1

Poslovni broj 4 Gž-2489/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-2489/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, odvjetnika K. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., Š. i partneri d.o.o. u sjedištem u Z., protiv tuženika H. E. R. A., Republika A., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-426/2019-26 od 21. kolovoza 2020., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-426/2019-30 od 14. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2021.,

 

             

p r e s u d i o   j e

             

I. Odbija se žalba tužitelja, odvjetnika K. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-426/2019-26 od 21. kolovoza 2020., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-426/2019-30 od 14. rujna 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke za svotu parničnog troška od 352.125,00 kn.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-426/2019-26 od 21. kolovoza 2020., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-426/2019-30 od 14. rujna 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke za svotu parničnog troška od 60.078,13 kn i sudi:

 

Odbija se tuženik H. E. R. A. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 60.078,13 kn.

 

III. Odbija se tužitelj, odvjetnik K. M. sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju toga suda poslovni broj P-6810/17-3 od 6. lipnja 2018. te je tužbeni zahtjev odbijen dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u svoti od 412.203,13 kn u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i nezakonite odluke o troškovima postupka s prijedlogom, pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 30. lipnja 2020. (list 1418 spisa) izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te njihove ocjene sukladne odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Predmet prijepora je dospjelo potraživanje tužitelja u novcu koje dokazuje vjerodostojnom ispravom, računima, zatraženo protiv tuženika, tužbom podnijetom u smislu odredbe čl. 446. st. 2. ZPP a povodom koje je prvostupanjski sud rješenjem posl.br. P-6810/17-3 od 6. lipnja 2017. izdao platni nalog gdje se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju ukupnu svotu od 6.268.325,40 kn.

 

7. Dospjelo potraživanje tužitelja odnosi se na izvršene troškove zastupanja tuženika u parničnim predmetima pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Splitu i Bujama-Buie, Trgovačkim sudom u Rijeci, Pazinu, Zadru, Splitu i Zagrebu, ovršnim predmetima Općinskog suda u Splitu, Bujama-Buie i Šibeniku te stečajnim postupcima pred Trgovačkim sudom u Rijeci i Splitu, Stalna služba u Dubrovniku, za koje zastupanje ga je tuženik ovlastio na temelju punomoći te nesporno platio naknadu prema satnici a odbija platiti razliku do nastalih potraživanja tužitelja prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa).

 

8. Između stranaka nije sporno kako su 31. siječnja 2011. sklopile Ugovor o pružanju pravnih usluga (dalje: Ugovor) te da je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u označenim postupcima na temelju, po tuženiku izdanih punomoći za svaki pojedinačni postupak, kao i da je tuženik tužitelju ovako izdane punomoći opozvao 30. siječnja 2017. u svim predmetima, osim u ovršnom predmetu pred Općinskim sudom u Šibeniku.

 

9. Također nije sporno da je tužitelj obračunavao i fakturirao tuženiku naknade za zastupanje u svim označenim postupcima prema ugovorenoj satnici, sukladno odredbi čl. 2. toč. 1. Ugovora kao i da je tuženik platio tužitelju ovako obračunate naknade prije podnošenja tužbe, bez oznake da se ta naknada plaća kao predujam a tužbeni zahtjev, čija visina nije sporna, predstavlja razliku između fakturiranog iznosa po pojedinoj radnji na temelju sata rada kako je to određeno Ugovorom i naknade obračunate prema vrijednosti predmeta spora, sukladno odredbama Tarife.

 

10. Prvostupanjski sud ukida platni nalog i odbija tužbeni zahtjev jer je Ugovor još uvijek na snazi a njime je ugovoreno da će tužitelj kao odvjetnik pružati tuženiku sve oblike pravnog zastupanja i pravnih savjetodavnih usluga te između ostalog, i zastupanje pred sudovima a svoje usluge će tužitelj obračunavati prema satnici od 130,00 Eur za prvih 10 sati rada na svakom zasebnom projektu dok će svaki sljedeći sat rada obračunavati prema satnici od 117,00 Eur.

 

11. Stoga u smislu odredbe čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) prvostupanjski sud zaključuje da Tarifu nije moguće primijeniti u odnosu na naplatu odvjetničke radnje zastupanja u sudskim postupcima jer su stranke izrijekom ugovorile nagradu za rad na bazi satnice s time, da postojanje izdane parnične punomoći samo po sebi ne daje punomoćniku pravo na odvjetničku nagradu sukladno odredbama Tarife budući da posebna ugovorna utanačenja na drugačiji način uređuju pitanje novčane naknade za poduzete radnje zastupanja.

 

12. Kako je naknada odvjetničkog troška između parničnih stranaka uređena Ugovorom, ocjenjuje da ne dolaze do primjene opće odredbe obveznog prava i to odredba čl. 779. ZOO s obzirom da stranke imaju sklopljen Ugovor gdje je ugovoreno da će se pravne usluge, pobrojane u ugovoru, naplaćivati prema satnici a tek kada tog Ugovora ne bi bilo, tužitelj bi opozivom punomoći u pojedinom predmetu imao pravo tuženiku ispostaviti račun za dotad pružene odvjetničke usluge sukladno Tarifi, budući da bi opozivom punomoći njegovo potraživanje bilo dospjelo, što međutim ovdje nije slučaj s obzirom na sadržaj sklopljenog Ugovora.

 

13. U ovom predmetu između stranaka nije sporno da su zaključile Ugovor kojim je odredbom čl. 1. ugovoreno da će Odvjetnički ured tužitelja tuženiku i/ili njegovim austrijskim i/ili hrvatskim društvima kćerima, pružati sve oblike pravnog zastupanja i pravnih savjetodavnih usluga u skladu s hrvatskim zakonima (čl. 1.1.) dok je člankom 1.2. izrijekom označeno što ove pravne usluge mogu uključivati pa je člankom 1.2. al. 9. izrijekom ugovoreno kako se pravna usluga odnosi na zastupanje tuženika pred sudovima i/ili drugim pravnim i/ili drugim tijelima u Republici Hrvatskoj.

 

14. Odredbom čl. 5.1. Ugovora je propisano da ugovor predstavlja cjelokupan dogovor između ugovornih strana i zamjenjuje sve prethodne usmene ili pisane dogovore s tim u vezi.

 

15. S obzirom na ovu odredbu Ugovora, navodi žalbe tužitelja kada upućuje da bi se trebala primijeniti priložena Ponuda tužitelja od 5. siječnja 2011., gdje nisu navedene radnje zastupanja i priložen je profil u kojem je označeno kako odvjetničku nagradu za odvjetničke usluge zastupanja pruža sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda upravo s obzirom na izričite ugovorne odredbe glede ugovorenih vrsta pravnih usluga, što se odnosi i na sve daljnje žalbene navode koji upućuju na sadržaj ponude i nepostojanje tipskog obilježja Ugovora.

 

16. Predmetni Ugovor predstavlja pravni posao sklopljen po pravno i poslovno sposobnim ugovornim stranama, valjanim i suglasnim očitovanjem volje, sa mogućom i dopuštenom te određenom činidbom u pisanom obliku, zbog čega taj ugovor obvezuje u smislu načela iz odredbi čl. 9. i 10. ZOO. Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase i pri njihovu tumačenju treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti da to odgovara načelima obveznog prava. Odredbama Ugovora je jasno, izrijekom ugovorena naknada i uvjeti plaćanja kao i pravne usluge pa ne postoji bilo kakva potreba tumačenja ugovora već se njegove odredbe imaju primijeniti onako kako glase a te su odredbe upravo u suglasju glede usluga koje se tužitelj obvezao pružati tuženiku i naknade koju je tuženik za taj rad dužan platiti.

 

17. Kako se odredbom čl. 1. Ugovora tužitelj obvezao pružati sve oblike pravnog zastupanja odnosno, pružati pravne usluge u budućnosti a koje će biti određene na temelju tuženikovog jasnog i preciznog zahtjeva za određenom pravnom uslugom, po zahtjevu dostavljenom poštom, e-poštom, faksom ili usmeno, neosnovan je i daljnji žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom, da prilikom sklapanja ugovora niti jedan postupak, u odnosu na koji tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva odvjetničku nagradu, nije postojao pa posljedično, za takve nepostojeće postupke tužitelj nije slobodnom voljom pristao obračunati i naplatiti od tuženika naknadu prema satnici.

 

18. Stranke su upravo sklopile predmetni Ugovor u odnosu na buduće pravne usluge koje su jasno određene točkom 1.2. Ugovora gdje su vrlo detaljno opisane pravne usluge koje će u budućnosti predstavljati usluge koje se trebaju pružati tuženiku i/ili njegovim austrijskim i/ili hrvatskim društvima kćerima.

 

19. Budući da je u ispunjenju radnji predviđenih odredbom čl. 1.2. al. 9. Ugovora, za ugovoreno zastupanje pred sudovima bilo potrebno podnijeti punomoć sukladno odredbi čl. 98. st. 1. ZPP, glede zastupanja u svakom pojedinom postupku, punomoći koje je tuženik nesporno izdao tužitelju za zastupanje u predmetnim postupcima nemaju značaj zasebnog ugovora o nalogu u smislu odredbe čl. 763. ZOO jer je ugovor o nalogu između stranaka sklopljen Ugovorom, prema čijim ugovornim odredbama su točno određene obveze tuženika kao nalogodavca i tužitelja kao nalogoprimca u smislu odredbe čl. 765. ZOO, sukladno kojoj je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno, dobrog domaćina.

 

20. Punomoć je vrsta ugovora o nalogu kojom se, sukladno odredbi čl. 763. st. 1. ZOO nalogoprimca ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca a prema odredbi čl. 773. st. 1. ZOO je nalogodavac dužan naknaditi nalogoprimcu sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, nakon obavljenog posla (čl. 776. st. 1. ZOO). Punomoć u smislu odredbe čl. 308. st. 2. ZOO predstavlja ovlaštenje za zastupanje, utemeljeno na očitovanju volje zastupanog a tuženik je to očitovanje volje dao upravo u ispunjenju odredbi Ugovora. Značaj punomoći koja je izdana za svaki postupak pred sudovima na koji se odnosi tužbeni zahtjev, ne upućuje na potrebu obračuna nagrade sukladno odredbama Tarife jer Ugovor drugačije uređuje naknadu za poduzete radnje zastupanja. Postojanje i opseg punomoći su nezavisne od pravnog odnosa na temelju kojeg je punomoć izdana a punomoć predstavlja tek izjavu upućenu trećima, koja punomoćniku daje legitimaciju za poduzimanje pravnih radnji glede opunomoćitelja.

 

21. Pismena forma ugovora o pružanju pravne pomoći nužan je uvjet za njegovu valjanost upravo u slučajevima na koje upućuje odredba Tbr. 39. Tarife važeće u vrijeme ugovaranja zastupanja za pružanje ugovorene usluge.

 

22. Sukladno odredbi Tbr. 39. Tarife odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad pa kako je predmetni Ugovor zaključen u pisanom obliku taj Ugovor je valjan i jedino ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu ali međutim, ne utječe na međusobni odnos nalogodavca i nalogoprimca predmetnog Ugovora i slobodu ugovaranja visine nagrade za odvjetnički rad, pa žalbeni navodi tužitelja kojima upućuje na tek izdvojeni sadržaj pojedinačnih odluka drugih sudova ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

 

23. Prema odredbi Tbr. 39. st. 1. toč. 2. Tarife, u imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti naknadu za rad na bazi satnice koja može biti veća, ali ne i manja, od one iz Tbr. 34. Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je Tarifom upravo propisana mogućnost ugovaranja naknade prema utrošenom satu pa budući da stranke nisu ugovorile satnicu manju od 25 bodova po utrošenom satu (Tbr. 34. Tarife), nije ostvaren niti ovaj žalbeni razlog tužitelja.

 

24. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim poslom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Prema Tarifi odvjetniku pripada određena naknada ali onda, kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i stranke koju zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga i tada bi tek odvjetnik imao pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju sukladno odredbama Tarife.

 

25. Dakle, kako se odredba čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu odnosi na nagradu za rad prema Tarifi ali samo u slučaju kad nema posebnog sporazuma između odvjetnika i stranke koji zastupa, o načinu plaćanja odvjetničkih usluga (prim: odluka Vrhovnog suda republike Hrvatske broj: Rev 1127/2014-6 od 4. ožujka 2020.), nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

26. Glede primjene odredbe čl. 779. ZOO valja reći da nakon otkazivanja ugovora pravo naplate troškova za obavljeno zastupanje nije više moguće vezati uz ugovor te bi nakon otkazivanja ugovora nalogoprimcu pripadalo pravo, bez ugovornih ograničenja naplatiti od tuženika sve troškove obavljenog zastupanja sukladno Tarifi ali, uključujući one koji su nastajali ali nisu dospjeli za vrijeme važenja tog ugovora jer na troškove koji su dospjeli za vrijeme važenja ugovora, valja primijeniti odredbe ugovora.

 

27. S obzirom da između stranaka nije sporno kako je tužitelj pružao tuženiku usluge u svakom od pojedinih spisa gdje ga je zastupao te da je tuženik platio tužitelju tako obračunatu i fakturiranu naknadu za zastupanje u svim predmetnim postupcima prije podnošenja tužbe a nikada nije naznačeno da bi se radilo o naknadi u vidu predujma, tužitelj ne može bez ugovornih ograničenja naplatiti od tuženika troškove obavljenog zastupanja jer pravo na takvu naplatu, sukladno odredbama Tarife, ima samo nakon otkazivanja ugovora za kojega je također nesporno da niti nije otkazan.

 

28. U ovom slučaju je na siguran način utvrđeno da su stranke jasno i određeno ugovorile način plaćanja odvjetničkih usluga i tim bi ugovorom prije njegova otkaza bile vezane. Trenutkom otkazivanja Ugovora prestala bi vezanost stranaka njegovim odredbama ali ugovor o zastupanju niti je otkazan a sukladno njegovim odredbama je za sve pojedinačno opozvane punomoći tuženik tužitelju, prije podnošenja tužbe platio ugovorenu, obračunatu i fakturiranu naknadu.

 

29. Predmet prijepora nije stjecanje bez osnove na strani tužitelja niti šteta u smislu odredbe čl. 368. ZOO jer ugovor nije raskinut dok navodi žalbe glede omogućavanja tuženiku da bez pravne osnove stekne troškove zastupanja koji mu nisu nastali, nisu tijekom postupka na bilo koji način utvrđeni odnosno, tužitelj ih nije dokazao.

 

30. I naposlijetku, iz iskaza samog tužitelja je utvrđeno kako je Ugovor zaključio 18. siječnja 2011. te da je pojedine odvjetničke usluge za koje je ugovor sklopljen počeo pružati odmah i to kako su one zatražene dakle, kako se upravo radilo o budućim uslugama prema traženju tuženika s time, da ga je počeo zastupati već negdje u travnju 2011. a pravne usluge je pružao do opoziva punomoći u svakom od pojedinih spisa kao i da Ugovor o pružanju pravnih usluga nije raskinut te je zaračunavao svoju naknadu sukladno satu rada tvrdnjom, da se radilo samo o predujmu nagrade što međutim nigdje, niti u fakturama nije bilo označeno, niti je tužitelj dokazao da bi postojao bilo kakav usmeni sporazum o označenom.

 

31. Slijedom svega iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi pa je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke.

 

32. Odluku o parničnom trošku je prvostupanjski sud donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP međutim, pogrešnom primjenom odredbe Tbr. 7.1. Tarife prema kojoj odredbi do vrijednosti predmeta spora od 500.000,00 kn odvjetniku pripada nagrada od 500,00 kn, potom za vrijednost predmeta spora od 500.000,00 kn do 5.000.000,00 kn jedan bod za svakih započetih 1.000,00 kn, pa pokraj 500 bodova ima pravo na daljnjih 4.500 bodova a iznad vrijednosti spora od 5.000.000,00 kn za svakih započetih 2.000,00 kn odvjetnik ima pravo obračunati nagradu od jednog boda dakle, daljnjih 634 boda ili ukupno 5.634 boda a ne priznatih 6.269 bodova .

 

33. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv platnog naloga po Tbr. 8.1., trošak sastava dva obrazložena podneska po Tbr. 8.1. i trošak pristupa na dva ročišta po Tbr. 9.1. ili ukupno 28.170 bodova.

 

34. Trošak pristupa na ročište održano 18. studenog 2019. tuženiku nije priznat jer je ovo ročište odgođeno krivnjom tuženika te je tako tuženiku valjalo obrediti ukupni trošak u svoti od 281.700,00 kn.

 

35. Kada je tuženik ovlastio odvjetnika zastupati u parničnom postupku, obveza naknade troška za stranku nastaje u trenutku presuđenja pa se na odvjetničke usluge obračunava porez na dodanu vrijednost i to po stopi koja je vrijedila u to vrijeme zbog čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima upućuje na primjenu odredbe čl. 17. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20) a mišljenje Porezne uprave od 21. srpnja 2017., na koje upućuje tužitelj, se odnosi na poslove koje odvjetnik obavi za stranku iz treće zemlje a radi se o usluzi koja ima izravne veze s nekretninama. Samo tada odvjetničko društvo na takve usluge neće obračunavati PDV već se tada prijenos porezne obveze prenosi na primatelja usluge prema čl. 17. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, što ovdje nije slučaj.

 

36. Zbog toga je, uz označeni trošak, tuženiku priznat i trošak poreza od 70.425,00 kn ili ukupno 352.125,00 kn.

 

37. Tako je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude za svotu od 352.125,00 kn dok je, sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka o parničnom trošku za svotu od 60.078,15 kn.

 

38. Trošak sastava žalbe tužitelju nije priznat jer je sa ovom parničnom radnjom djelomice uspio samo glede sporednog traženja.

 

U Zagrebu 20. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Andrina Raspor Flis, v.r.