- 1 -              Revd 3145/2021-2

Broj: Revd 3145/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz Z.1, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z.1, protiv tuženika M. Z. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz Z.2, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-686/2019-2 od 25. svibnja 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1179/2018-14 od 8. travnja 2019., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-686/2019-2 od 25. svibnja 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1179/2018 od 8. travnja 2019.

2. U prijedlogu je postavio pitanje „može li odluka parničnog suda kojom je naloženo trpljenje upisa prava vlasništva jedne ugovorne strane kao stjecatelja, uz istovremeno brisanje prava vlasništva druge ugovorne strane kao prenositelja, predstavljati valjani modus za upis u javnu (zemljišnu) knjigu, bez da sud istovremeno utvrdi kako pravni posao na temelju kojega se nalaže takav upis, predstavlja valjani titulus, odnosno valjanu pravnu osnovu za stjecanje tog prava vlasništva“.

3. Za navedeno pitanje tvrdi da je važno u smislu čl. 385. st. 1. ZPP-a, za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razloge važnosti tome pitanju navodi odluke revizijskog suda broj: Rev 874/15. od 03.09.2019., Rev 3062/18, od 05.02.2020., Revt 624/17, od 09.04.2019. i Rev 1397/14, od 07.09.2016.

4. U odgovoru na prijedlog tuženika tužitelj osporava ostvarenje zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije i predlaže isti odbiti, kao neosnovan.

5. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj je zaključenjem Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 28. svibnja 2012. stekao titulus tj. valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, dok je u tom slučaju modus stjecanja tog prava upis vlasništva u zemljišnu knjigu, pri čemu je tužitelj kao stjecatelj nekretnine ispunivši u cijelosti svoju obavezu isplate kupoprodajne cijene stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, pa da u toj činjeničnoj i pravnoj situaciji ne može osnovano tražiti utvrđenje da je stekao pravo vlasništva utužene nekretnine, već samo da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno navedeno pravno pitanje te su za postavljeno pitanje određeno izloženi razlozi.

7. 1. U odluci broj Rev 874/15, od 03.09.2019.izneseno je pravno shvaćanje prema kojem „Tužiteljica samim sklapanjem ugovora o darovanju nije stekla pravo vlasništva na spornim nekretninama, već je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.“

7. 2. U odluci broj Rev 3062/18, od 05.02.2020., navedeno je kako se vlasništvo može steći na način opisan u čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čime su određeni pravni temelji stjecanja prava vlasništva, međutim u konkretnom slučaju sud nije naveo niti odlučivao koji je to pravni temelj, pa stoga nije mogao ni donijeti odluku koja bi predstavljala modus stjecanja prava vlasništva.

7. 3. U odluci broj Revt 624/17, od 09.04.2019. navedeno je „Odredbom čl. 119. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljima vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno. Da bi se na temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasništva na stjecatelja, potreban je upis stjecateljevog vlasništva u zemljišnu knjigu, a za to je potrebno da isprava u koju je oblikovan pravni posao ima onakav sadržaj i oblik, kakav se po pravilima zemljišnoknjižnog prava traži, da bi sud na temelju nje mogao dopustiti provođenje upisa (čl. 120. st. 2. ZVDSP-a).“

7. 4. U rješenju broj Rev 1397/14, od 07.09.2016. se navodi: „Međutim, pored općih pretpostavki za upis (čl. 43. i 44. Zakona o zemljišnim knjigama), za provedbu uknjižbe tabularna isprava treba zadovoljavati i posebne pretpostavke za uknjižbu, a između ostalog (pored ovjerene istinitosti potpisa osobe čije se pravo prenosi, odnosno njezina punomoćnika i točne oznake zemljišta, u smislu odredbe čl. 52.- 53. i čl. 54. st. 1.a ZZK-a), izričitu pisanu i bezuvjetnu izjavu onoga čije se pravo prenosi da pristaje na uknjižbu (čl. 54. st. 1.b ZZK-a).“

7. 5. Identično pravno shvaćanje glede odnosa titulusa i modusa sadržano je i u pravnom shvaćanju iz presude Vrhovnog suda RH broj Rev 838/07.

8. Prema navedenom, postavljeno pravno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je sud naložio trpljenje upisa prava vlasništva jedne ugovorne strane kao stjecatelja bez da je istovremeno utvrdio da pravni posao na temelju kojega se nalaže takav upis, predstavlja valjani titulus, odnosno valjanu pravnu osnovu za stjecanje tog prava vlasništva, zbog čega se ne radi se o pitanju važnom za osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Osim toga izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u citiranim odlukama.

10. Kako postavljeno pitanje, koje je tuženik postavio ne udovoljava pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.