- 1 -              Rev 819/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 819/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz O., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u O., protiv tuženika Z. ustanove za … u kući V. V. iz O., … OIB: …, zastupane po stečajnoj upraviteljici S. S. iz O., OIB: …, kao pravnog sljednika D. za … iz B. Đ., Glavna b.b. OIB: …, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-803/2020-2 od 5. studenoga 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-371/2020-2 od 24. srpnja 2020., u sjednici održanoj 20. srpnja  2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-803/2020-2 od 5. studenoga 2020. i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-371/2020-2 od 24. srpnja 2020., u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju ispravljena rješenjem Upravnog vijeća tuženika od 11. svibnja 2011., nedopuštena i nezakonita, kao i radi utvrđenja sudskog raskida ugovora o radu, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odbacuje se revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju kao ravnatelju od 30. travnja 2011. donesena po Upravnom vijeću tuženika nedopuštena i nezakonita, kao i radi nalaganja tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa od 30. travnja 2011. do dana sudskog raskida i u tom razdoblju tužitelju isplati plaću u bruto iznosu od po 15.115,21 kn, te da mu isplati i štetu u iznosu od 120.000,00 kn uz regres i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2010. i 2011., i isplati višak prihoda od 15% za 2009., u iznosu od 27.603,30 kn.

 

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja, kao nedopuštena.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-371/2020-2 od 24. srpnja 2020.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je dijelom osnovana, a dijelom nedopuštena.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je Odluka o otkazu Ugovora o radu ravnatelja donesena po Upravnom vijeću tuženika od 30.4.2011. i Odluka o otkazu ugovora o radu ispravljena rješenjem Upravnog vijeća tuženika od 11.5.2011., nedopuštena i nezakonita, zahtjev na utvrđenje sudskog raskida i zahtjev na isplatu materijalnih prava iz radnog odnosa.

 

7. 1. Zakonom o izmjenama dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 67/19 – dalje: ZID ZPP/19) u cijelosti je izmijenjena odredba članka 382. ZPP-a na način da je u stavku 1. citirane odredbe propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

 

7. 2. Člankom 117. st. 4. ZID ZPP/19 propisana je primjena odredaba navedene novele o reviziji na sve postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena drugostupanjska odluka.

 

7. 3. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP-a stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske samo u sporu o postojanju ugovora, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbe za zaštitu od diskriminacije, te u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

7. 4. Na temelju članka 400. stavka 1. i 3. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen, pri čemu će se u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjivati odredbe o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako tim zakonom nije drukčije određeno.

 

7. 5. Revizija iz članka 382. ZPP-a je nedopuštena i ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena ili ako revizija nije podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (članak 392. stavak 7. ZPP-a). Slijedom svega navedenog, u ovakvom postupku u kojem se pobija rješenje drugostupanjskog suda revizija je dopuštena samo ako je prethodno doneseno rješenje kojim je dopuštena revizija (jednako kao i u slučaju revizije protiv presude iz članka 382. ZPP-a).

 

8. U konkretnom slučaju, kako je navedeno, radi se o tužbi radi utvrđenja da je Odluka o otkazu Ugovora o radu ravnatelja donesena po Upravnom vijeću tuženika od 30.4.2011. i Odluka o otkazu ugovora o radu ispravljena rješenjem Upravnog vijeća tuženika od 11.5.2011., nedopuštena i nezakonita, sa zahtjevom na utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu i zahtjevom na isplatu materijalnih prava iz radnog odnosa.

 

9. Kako je u ovom slučaju drugostupanjska odluka donesena (5. studenoga 2020.) nakon stupanja na snagu citirane novele ZPP-a, to se na konkretni slučaj primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je za podnošenje revizije potrebno dopuštenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako se ne radi o sporu navedenom u odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP-a, te je sukladno citiranim odredbama tužitelj mogao podnijeti reviziju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske samo u dijelu koji se odnosi na zahtjev glede nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu.

 

10. Spor radi utvrđenja da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju kao ravnatelju od 30. travnja 2011. donesena po Upravnom vijeću tuženika nedopuštena i nezakonita, kao i radi nalaganja tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa do dana sudskog raskida i u tom razdoblju tužitelju isplati plaću u bruto iznosu, te da mu isplati i štetu uz regres i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2010. i 2011., i isplati višak prihoda od 15% za 2009., o kojem je također odlučeno pobijanim rješenjem, nije spor iz čl. 382.a st. 1. t. 1. ZPP-a, jer se ne radi o odluci ''o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa“.

 

11. Nastavno tome, protiv odluke donesene povodom tih zahtjeva, argumentum a contrario iz citirane odredbe čl. 382.a st. 1. t. 1. ZPP, revizija nije dopuštena, bez prethodnog dopuštenja revizijskog suda, pri čemu se ističe da ovaj sud u tom dijelu po podnesenoj reviziji nije mogao postupati kao da se radi o prijedlogu za dopuštenje revizije jer za takvo postupanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke, a to stoga što nije postavljeno ni jedno konkretno pitanje niti su izneseni razlozi važnosti zbog kojih bi eventualno postavljeno pitanje  bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Kako u ovom slučaju takvo rješenje nije doneseno to bi podnesena revizija u tom dijelu već iz tog razloga bila nedopuštena.

 

12. Slijedom navedenog je, vezano za zahtjeve tužitelja koji se odnose na utvrđenje da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju kao ravnatelju od 30. travnja 2011. donesena po Upravnom vijeću tuženika nedopuštena i nezakonita, kao i radi nalaganja tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa od 30. travnja 2011. do dana sudskog raskida i u tom razdoblju tužitelju isplati plaću u bruto iznosu, te da mu isplati i štetu u iznosu od 120.000,00 kn uz regres i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2010. i 2011., i isplati višak prihoda od 15% za 2009., u iznosu od 27.603,30 kn, revizija nedopuštena te je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 5. ZPP-a, riješeno kao u točki II. izreke rješenja.

 

13. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP-a).

 

14. 1. U podnesenoj reviziji tužitelj se prije svega poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 236. st. 2. ZPP-a tvrdeći da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su navedeni razlozi nejasni proturječni pa smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

14. 2. Navedene bitne povrede obrazlaže time da se njegov tužbeni zahtjev sastoji od pet točaka od kojih se četiri točke odnose na radno – pravni status tužitelja, odnosno koje se ne odnose na novčane tražbine iz radnog odnosa. Smatra da se o tim zahtjevima ne može odlučivati u stečajnom postupku niti se ta pitanja mogu po pravilima stečajnog postupka prijavljivati kao tražbine u stečajnom postupku, iz kojeg razloga te tražbine nije ni mogao prijaviti, kao novčanu tražbinu, u stečajnom postupku.

 

14. 3. Osim toga, navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-38/17-17 od 8. svibnja 2017. otvoren stečajni postupak, a da je rok za prijavu tražbina istekao 7. srpnja 2017., u koje vrijeme, s obzirom na drugostupanjsku presudu broj Gž-261/2013-2 od 7. veljače 2013. (kojom je preinačena prvostupanjska presuda), tužitelj nije imao nikakvu tražbinu prema tuženiku koju bi mogao prijaviti u stečajnom postupku jer takva tražbina u tom trenutku nije egzistirala, a ona bi eventualno nastala, tek nakon donošenja nove odluke u predmetnom sporu (nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Rev-3217/2018-2 od 16. travnja 2019. ukinuo navedenu drugostupanjsku presudu), pa da je u odnosu na navedeno izostalo bilo kakvo obrazloženje drugostupanjskog suda i da je drugostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice za donošenje osnovane i na zakonu utemeljene odluke zbog čega je pobijana pobijano rješenje doneseno uz navedene bitne povrede postupovnih odredbi.

 

15. 1. Vezano za bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ističe se da u pobijanoj odluci navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti proturječni te pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa se iz tih razloga tužitelj neosnovana poziva na citiranu bitnu povredu postupka.

 

15. 2. Odredba čl. 236. ZPP-a, na koju se poziva revident, odnosi se na saslušanje svjedoka, osobe koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne dok je nadležno tijelo ne oslobodi te dužnosti, te je s obzirom na sadržaj te odredbe nejasno na koji bi način (ne)primjena te odredbe bila od utjecaja na donošenje pobijanog rješenja kada u postupku nije saslušavana ili trebala biti saslušana takva osoba. Ukoliko je pak isticanjem navedenog prigovora tužitelj imao u vidu odredbu čl. 326. st. 2. ZPP-a, ona se odnosi na zahtjev za uzdržavanje i mogućnost obvezivanja tuženika i na činidbe koje nisu dospjele, te ni ta odredba nema nikakvog dodira s predmetnom činjeničnom i pravnom situacijom, te su utoliko neosnovani navodi revidenta o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. 1 ZPP-a u svezi sa citiranim odredbama ZPP-a.

 

16. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je rješenjem od 13. rujna 2018. određen prekid postupka jer je nad Zdravstvenom ustanovom za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući V. V. iz O. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-38/2017-17 od 8. svibnja 2018.,

 

- da je rješenjem od 18. listopada 2018. nastavljen postupak, da bi ponovo bio određen prekid postupka rješenjem broj Pr-307/2019-3 od 12. prosinca 2019.,

 

- da je sud prvog stupnja pozvao stečajnu upraviteljicu Z. ustanove za … u K. V. V. iz O. (kao pravnog slijednika) da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari,

 

- da je stečajna upraviteljica podneskom od 29. siječnja 2020. izvijestila sud prvog stupnja da preuzima parnični postupak,

 

- da tužitelj nije prijavio utuženu tražbinu u stečajnom postupku, pa je predložila da sud prvog stupnja tužbu odbaci.

 

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je rješenjem od 5. svibnja 2020. nastavio postupak, te je pobijanim rješenjem od 24. srpnja 2020. odbacio tužbu, pozivom na odredbu čl. 215. st. 1. ZPP-a i čl. 269. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15 i 104/17 – dalje: SZ) jer tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku.

 

18. 1. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima je tuženik u odnosu na tužitelja stečajni dužnik i da je tražbina tužitelja osporena, te je prihvatio pravno shvaćanje toga suda, prema kojem je prijava tražbine tužitelja (koja je predmet ove parnice) koja mu je osporena preduvjet da bi se po tužbi tužitelja uopće moglo voditi parnicu, te smatra da bi se predmetni parnični postupak dalje mogao voditi jedino po tužbenom zahtjevu koji bi glasio na utvrđenje postojanja tražbine koja je predmet ovoga postupka i to ukoliko bi ta tražbina tužitelja bila osporena u stečajnom postupku, a sve sukladno čl. 266., čl. 270. i čl. 272. SZ-a, i ukoliko tužitelj kao stečajni vjerovnik podnese prijedlog za nastavak prekinutog postupka u smislu članka 269. st. 1. SZ-a.

 

18. 2. Uz navedeno drugostupanjski sud smatra da je i nenovčanu tražbinu (utvrđenje nezakonitim citiranih odluka o otkazu) sukladno odredbi čl. 144. SZ-a tužitelj trebao izraziti u novčanoj vrijednosti na koju se ti zahtjevi mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, što tužitelj također nije učinio, a da osim toga stečajni upravitelj Zdravstvene ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u k. V. V. iz O. nije mogao tužiteljevu tražbinu staviti na popis tražbina, kako je to određeno odredbom čl. 257. st. 3. SZ-a, jer tužitelj nikad nije bio zaposlenik te ustanove već ustanove Doma za …, čiji je osnivač ustanova Zdravstvena ustanova za … kući V. V. iz O., čiji je pravni sljednik tuženik.

 

19. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u reviziji ponavlja da nije imao nikakvu tražbinu prema tuženiku koji je mogao prijaviti u stečajnom postupku pokrenutim nad tuženikom pa da se drugostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbe čl. 266., čl. 270., čl. 272. te čl. 269. st. 1. i čl. 144. SZ-a.

 

20. Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz citiranih odredbi SZ-a, jer pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a) jer se izloženo shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

 

21. 1. Odredbom čl. 140. SZ-a je propisano kako nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem stečajnog postupka.

 

21. 2. Prema odredbi čl. 165. SZ-a parnice o imovini koje ulaze u stečajnu masu, uključujući i arbitražne postupke koji su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka bili u tijeku, stečajni upravitelj će preuzeti u ime i za račun stečajnog dužnika. Parnice u svezi s tražbinama koje se prijavljuju u stečajni postupak ne mogu se nastaviti prije nego što su ispitane na ispitnom ročištu.

 

21. 3. Odredbom čl. 167. SZ-a je propisano da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvariti samo u stečajnom postupku.

 

21. 4. Odredbom čl. 269. SZ-a propisano da ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak parnice iz stavka 1. toga članka može podnijeti vjerovnik čija je tražbina osporena u roku 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika.

 

22. Iz navedenog proizlazi da ukoliko je prije otvaranja stečajnog postupka već bila u tijeku parnica, tada u slučaju osporavanja tražbine koja je predmet te parnice, vjerovnik treba podnijeti prijedlog za nastavak prekinutog postupka u smislu odredbe čl. 269. st. 1. SZ-a, a taj preduvjet je i ostvaren jer je stečajna upraviteljica podneskom od 29. siječnja 2020. izvijestila sud prvog stupnja da preuzima parnični postupak u ovoj pravnoj stvari.

 

23. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovoga suda, unatoč postojanju pravomoćne presude kojom je zahtjev tužitelja odbijen, suprotno shvaćanju revidenta, nije bilo zapreke da on prijavi svoju tražbinu u stečajnom postupku. Ovdje je nesporno da tužitelj nije svoju tražbinu prijavio u stečajni postupak u roku iz odredbe čl. 269. st. 2. ZS-a, koji rok je prekluzivne naravi.

 

24. Međutim, kada je riječ o tražbini koja ne podliježe prijavi, ističe se da je odredbom čl. 144. SZ-a, određeno da se nenovčane tražbine ili one čiji je novčani iznos neodređen, ističu (prijavljuju) u novčanoj vrijednosti na koju se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka.

 

25. Kako se, prema shvaćanju ovoga suda u ovom slučaju, vezano za tužbeni zahtjev u kojem se traži poništenje odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i sudski raskid ugovora o radu, ne radi uopće o tražbini, a pogotovo ne o tražbini koju ima u vidu odredba čl. 144. SZ-a, tada nije ni riječ o nenovčanoj tražbini vjerovnika (tužitelja) iz citirane odredbe SZ-a glede njegova zahtjeva na poništenje odluke tuženika o otkaza ugovora o radu, odnosno na utvrđenje nezakonitom te odluke i na sudski raskid ugovora o radu. U tom dijelu zahtjeva tužitelja, radi se o statusnim stvarima, a ne o nenovčanoj tražbini vjerovnika – tužitelja koja se mogla procijeniti, sukladno odredbi članaka 144 SZ-a, a osim toga radi se o zahtjevima o kojima stečajni sud niti ne odlučuje, odnosno o zahtjevima o kojima se ne može odlučivati ni kao o prethodnom pitanju, pa posljedično tome se ne može ni govoriti o nenovčanoj tražbini koja podliježe prijavi u stečajnom postupku koja se može procijeniti sukladno odredbi čl. 144. SZ-a u vrijeme otvaranja stečajnog postupka.

 

26. U navedenim okolnostima, a na temelju svega prethodno izloženog, budući da je u postupku koji je prethodio reviziji pogrešno zaključeno da je, kada je u pitanju zahtjev kojim se poništava odluka o otkazu ugovora o radu i kada se zahtijeva sudski otkaz ugovora o radu, riječ o nenovčanim tražbinama stečajnog vjerovnika koje se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 144. i čl. 167. SZ-a.

 

27. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

28. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu te će pravilnom ocjenom provedenih dokaza, vodeći računa o tvrdnja i prigovorima stranaka, te dokazima kojima su svoje tvrdnje potkrijepili, primjenom odgovarajućih odredbi zakonskih odredbi, donijeti novu i zakonitu odluku.

 

29. Odluka o troškovima revizijskog postupka je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljena za konačnu odluku.

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.