoćnik M. B.1, odvjetnik u S., radi isplate stečenog bez osnove, nakon javno održane glavne rasprave 15. lipnja 2021. u nazočnosti zastupnice po zakonu tužiteljice i punomoćnika tuženika, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 20. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

1.               Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku L. Z. d.o.o., da tužiteljici, REPUBLICI HRVATSKOJ, isplati iznos od 296.032,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 116.160,00 kn teku od 1. siječnja 2019. pa do isplate, na iznos od 127.072,00 kn od 1. siječnja 2020. pa do isplate, a na iznos od 52.800,00 kn od 1. lipnja 2020. pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn."

 

2.               Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.250,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je inspekcijskim nadzorom od 1. do 5. lipnja 2020. koji se odnosio na poslovanje tuženika i stanje rudarskih radova na eksploatacijskom polju S. utvrđeno da je tuženik koristio dijelove nekretnina oznake kč.br. 591 i kč. br. 173/1, sve k.o. B., u vlasništvu tužiteljice, na kojim obavlja rudarske radove od 30. siječnja 2018. do 1. lipnja 2020. u površini od 35.200m2, bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa s tužiteljicom. Pojašnjava da tuženik posjeduje rješenje bivšeg Općinskog komiteta za privredu Zadar od 30. ožujka 1982. kojim je poduzeću I. L. L., OOUR G. odobreno eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena S., B., a ta odluka da je zamijenjena rješenjem Ureda za gospodarstvo Zadarske županije od 10. travnja 2000. kojim su sva prava i obveze iz ranijeg rješenja prenesene na tuženika. Tuženik da je obavljao eksploataciju na ranije spomenutim nekretninama koje su vlasništvo tužiteljice, bez da je zaključio ugovor o osnivanju služnosti radi obavljanja eksploatacije mineralne sirovine, pa da je nekretnine koristio bez valjane pravne osnove i bez plaćanja naknade. Upotrebljavajući nekretnine, koje su vlasništvo tužiteljice, u svoju korist, da je tuženik stekao korist u visini naknade koju bi bio dužan plaćati da su imovinsko-pravni odnosi stranaka riješeni zaključenjem odgovarajućeg ugovora, pa da je slijedom toga, na temelju odredbi čl. 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, i 125/11, dalje ZOO), dužan tužiteljici isplatiti odgovarajući iznos naknade. Visinu naknade za služnost radi djelatnosti eksploatacije mineralnih sirovina da se utvrđuje u visini od 7% od ukupne tržišne vrijednosti zauzetih nekretnina i to za svaku godinu, a tržišna vrijednost spornih nekretnina da iznosi 51,62 kn/m2. Upravo na temelju takve formule izračuna, a temeljem procjembenog elaborata društva B. d.o.o. od 27. kolovoza 2020., da je tužiteljica i precizirala tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na visinu naknade. Napominje i da se prethodno, bez uspjeha, temeljem odredbe čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora.

2.               Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (l.s. 83 i 84) u bitnome navodi kako priznaje pravnu osnovu tužbe, ali se protivi visini tužbenog zahtjeva. Ne osporava da, zapravo, bez pravne osnove (ugovora o služnosti), obavlja eksploataciju mineralne sirovine, tehničko-građevnog kamena i to upravo na nekretninama kč.br. 591 i kč.br. 173/1 k.o. B. Međutim, u odnosu na visinu naknade koju tužiteljica traži, smatra da je ona neprihvatljivo visoka, te da vještačenje koje je u spis dostavila tužiteljica polazi od previsoko utvrđene tržišne vrijednosti nekretnina, kao i previsoke stope kapitalizacije. Pojašnjava da tužiteljica neosnovano polazi od tržišne vrijednosti metra kvadratnog nekretnina koje u naravi predstavljaju obradivo poljoprivredno i šumsko zemljište male površine, a koje ni na koji način nije, niti može biti, usporedivo s ovdje spornim nekretninama. Smatra da, ukoliko tužiteljica želi upotrijebiti poredbenu metodu, onda da je to trebalo napraviti prema cijenama služnosti iz ugovora o pravu služnosti koje je tužiteljica zaključila s drugim pravnim osobama na području ove ili susjednih županija i to za nekretnine na kojima se eksploatira tehničko-građevni kamen. Također, ističe da su zemljišta koja su uzeta pri procjeni iz kategorije 4.2 točka b) iz čl. 10. Pravilnika o metodama procjene nekretnina, dok nekretnine iz tužbe pripadaju kategoriji iz čl. 4.1. točka d) i točka e) istog Pravilnika, te da bi se radilo o neplodnom zemljištu čija je tržišna cijena u Republici Hrvatskoj od 2,00 do 8,00 kn po m2. Isto tako, da je prema zavodu na dan 17. prosinca 2020. prosječna godišnja cijena zakupa obradivog poljoprivrednog zemljišta iznosila 0,0543 kn/m2, a da tužiteljica ovdje potražuje 60 puta više. Nadalje, da je prema Pravilniku o metodologiji utvrđivanja tržišne cijene za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice izravnom pogodbom utvrđena početna cijena neplodnog zemljišta u Zadarskoj županiji u visini od 0,66 kn/m2, te da uz sva moguća povećanja, koja u konkretnom slučaju nisu moguća, ne prelazi iznos od 2,40 kn/m2. Tvrdi i da je primijenjena stopa kapitalizacije od 7% neprimjerena i određena kao da se radi o korištenju zgrada poslovne namjene, te da iz priloženog vještačenja nije moguće utvrditi temeljem kojih kriterija je utvrđena baš u tom postotku, obzirom da prema stručnoj literaturi za poljoprivredno i neplodno šumsko zemljište iznosi od 2,5% do 3,5%.

3.               Na ročištu od 15. lipnja 2021. tužiteljica se očitovala na navode odgovora na tužbu, u bitnome istaknuvši da je procjembeni elaborat sastavila ovlaštena sudska vještakinja za graditeljstvo i arhitekturu te da je ono sačinjeno u skladu s pravilima struke. Na istom je ročištu, a nakon prigovora tuženika, tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate.

4.               U dokaznom postupku sud je pregledao isprave u spisu i to: zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 5. lipnja 2020. (l.s. 4 do 15), zk izvatke (l.s. 16 do 18) i procjembeni elaborat (l.s. 36 do 80).

Nije proveden dokaz saslušanjem svjedokinje M. B.2, koje je saslušanje predložila tužiteljica, jer je sud navedeni dokaz smatrao neprikladnim za utvrđivanje činjenica koje su sporne i koje bi se, po tužiteljici, trebale dokazivati saslušanjem navedene svjedokinje.

5.               Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6.               Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7.               Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8.               U ovoj fazi postupka između stranaka, zapravo, nisu sporni činjenični navodi tužbe. Tuženik, u biti, ne osporava niti pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice, a što nesporno proizlazi iz navoda odgovora na tužbu. Međutim, tuženik smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na njegovu visinu, neprimjereno visokim, a što pobliže obrazlaže u pisanom odgovoru na tužbu, kako je već navedeno ranije u obrazloženju.

Osnovanost činjeničnih navoda tužiteljice proizlazi i iz isprava priloženih spisu. Ovo stoga što iz priloženih zk izvadaka proizlazi da su nekretnine oznake kč.br. 591 i kč.br. 173/1 k.o. B., doista vlasništvo tužiteljice. Iz priloženog zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da tuženik na označenim nekretninama obavlja gospodarsku djelatnost i to rudarske radove, odnosno eksploataciju tehničko-građevnog kamena. Prema nalazu inspektorata, koji je sadržan u zapisniku od 5. lipnja 2020. proizlazi da je kontrolom tog upravnog tijela utvrđeno da tuženik navedene radove obavlja bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa s tužiteljicom, a koji bi se zapravo odnosio na ispravu koja bi dokazivala neko tuženikovo pravo na obavljanje djelatnosti, odnosno predstavljala osnovu za izdavanje koncesije prema čl. 74. Zakona o rudarstvu (Narodne novine broj 56/13, 14/14, 52/18, 115/18 i 98/19). Pritom je za istaknuti da tuženik niti ne osporava ove navode tužiteljice i doista priznaje da nema odluku nadležnog tijela ili ugovor koji bi mu omogućavao da obavlja eksploataciju kamena na navedenim nekretninama, te da doista nije zasnovao pravo služnosti na spornim nekretninama.

Ono što tuženik osporava jest visina tužbenog zahtjeva, zapravo, izračun tužiteljice na kojemu temelji postavljeni tužbeni zahtjev.

U tom dijelu, tužiteljica je priložila spisu procjembeni elaborat, zapravo, nalaz i mišljenje društva B. d.o.o., Z.2, te predložila saslušanje M. B.2, koja je za tu pravnu osobu, očito, izvršila procjenu. Tuženik navedenu procjenu osporava u cijelosti, a razloge pobijanja detaljno iznosi u odgovoru na tužbu, osporavajući kako utvrđenu tržišnu vrijednost nekretnina, tako i visinu stope kapitalizacije koja je iznesena u elaboratu, a koji, zapravo, po svom sadržaju, predstavlja nalaz i mišljenje vještaka za procjenu nekretnina.

S obzirom da je taj nalaz i mišljenje sačinjen po zahtjevu stranke, te bez naloga suda, odnosno nije sačinjen u dokaznom postupku pred sudom, postavlja se pitanje njegove dokazne snage, a posljedično tome, onda i pitanje je li tužiteljica u ovom postupku dokazala, uz nespornu osnovu, i visinu svog zahtjeva.

9.               Prema mišljenju ovog suda, upravo je tužiteljica u ovom postupku bila dužna dokazati i osnovu i visinu svog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je u prilog osnovanosti visine zahtjeva priložila pisani nalaz i mišljenje vještaka B. d.o.o., Z.2, a koji je sačinjen po njenom nalogu i prije ovog postupka. Takav nalaz i mišljenje nema dokaznu snagu vještačenja provedenog u parničnom postupku. Ovo stoga jer je odredbom čl. 250. ZPP-a propisano da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud (čl. 251. st. 1. ZPP-a) i oni su dužni predmet vještačenja brižljivo razmotriti, točno navesti sve što opaze i nađu i iznijeti svoje mišljenje savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine (čl. 258. st. 1. ZPP-a). Vještak kojeg imenuje sud je, prema tome, dužan dati nepristrani nalaz i mišljenje. Vještak kojeg izvan suda, izvan postupka i za svoje potrebe angažira stranka, pomoćnik je te stranke, te joj zapravo pomaže u mogućem poboljšanju njezinih procesnih izgleda da ostvari svoje interese u postupku. Takav nalaz ima značaj privatne isprave i treba je cijeniti ne kao vještački nalaz, već kao ispravu, ali u međusobnom odnosu sa ostalim dokazima koji su priloženi spisu i provedeni u postupku. U konkretnom postupku, takva isprava, zapravo, ne može dokazati tvrdnju tužiteljice, jer je u postupku sporna visina tužbenog zahtjeva, koji tuženik izričito osporava na način da osporava pojedine elemente koje čine ukupnu vrijednost naknade koju bi trebao platiti tuženik, a koja se naknada iz ovakve isprave ne može utvrditi u onom iznosu kojeg je navela tužiteljica. Niti ostali dokazi provedeni u postupku ne mogu se u tom dijelu povezati sa priloženim procjembenim elaboratom vještaka, a da bi doveli do ocjene kako je zatraženi iznos osnovan. To je moguće u ovom postupku utvrditi jedino vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, odnosno vještaku za procjenu vrijednosti nekretnina, sve s obzirom da sud ne raspolaže stručnim znanjem u tom dijelu, a  priložena procjena se ne može prihvatiti zbog osporavanja protivne strane.

Pritom, taj nedostatak ne može otkloniti niti eventualno saslušanje M. B.2 u svojstvu svjedoka koje je predložila tužiteljica. Naime, prema odredbi čl. 235. ZPP-a određeno je da se kao svjedoci mogu saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju. Međutim, navedena odredba ne znači da bi u konkretnom slučaju M. B.2 mogla kao svjedok iskazivati o visini naknade koju tuženik treba platiti, odnosno elementima na temelju kojih se ta naknada utvrđuje (primjerice, tržišna vrijednost nekretnine, vrijednost zakupa po m2, stopa kapitalizacije i sl.) jer o tome može i mora svoju ocjenu dati sudski vještak kao stručna osoba. Kada ne bi bilo tako, procesne odredbe ne bi radile distinkciju između svjedoka i vještaka u nekom postupku. Po stavu ovog suda, imenovana svjedokinja mogla bi svjedočiti samo na okolnosti je li i po čijem nalogu izradila procjembeni elaborat koji je priložen uz tužbu, odnosno mogla bi iskazivati jedino općenito o činjenicama vezanim uz izradu same procjene, a koje između stranaka nisu sporne. S obzirom da nije od strane suda imenovana vještakom, svi njeni navodi o elementima procjene i svi odgovori na prigovore tuženika u svojoj bi biti predstavljali nalaz vještaka, a ne iskaz svjedoka, a radi čega sud nije niti proveo dokaz njezinim saslušanjem kao svjedoka.

10.               Zbog navedenog, sud je mišljenja da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala visinu svog tužbenog zahtjeva, a niti ga sud može utvrditi na temelju slobodne ocjene dokaza, radi čega je tužbeni zahtjev i odbijen.

11.               Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tuženiku je trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu i pristup na ročište od 15. lipnja 2021., svaka radnja u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za PDV, prema Tbr. 7 i Tbr. 9 st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12), odnosno ukupno 12.500,00 kn.

12.               Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

U  Zadru 20. srpnja 2021.

 

                                                                                                  Sudac

                                                                                                                Tomislav Jurlina, v.r.

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

 

 

 

DNA:

-          Tužiteljici po ŽDO Zadar

-          Tuženiku po punomoćniku

-          u spis