- 1 -              Rev 2416/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2416/2019-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćniku J. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z., OIB ..., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu B. Š., T. Z.-J. i A. J., u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-209/2015-2 od 28. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1128/10-46 od 18. studenoga 2014., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-209/2015-2 od 28. studenoga 2018, u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 67.678,71 kn, na ime izmakle koristi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odbija se, kao neosnovana.

 

II. Prihvaća se revizija tužitelja u dijelu u kojem je odlučeno o tijeku zakonske zatezne kamate na materijalnu štetu na vozilu tužitelja (na iznos od 24.726,52 kn) te se u tom dijelu preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-209/2015-2 od 28. studenoga 2018. na način da se na iznos 24.726,52 kn dosuđuju tužitelju zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, odnosno od 5. svibnja 2010., pa do isplate, dok se u preostalom dijelu (za razdoblje od nastanka štete, tj. od 29.08.2009. pa do podnošenja tužbe) odbija revizija tužitelja kao neosnovana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke tuženik je obvezan tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 98.690,53 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos 24.726,52 kn počevši od 29. kolovoza 2009. pa do isplate, na iznos 6.285,30 kn počevši od 29. rujna 2009. pa do isplate, te na iznos 67.678,71 kn počevši od 1. lipnja 2010. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

1.2. U točki II. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

 

1.3. U točki III. izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak od 4.418,60 kn, a sve to u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1128/10-46 od 18. studenoga 2014., u dijelu točke I. izreke na način da je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 67.678,71 kn, na ime izmakle koristi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovanim, kao i u dijelu početka tijeka zakonske zatezne kamate na iznos od 24.726,52 kn (dosuđene materijalne štete na vozilu tužitelja), na način da dosuđena zakonska zatezna kamata na navedeni iznos, teče od dana 18. studenog 2014., kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, dok je u preostalom dijelu citirana presuda u točki I izreke potvrđena.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u odbijajućem dijelu, tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalonog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti njegov tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na naknadu trokova postupka, uključujući i revizijski trošak, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj u podnesenoj reviziji, kao i navode revizije glede primjene materijalnog prava, te predlaže odbiti reviziju u cijelosti kao neosnovanu, a obvezati tužitelja da mu nadoknadi troškove revizijskog postupka.

 

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 329.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izgubljene zarade kroz razdoblje od 29. kolovoza 2009. do 31. svibnja 2010., naknadu materijalne štete na motornom vozilu, troška usluge izvlačenja i prijevoza prikolice i kamiona, troška micanja prikolice s ceste i odvoženja, usluge šlepanje kamiona, te štete zbog rasutog tereta, a vezano za štetni događaj od 29. kolovoza 2000., koji je skrivio vozač osiguran kod stranog osiguratelja.

 

8.1. Pozivajući se na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, i tvrdeći kako se drugostupanjska presuda ne može ispitati iz razloga što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno što su dati razlozi nejasni i što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava iz samih tih isprava, tužitelj ističe da prema obrazloženju drugostupanjskog suda nije jasno je li taj sud ocijenio je li ugovor na koga se pozvao tužitelj autentičan i vjerodostojan, pa je sud trebao utvrditi je li šteta po osnovi izmakle dobiti dokazana ili nije, odnosno postoji li ili ne postoji ugovor na koji se pozivao tužitelj, a kako se radi o odlučnim činjenicama za tu činjenicu drugostupanjski sud nije dao jasne razloge.

 

8.2. Ne stoji navedena tvrdnja tužitelja glede autentičnosti odnosno vjerodostojnosti navedenog ugovora na kojem je tužitelj temeljio svoj tužbeni zahtjev za naknadu izgubljene dobiti jer je vezano za „postojanje tog ugovora i za njegove pravne učinke“ drugostupanjski sud dao jasne i ovom sudu dostatne i prihvatljive razloge, a to stoga što je drugostupanjski sud ne prihvaćajući relevantnost odnosno autentičnost i vjerodostojnost tog ugovora, s obzirom na vrijeme kada se tužitelj prvi put pozvao činjenično na izgubljenu zaradu temeljem tog ugovora dao dostatne razloge. Stoga, a posljedično navedenome nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a time ni ona iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. i u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

8.3. Pri tome se ističe da navodi kojima tužitelj u podnesenoj reviziji dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih je drugostupanjski sud zaključio o neosnovanosti njegova zahtjeva za naknadu izmakle koristi jer je, kako smatra, trebalo prihvatiti autentičnost navedenog ugovora i njegove tvrdnje o izmakloj koristi i prihvatiti njegov tužbeni zahtjev u tom dijelu, su prigovori činjenične naravi kojima on iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te se tim navodima sugerira prihvatiti činjenično stanje koje ona smatra pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP-a) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Osim toga pri ocjeni provedenih dokaza postupljeno je upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu.

 

9. Neosnovano je pozivanje tužitelja i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. i u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a, kada tvrdi da je nejasno shvaćanje odnosno obrazloženje drugostupanjskog suda prema kojem ugovor na koji se tužitelj pozvao ne predstavlja „dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari nego samo pretpostavku za ostvarenje koristi odnosno dobiti“, jer je u odnosu na tu okolnost obrazloženje drugostupanjskog suda, ovome sudu, potpuno jasno i prihvatljivo i logično.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od 101.090,53 kn, a koji zahtjev se sastoji od 24.726,52 kn, na ime materijalne štete na vozilu tužitelja, iznosa od 6.285,30 kn, na ime troškova šlepanja teretnog vozila s mjesta nezgode, iznosa od 2.400,00 kn, na ime materijalne štete učinjene na rasutom teretu, te iznosa od 67.678,71 kn, a na ime izmakle koristi, a pozivom na ugovor, kojeg je tužitelj, kao obrtnik prijevoznik, zaključio sa G. S., iz J., kao naručiteljem radova, a kojim ugovorom je uređeno izvođenje građevinskih radova na prijevozu kamenog i zemljanog materijala na gradilištu S. u K.,

 

- da je na okolnost izgubljene zarade provedeno knjigovodstveno vještačenje, te je na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, a prihvaćajući jednu od njegovih varijanti, sud prvog stupnja zaključio da tužitelju s osnova naknade izmakle koristi, za razdoblje od 29. kolovoza 2009., do 31. svibnja 2010. (dana otkaza obrta), pripada iznos od 67.678,71 kn (čime je tužitelju dosuđena izmakla korist i za vrijeme od 1. siječnja 2010. do 31. svibnja 2010. koje nije "pokriveno" ugovorom),

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da, ukoliko bi se izgubljena zarada utvrđivala osnovom ostvarenih poslovnih rezultata utvrđenih iz poslovnih knjiga i poreznih prijava tužitelja, (prema dostavljenoj dokumentaciji tužitelja), tada bi iznosom koji je tužitelju već plaćen po osnovi izgubljene zarade od 12.000,00 kn, bila u cijelosti pokrivena izgubljena zarada tužitelja kroz cijelo utuženo razdoblje.

 

11. Prvostupanjski sud je prihvaćajući varijantu utvrđivanja izgubljene zarade temeljem naprijed zaključenog ugovora između tužitelja i G. S., iz J. dosudio tužitelju na ime izgubljene zarade 67.678,71 kn.

 

12.1. Cijeneći činjenicu da je tužbeni zahtjev od 5. svibnja 2010. za naknadu izgubljene zarade tužitelj izvorno postavio kao isplatu mjesečne rente, računajući od dana štetnog događaja 29. kolovoza 2009., pa nadalje, a da se na ugovor zaključen sa G. S., kao činjeničnu osnovu za utuženje izmakle dobiti (zarade) prvi put pozvao na ročištu 7. veljače 2013., odnosno nakon tri i pol godine nakon utuženja i da ta činjenična izmjena postavljenog zahtjeva za naknadu izgubljene zarade predstavlja izmijenjenu pravne osnove za naknadu štete, i prema shvaćanju drugostupanjskog suda ta okolnost dovodi u pitanje njegovu autentičnost i vjerodostojnost i mogućnost primjene čl. 1089. ZOO-a. Uz to taj sud smatra da ugovor na kojeg se poziva tužitelj i izmakla dobit (a koju tužitelj nije ostvario), ne predstavljaju "dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari" nego samo pretpostavku za ostvarenje koristi, slijedom čega je taj sud, temeljem čl. 373.a ZPP-a, glede izgubljene zarade od 67.678,71 kn, preinačio presudu suda prvoga stupnja i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12.2. Vezano za početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđenu materijalne štete tužitelju u iznosu od 24.726,52 kn, a koji je po sudu prvog stupnja određen danom 29. kolovozom 2009., kao danom nastupa štete, drugostupanjski sud smatra da dosuda materijalne štete tužitelju predstavlja nenovčanu imovinsku štetu, a koja je utvrđena vještačenjem, i da se kamata na tako dosuđenu naknadu štete dosuđuje od dana presuđenja, te je i u tom dijelu presuda suda prvog stupnja preinačena.

 

13.1. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 1089. st. 3. i čl. 1090. ZOO-a.

 

13.2. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

14. Prema odredbi čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

15. S obzirom da ni po ovome sudu tužitelj nije dokazao izgubljenu zaradu (izmaklu korist) u utuženom iznosu, pravilno je primijenjena citirana zakonska odredba.

 

16. Slijedom iznesenog u tome dijelu je valjalo odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

17.1. U odnosu na revizijski navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava vezano za početak tijeka zateznih kamata ističe se da je prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), kamata na materijalnu štetu na vozilu dospjela podnošenjem zahtjeva osiguratelju za naknadu štete (tako u Rev-1633/2016., Rev-1910/17., Revx- 747/2017 27. od 27. lipnja 2019., Rev-550/14, Rev-934/14, i dr.).

 

17.2. Naime, prema pravnom shvaćanju iznesenom u tim odlukama čl. 12. st. 4. treba primijeniti kao lex specialis za štete nastale u prometu, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

18. U konkretnom slučaju, sudovi nisu utvrđivali kada je tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete, niti je tužitelj to naveo u tužbi, pa se u toj situaciji ima uzeti da je njegova tražbina s osnove naknade štete za oštećeno vozilo, sukladno citiranoj odredbi ZOOUP-u dospjela podnošenjem tužbe, te u skladu s tim tužitelj ima pravo na naknadu štete od dana podnošenja tužbe.

 

19. Iz navedenog je razloga u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

20. Trošak revizije tužitelju nije priznat jer je tužitelj s revizijom uspio samo dijelom i to u odnosu na sporednu tražbinu, a povodom čega nisu nastali posebni troškovi postupka.

 

21. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju jer je poduzimanje te radnje ocijenjeno nepotrebnim, sukladno odredbi čl. 155. st. 12. ZPP-a.

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.