- 1 -              Revd 2351/2021-2

Broj: Revd 2351/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz P., OIB … , koju zastupa punomoćnik Š. T., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. b. d.d. Z., OIB … , koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1506/2019-2 od 19. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-114/2019-7 od 27. lipnja 2019., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1506/2019-2 od 19. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-114/2019-7 od 27. lipnja 2019.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena četiri postupovnopravna i tri materijalnopravna pitanja i naznačeni su razlozi važnosti zbog kojih predlagateljica smatra da su ista važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. U odnosu na prvo postupovnopravno pitanje treba istaknuti da je ovaj sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenljivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-18/2018. od 26. svibnja 2020.). U drugom i trećem postupovnopravnom pitanju predlagateljica preispituje o vezanosti sudova za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa te polazi od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjski sudovi beziznimno vezani za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Međutim sudovi u ovom sporu utvrđivali su sporne činjenice i na temelju istih zaključili da se predmet deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva u ovoj individualnoj parnici odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (ugovora o kreditu s ugovorenome valutnom klauzulom vezanom uz CHF) o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača stoga se pravilno u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva sud pozvao na pravno shvaćanje zauzeto u presudi ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

4. Slijedom iznesenog o odgovoru na pitanje u kojem se polazi od pogrešne pretpostavke ne ovisi odluka u ovom sporu.

5. U odnosu na četvrto postupovnopravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica nije izložila niti navela odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP što je bila dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP.

6. Prvo naznačeno materijalnopravno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da su sudovi u ovom sporu tumačili ugovor suprotno volji ugovornih stranaka stoga o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u sporu.

7. O drugom i trećem naznačenom materijalnopravnom pitanju drugostupanjska odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja koje je zauzeo Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Stoga naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. srpnja 2021.