Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
P-1296/2018-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari
tužiteljice M. D., O.: …., iz T., koju
zastupa opunomoćenik V. L., odvjetnik u O. D. L. &
V. u S., protiv tuženika P. B., O.: …, iz T.
kojeg zastupa opunomoćenik T. G., odvjetnik u T.,
radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave
zaključene dana 9. lipnja 2021. u nazočnosti tužiteljice osobno sa zamjenikom
opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenikom tuženika, na ročištu za objavu 20.
srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 50.000,00 kn,
sa zakonskim zateznim kamatama, počam od dana 11. siječnja 2018. godine do
isplate, (dan predaje tužbe sudu) te joj u istom roku naknaditi trošak spora sa
zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate, time da
je tuženik dužan platiti sve navedene iznose na žiro račun punomoćnika tužiteljice
(ovlaštenje u punomoći priloženoj spisu) OD L. – V. &
partneri u S. kod O.B. d.d. broj: ….“
II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske
zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 11. siječnja 2018. tužiteljica je
ustala protiv tuženika, a radi naknade štete, i to kao protutužbom u pravnoj stvari
tužitelja P. B., O.: …, iz T., kojeg
zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u T., protiv tužene
P-1296/2018-26
M. D., O.: …, iz T., radi isplate,
koji se predmet vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pi- 648/2014. Rješenjem
ovog suda poslovni broj Pi-648/2014 od 14. ožujka 2018. protutužba tužiteljice M.
D., protiv tuženika P. B., se izdvojila u zasebni spis s nalogom za
dodjelu novoga poslovnog broja te je dodijeljen poslovni broj P-1296/2018.
1.1. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je navela da je od 21. travnja
2011. do 23. siječnja 2013. dvanaest puta napadnuta fizički i verbalno i izvrijeđana
nasred centra G. T., što da je kod tužiteljice dovelo do narušavanja njenog
zdravlja pa potražuje primjerenu pravičnu novčanu naknadu od tuženika.
1.2. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 1. lipnja
2021., a nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem, na način da je
zatražila iznos od 50.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, počev od 11.
siječnja 2018. godine do isplate, (dan predaje tužbe sudu) i trošak spora s
zakonskom zateznom kamatom, počev od dana presuđenja, pa do isplate.
1.3. Tuženik se usprotivio osnovi i visini tužbenog zahtjeva kao
neutemeljenim, te predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i tužiteljicu da se
obveže na obvezu naknade troškova parničnog postupka tuženiku. Tuženik
prvenstveno ističe prigovor zastare na sve događaje navedene u tužbi osim događaja
utvrđenog pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj K-1431/2012 od 9.
ožujka 2015. Nadalje, tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva jer tužiteljica nije
dostavila medicinsku dokumentaciju a niti su prijetnje tuženika mogle izazvati kod
tužiteljice strah za život kako to tužiteljica tvrdi. Tuženik je ujedno istaknuo i prigovor
podijeljene odgovornosti jer je tužiteljica lažnim prijavama vršila pritisak na tuženika
da odustane od traženja novca. Tuženik se usprotivio i konačno postavljenom
tužbenom zahtjevu.
2. U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja
te je izveo dokaz pregledom dopisa MUP-a, PU SD od 13. studenog 2012. s
prilozima, medicinske dokumentacije tužiteljice priložene uz tužbu (list 6-11 spisa),
dopisa tužene-kronologije napada (list 12-18 spisa), Rješenja ODO-a S. poslovni
broj K-DO-973/2011 od 26. svibnja 2011. (list 19- 21 spisa), spisa i odluke
Prekršajnog suda u Trogiru poslovni broj Pp-40 J-3278/2013, pregledom spisa ovog
suda poslovni brojevi K-1431/2012 i K-398/2013, spisa Prekršajnog suda u Splitu
poslovni broj Pp-39-J-241/2013, spisa Prekršajnog suda u Splitu poslovni broj IKP-
2532/13 odnosno Pp-40J-1751/2012, spisa Prekršajnog suda u Splitu poslovi broj
Pp-39-J-2721/2012, i spisa Prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp-40J-
3278/2013, te saslušanjem svjedokinje Ž. K., saslušanjem tužiteljice i
medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Ž. K., dok drugih dokaznih
prijedloga stranke nisu imale.
2.1. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("NN" 117/03), više nije
ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi
osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj
pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi
članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke
dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se
utvrđuju te činjenice.
2.2. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje
utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku
(„NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a
P-1296/2018-26
stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze
koji te činjenice potvrđuju.
2.3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
2.4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete
koja je nastala tužiteljici uslijed nekoliko tuženikovih napada i prijetnji na tužiteljicu.
2.5. Kao sporno u ovom postupku je valjalo raspraviti i utvrditi je li tužiteljici
nastala šteta te je li tuženik odgovoran za nastalu štetu i utvrditi visinu potraživanja.
2.6. Među parničnim strankama je nesporno:
- da su stranke bile u obveznopravnom odnosu po kojem je tuženik od
tužiteljice potraživao novčani iznos od 5.500,00 EUR sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom, a u svezi kojeg potraživanja se vodio
parnični postupak pred ovim sudom poslovni broj Pi- 648/2014,
- da su stranke u svezi navedenog potraživanje bile u stalnom sukobu koje
su sukobe povremeno prijavljivale nadležnim tijelima.
3. Pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u T.,
poslovni broj Pp 40 J-1751/2012, razvidno je da je na temelju presude broj: Pp 40 J-
1751/2012, Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u T., od 22. studenog
2012. B. P. proglašen krivim što je, 20. lipnja 2012. u 14,00 sati u T., u prodavaonici obuće P. vikao na M. D.,
dakle, na javnom mjestu vikao čime je narušavao javni red i mir, pa je time učinio
prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po toj
zakonskoj odredbi, u svezi s čl. 141. a) st. 10. Zakona o izmjenama i dopunama
zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, te mu
je izrečena novčana kazna.
3.1. Pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u T.,
poslovni broj Pp 40-J-3278/2013, razvidno je da je na temelju presude broj Pp 40-J-
3278/2013, Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u T., od dana 18. prosinca
2013., B. P. kriv što je, 22. studenog 2011. oko 11,30 sati, na gradskom
trgu u blizini K. u T., vikao na M. D., dakle, na javnom mjestu,
čime je narušavao javni red i mir, pa je time učinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o
prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po istoj zakonskoj odredbi, u svezi s čl.
141. a) st. 10. Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane
kazne za privredne prijestupe i prekršaje, te mu je izrečena novčana kazna.
3.2. Pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u T.,
poslovni broj Pp 39 J-241/2013, razvidno je da je na temelju rješenja broj Pp 39 J-
241/2013, Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u T., dana 28. siječnja
2013., okrivljeniku P. B., sinu T. i L. djevojački S., rođenom
… godine u Đ., s prebivalištem u T.,
državljaninu RH-a, O.: …, prekršajno osuđivanom, određena mjera
opreza zabrane približavanja M. D. i članovima njegove uže obitelji, na
otvorenom prostoru na razdaljinu ispod 10 metara, kao i uspostavljanje, ili
održavanje, bilo kakve izravne, bilo izravne verbalne komunikacije i druge veze, s
navedenim osobama, osim kod procesnih radnji pred nadležnim državnim tijelima.
Primijenjena mjera trajat će do drugačije odluke suda, uslijed prestanka potrebe za
njenom primjenom, a nadalje do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Sukladno
čl. 132. st. 5. PZ-a, okrivljenik je dužan postupati u skladu s primijenjenim mjerama
opreza, jer u protivnom može biti kažnjen novčanom kaznom od 10.000,00 kn.
3.3. Na temelju presude broj: Pp 39 J-241/2013, Prekršajnog suda u Splitu,
Stalna služba u T., od dana 28. siječnja 2013. godine, sud je presudio da je
P. B. kriv što je 23. siječnja 2013. oko 17,00 sati u T., kod poslodavca E.B., po uočavanju M.
P-1296/2018-26
D., zbog dugotrajnog spora oko pitanja nepodmirenog dugovanja, prijeteći
krenuo prema ovoj, vičući da mu vrati dug, a kada mu M., pružanjem ruke, daje
do znanja da joj ne prilazi, rukom je hvata za lijevu ruku i odguruje prema zidu, gdje
se na intervenciju M. prijateljice, N. Š., udaljuje s lica mjesta, dakle, na
javnom mjestu, vikom i na drugi način, remetio je javni red i mir, čime je počinio
prekršaj iz čl. 13. ZPPJRM-a, kažnjivom po toj odredbi, pa je na temelju citirane
zakonske odredbe, osuđen se na novčanu kaznu, a koja odluka je preinačena
presudom Visokoga prekršajnog suda R. H. broj Jž-926/2013 od 26.
siječnja 2017. na način da je odbijena optužba poradi zastare prava na vođenje
prekršajnog postupka.
3.4. Pregledom spisa PP 2721/12 Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u
T., poslovni broj Pp 39 J-2721/2012, razvidno je da je na temelju presude broj
Pp 39 J-2721/2012, od 5. lipnja 2013. P. B. kriv što je ….
oko 11,30 sati u T., u blizini trgovine S. po
uočavanju M. D., koja je bila u društvu J. S., ovoj prišao, te je
zaustavio, tražeći da mu vrati novca, za koje drži da mu duguje, vičući joj "lupežice,
prevarantice, vrati moje novce", a kada je ova pokušala pobjeći, sustiže je i dohvaća
za desnu ruku, nastavljajući vikati da mu vrati dug, gdje daljnji incident sprječava
J. S., koji P. odvaja od M., dakle, na javnom mjestu, vikom i na
drugi način, remetio je javni red i mir, čime je počinio prekršaj iz čl. 13. ZPPJRM-a,
kažnjiv po toj odredbi, pa se, temeljem citirane zakonske odredbe, osuđen na
novčanu kaznu.
3.5. Pregledom presude ovog suda poslovni broj K-1431/2012 od 9. ožujak
2015. u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. B. zbog kaznenog djela
– prijetnje - iz čl. 129. st. 2. Kaznenog zakona („NN“ br. 110/97, 27/98,
50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11),
razvidno je da je okrivljenik: P. B. O.: …, sin T.
B. i L. B., rođene S., rođenog …. u Đ.,
R. K., s prebivalištem u T. A.,
državljanina R. H., zlatara i hotelijera sa završenom srednjom školom,
neoženjenog, oca jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, vojsku služio, kriv što je
dana 21. svibnja 2012. oko 17,30 sati u T., kod gradskog trga, u nakani da
zaplaši M. D., s kojom je u dugogodišnjem imovinskopravnom sporu, istoj
kazao da će je golim rukama zadaviti, što je kod M. D. izazvalo osjećaj
uznemirenosti i straha, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, čime je
počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom –
opisano i kažnjivo po čl. 129. st. 2. Kaznenog zakona („NN“ br. 110/97,
27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i
57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), pa mu je stoga na temelju čl. 129. st. 2. KZ/97
prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, nakon čega mu se
temeljem čl. 67. KZ/97 primijenila UVJETNA OSUDA i to time da se izrečena kazna
zatvora od 3 (tri) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1
(jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.
Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku
(„NN“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12,
56/13 i 145/13 – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je bio dužan naknaditi troškove
kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna. Predmetna presuda je
pravomoćna dana 29. rujna 2015.
3.6. Pregledom spisa ovog suda poslovni broj K-398/2013 razvidno je da je
Općinski sud u Splitu, u kaznenom postupku protiv okrivljenika A. B., zbog
kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (NN broj 110/97,
P-1296/2018-26
27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08,
dalje: KZ/97), povodom optužnog akta ODO u S. br.
K-DO-33/10 od 26. siječnja 2010., nakon javno provedene rasprave 1. prosinca
2014., u nazočnosti okrivljenika, njegove braniteljice I. Š., odvjetnice u
S., više savjetnice ODO-a u S. L.. K. i punomoćnice oštećenika
J. K., odvjetnice u S., 4. prosinca 2014. objavio je i presudio:
O. A. B., sin pok. T. i L. rođene S., …. u Đ., R. K., s prebivalištem u T., M. G.
A., državljanin R., sa završenom osnovnom školom, zlatar, zaposlen u
obrtu Z. B., koji je u njegovom vlasništvu, s mjesečnim primanjima u
iznosu od 5.000,00 do 6.000,00 kn, bez imovine, razveden, otac dvoje maloljetne
djece, drugi kazneni postupak se protiv njega ne vodi, neosuđivan, kriv je što je 3.
lipnja 2009., između 19 i 20 sati, u T., ispred
konobe „T.“, nakon što se njegov brat P. B. fizički i verbalno sukobio s
B. D., pristajući da ga teško tjelesno povrijedi, u pravcu njegovih
nogu usmjerio revolver „A. R.“ i ispalio hitac, ali ga metak nije pogodio, već
je probio prednju stranu desne nogavice hlača i džep ispod nje te se odbio od
mobitela marke „M.“ koji se nalazio u opisanom džepu hlača B.
D. i razbio mobitel, nakon čega je zrno metka palo na kolnik, dakle, s
namjerom započeo, ali nije dovršio, drugoga teško tjelesno ozlijediti, čime je počinio
kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju - djelo opisano i
kažnjivo po čl. 99. st. 1., u vezi sa st. 4. i čl. 33. KZ/97. Stoga se okrivljenik A.
B., temeljem čl. 99. st. 1., u vezi s čl. 33. st. 2. KZ/97, osuđuje na kaznu zatvora
u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Temeljem čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i
6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12,
143/12, 56/13 i 145/13, dalje: ZKP/08), okrivljenik A. B. dužan je naknaditi
troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.871,00 (četiri tisuće osamsto sedamdeset
i jedna) kn, od čega iznosi od 800,00 i 875,00 kn predstavljaju trošak davanja
usmenih nalaza i mišljenja u dva navrata po stalnom sudskom vještaku sudske
psihijatrije dr. M. M., iznos od 2.196,00 kn trošak izrade pisanog nalaza i
mišljenja po istom vještaku, dok iznos od 1000,00 kn predstavlja sudski paušal."
3.7. U svom iskazu saslušana tužiteljica je navela da je tijekom 2008. započeo
njen problem s tuženikom i to kada je raskinula njihov dogovor o kupoprodaji.
Tuženik da ju je odmah počeo kamatariti, napadati, izražavati joj prijetnje, pogrdno se
obraćati, da bi konačno napao nju i njenog supruga koji sukob da je završio
pucanjem iz vatrenog oružja, na sreću bez posljedica. Radi svih tih događanja da je
ona doživjela teške povrede i narušenje njenog psihičkog i fizičkog zdravlja. Kako su
ta događanja bila stalna, pri svakom njenom izlasku iz kuće, ona da je gotovo sve te
situacije prijavljivala nadležnim tijelima, koja da su povremeno reagirala. Tuženik da
je čak imao zabranu pristupa prema njoj, da bi po isteku te zabrane ponovno vršio
napade na nju različite vrste. Prilikom posljednjeg napada da je čak završila na H.
pomoći. Sve to da je morala kriti od svojeg sina koji je tada studirao u Z., a radi
svega toga da je izgubila svoje prijateljice i na kraju se potpuno otuđila. Sve to
ponašanje tuženika prema njoj da je trajalo do kraja siječnja 2013. Tijekom cijeloga
tog razdoblja i svih tih postupaka koje su vodili da nije od njega potraživala nikakvu
naknadu štete niti je imovinsko-pravne zahtjeve postavljala u kaznenom postupku.
Zbog svega što joj je tuženik napravio da se razboljela i njena osobnost da je u
potpunosti promijenjena.
3.8. Saslušana svjedokinja Ž. K. u svom iskazu je navela da je jedne
prilike srela tužiteljicu u gradu T. na P. i da su se tu na P. zadržale. Malo
da su popričale jer su kolegice. U tom trenutku dok su razgovarale da je dotrčao
P-1296/2018-26
gospodin P. i da je on tu nešto prijetio gospođi M., ali da se zbog proteka
vremena ne sjeća riječi. Međutim, njoj da je bilo neugodno, pa da se udaljila u kafić
na P., gdje vodi knjige za taj kafić. Tu da je stigla po neke dokumente, ali da ju je
vlasnica prekinula i rekla da ide M. odnijeti čašu vode jer da pada u nesvijest.
Nakon toga da se udaljila u svoju kancelariju. Također, da joj se gospođa M. u
nekoliko navrata žalila na gospodina P., i da joj je rekla da se boji hodati gradom.
O. da je primijetila promjenu na gospođi M. te da je zadnje vrijeme uopće ne
viđa po gradu.
3.9. U svom nalazu i mišljenju sudska vještakinja dr. Ž. K., specijalist
neuropsihijatar, navela je da je pregledala sudski spis, zdravstveni karton i
medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja je priložena te da je vidljivo da je tužiteljica
u jedanaest navrata prijavljivala djelatnicima MUP-a verbalnu i fizičku agresiju od
strane tuženika od 21. travnja 2011. do 23. siječnje 2013. Tužiteljica se 21. travnja
2011. nakon incidenta obratila na HKP psihijatrijski gdje je u nalazu evidentirano da
ima crvenilo u području lakta i ramena, uznemirena je i uplakana, a sve radi napada
od strane druge osobe. Postavljena je dijagnoza akutne reakcije na stres i propisana
terapija anksiolitika (sredstva za smanjenje napetosti uz supotivne mjere). Dalje,
tijekom godina u medicinskom kartonu tužiteljice od navedenog događaja više puta
propisivana ista terapija, znači od 2012. do 2019., za koje su podaci u zdravstvenom
kartonu, tužiteljica se žali na uznemirenost i da je pod stresom. S obzirom na
navedeno da se kod tužiteljice nije ispoljio primarni strah jer nije bilo životne
ugroženosti, a sekundarni strah koji definiramo kao emocionalnu reakciju na
doživljeni stres i posljedičnu zabrinutost jakog intenziteta trajao je nekoliko sati do
vremena zbrinjavanja na HP.. Strah srednjeg intenziteta trajao je narednih
mjesec dana, a blagog intenziteta povremeno narednih mjeseci i godina, radi
uznemirenosti, nelagode sa simptomima autonomne disfunkcije, što je vidljivo u
nalazu psihijatra i kartonu izabranog liječnika opće medicine. Strah blagog intenziteta
uključen je u trajni poremećaj duševnog integriteta te s psihijatrijskog aspekta iz gore
navedenih razloga došlo do umanjenja općih životnih aktivnosti do 3%. U odnosu na
traženo izjašnjenje je li nesposobnost trajna i je li tužiteljica mogla doživjeti primarni
strah u akutnoj fazi kada joj je tuženik prijetio smrću tijekom 2012. za koji čin je
tuženik i pravomoćno osuđen vještakinja je navela da ne postoji medicinska
dokumentacija koja bi govorila o psihičkom stanju tužiteljice pa ne možemo govoriti o
pretpostavkama kako bi pojedina osoba mogla u danim trenucima reagirati.
Navedena procjena je trajno umanjenje životnih aktivnosti od 3%.
4. Na temelju tako provedenoga dokaznog postupka valjalo je utvrditi je li
tužiteljici nastala povreda prava na osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa da bi
joj pripadalo pravo na naknadu štete i je li tuženik odgovoran za nastalu štetu
tužiteljici odnosno je li nastupila zastara toga prava na koju zastaru se poziva tuženik.
4.1. Pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete radi povrede
prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost
osobnog i obiteljskog života propisano je odredbom članka 1100. ZOO-a, u svezi sa
odredbama članka 19. st. 1. i 2. ZOO-a.
4.2. Prema odredbi članka 1100. st. 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava
osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da težina povrede i
okolnosti slučaja to opravdavaju, a prema st. 2. istog članka pri odlučivanju o visini
pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih
fizičkih boli, te duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome
ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
4.3. Analizom provedenoga dokaznog postupka i to ocjenom svakog dokaza
pojedinačno a potom u njihovoj sveukupnosti, sve sukladno odredbi članka 8. ZPP-a,
P-1296/2018-26
ovaj sud je utvrdio da je uistinu u nekoliko navrata od 2011. do 2013. tuženik
verbalno i fizički napadao tužiteljicu, nazivao je pogrdnim imenima te joj prijetio, kako
to i sama tužiteljica u svom iskazu navodi, a koje iskazivanje je u skladu s
provedenim dokaznim postupkom, poradi čega ovaj sud iskazivanje tužiteljice
prihvaća u cijelosti kao istinito i objektivno. Dakle, svojim radnjama tuženik je u
nekoliko navrata u utuženom razdoblju povrijedio tužiteljičino pravo na dostojanstvo,
čast i ugled te tjelesni integritet.
4.4. Takvo tuženikovo postupanje izazvalo je kod tužiteljice uznemirenost i
stres poradi čega je u nekoliko navrata zatražila medicinsku pomoć.
4.5. Tužiteljica je na okolnost štetnog događaja od 21. travnja 2011. priložila i
medicinsku dokumentaciju na temelju koje je sudska vještakinja, dovodeći je u svezu
s cjelokupnim zdravstvenim stanje tužiteljice prema zdravstvenom kartonu, utvrdila
da se kod tužiteljice nije ispoljio primarni strah jer nije bilo životne ugroženosti, a
sekundarni strah, koji je definiran kao emocionalna reakcija na doživljeni stres i
posljedičnu zabrinutost, jakog intenziteta trajao je nekoliko sati do vremena
zbrinjavanja na HP. Strah srednjeg intenziteta trajao je narednih mjesec
dana, a blagog intenziteta povremeno narednih mjeseci i godina, radi uznemirenosti,
nelagode sa simptomima autonomne disfunkcije, a što da je vidljivo u nalazu
psihijatra i kartonu izabranog liječnika opće medicine. Strah blagog intenziteta
uključen je u trajni poremećaj duševnog integriteta te s psihijatrijskog aspekta iz gore
navedenih razloga, po zaključenju sudske vještakinje dr. Ž. K., došlo do
umanjenja općih životnih aktivnosti do 3%. Tako dani nalaz i mišljenje ovaj sud
prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan, pri čemu je za navesti da ni stranke nisu
imale primjedbi na dani nalaz i mišljenje sudske vještakinje.
4.6. No, kako tužiteljica ovom tužbom potražuje naknadu štete u svezi
događaja od 2011. do 2013. ovaj sud je izvršio i pregled zdravstvenog kartona.
Pregledom zdravstvenog kartona tužiteljice ovaj sud je utvrdio da nema podataka da
bi liječenje tužiteljice u svezi predmetni događaja od 2011. do 2013. trajalo odnosno
bilo u kontinuitetu. Naime, tužiteljica je u tom razdoblje odlazila kod liječnika ali u
svezi drugih bolesti i stanja, s tim da je povremeno bila na terapiji anksiolitika. Kad se
događaji koje tužiteljica navodi kao štetne događaje s koje osnove potražuje naknadu
štete dovedu s svezu s podacima iz pregledanoga zdravstvenog kartona i nalaza i
mišljenja vještakinje dr. Ž. K., ovaj sud zaključuje da je tužiteljica uistinu imala
psihičke tegobe uzrokovane spornim odnosom stranaka ali da nije razvidno kakve su
to točno psihičke tegobe bile u pitanju, te u čemu se očituju, već su samo paušalno
navedene psihičke tegobe, te se paušalno navodi da je tužiteljica uzimala terapiju,
više puta, pa je očito da tužiteljica, koja navodi da je doista bila u teškom
zdravstvenom stanju te da je i danas u stanju izmijenjene osobe, nije zatražila
nikakvu daljnju stalnu stručnu pomoć u tom razdoblju osim u svezi događaja iz
travnja 2011. kada je bila na hitnom prijemu i kod psihijatra.
4.7. Dakle, kod ovako izloženoga dokaznog postupka kojim se naglasak daje
samo na događaja iz travnja 2011. i medicinska dokumentacija u svezi zatražene
pomoći nakon tog događaja, te utvrđenog korištenja povremene terapije i
tužiteljičinog subjektivnog iznošenja stanja, valja kazati kako tužiteljica nije priložila
medicinsku dokumentaciju na temelju koje bi ovaj sud utvrdio povredu osobnosti
tužiteljice u odnosu na ostale štetne događaje koje tužiteljica navodi kao štetne
događaje po kojima postavlja sada zahtjev za naknadu štete. U tom smislu valja
kazati da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su
za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne
proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost
stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje
P-1296/2018-26
uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje)
stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za
uspjeh u parnici.
5. Tužiteljica potražuje naknadu štete za događaje od 21. travnja 2011. do 23.
siječnja 2013., a tuženik ističe zastaru za sve događaje osim događaja utvrđenog
pravomoćnom sudskom presudom ovog suda poslovni broj K-1431/2012 od 9. ožujak
2015. u kaznenom predmetu u kojoj je tuženik osuđen radi počinjenja kaznenog djela
protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnje – opisano i kažnjivo po čl. 129.
st. 2. Kaznenog zakona („NN“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,
111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97).
5.1. Odredbom članka 230. ZOO-a propisano je:
"(1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
(2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
(3) Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.".
5.2. Kako je tužiteljica u svezi svoga tužbenog zahtjeva dostavila medicinsku
dokumentaciju samo u odnosu na događaj iz travnja 2011. u odnosu na koji je
vještakinja ukazala na nastalu povredu, za ocjenu pitanja zastare bitan je trenutak
saznanja za štetu i štetnika. Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev za novčanu
naknadu za nematerijalnu štetu s naslova pretrpljenog straha trenutak saznanja
obujma štete s osnove straha je po stavu ovog suda bio trenutak njegova prestanka
odnosno trenutak kad je postalo izvjesno njegovo trajnije postojanje, a koji strah
vještakinja navodi kao sekundarni strah odnosno emocionalnu reakciju na doživljeni
stres i posljedičnu zabrinutost jakog intenziteta koji je trajao nekoliko sati do vremena
zbrinjavanja na H. prijemu, a potom strah srednjeg intenziteta koji je trajao
narednih mjesec dana, a blagog intenziteta povremeno narednih mjeseci i godina,
radi uznemirenosti, nelagode sa simptomima autonomne disfunkcije, a što je vidljivo
u nalazu psihijatra i kartonu izabranog liječnika opće medicine. Dakle, već tijekom
2011. kod tužiteljice je bio definirano stanje glede štetnog događaja iz travnja 2011.
5.3. Stoga, uistinu je tužiteljica znala za sve elemente štete već 2011. po
štetnom događaju od 21. travnja 2011. a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari
podnesena 2018. godine jasno je da je zahtjev za naknadu štete u zastari po ovom
štetnom događaju.
5.4. S obzirom da je ovaj sud utvrdio da u odnosu na ostale štetne događaje
tužiteljica nije dostavila dokaze o nastanku štete, a u takvoj situaciji, uzimajući u obzir
odnos stranaka, njihove poremećene odnose glede novčane transakcije,
kontinuirane sukobe, ovaj sud je stajališta da je zacijelo takav odnos izazvao kod
tužiteljice akutne reakcije na stres i da je bila na terapiji anksiolitika, ali tužiteljica
tijekom ovog postupka nije na jasan i nedvojben način dokazala u kojoj mjeri i koji
štetni događaji, a posebno šteti događaj iz svibnja 2012. za koji je tuženik i
pravomoćno osuđen te za koji tuženik ne ističe prigovor zastare, doprinio takvom
stanju tužiteljice, kao ni vrijeme saznanja opsega štete.
5.5. Pri tome se posebno naglašava kako tužiteljica u svezi štetnog događaja
iz svibnja 2012. nije priložila medicinsku dokumentaciju, a kako je pregledom
zdravstvenog kartona razvidno da toga dana 21. svibnja 2012. a ni kasnije tijekom
2012. tužiteljica nije zatražila liječničku pomoć glede spornog događaja, to po stavu
ovog suda, tužiteljica nije dokazala uzročno posljedičnu vezu nespornoga štetnog
događaja i utvrđenoga umanjenja životne aktivnosti koji navodi vještakinja ocjenjujući
prvenstveno medicinsku dokumentaciju u svezi događaja iz 2011.
P-1296/2018-26
5.6. Slijedom navedenog valjalo je usvajajući prigovor zastare naknade štete
za štetne događaje od 2011. do 2013,. osim prijetnje tuženika iz svibnja 2012., odbiti
tužbeno potraživanje u cijelosti, budući tužiteljica nije dokazala da joj elementi štete
nisu bili poznati prije isteka zastarnog roka, a za naknadu štete po štetnog događaju
od 21. svibnja 2012. odbiti poradi neutvrđenoga posljedično-uzročnog odnosa
nastale povrede prava osobnosti koji se očituje kao umanjenje životnih aktivnosti od
3 % i štetnog događaja.
6. Slijedom navedenog riješeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
7. Odlučujući o parničnom trošku tuženika ovaj sud je sukladno Tbr. 48. OT-a
priznao tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na četiri
ročišta od po 1.000,00 kn (30. siječnja 2020., 30. rujna 2020., 3. ožujka 2021. i 9.
lipnja 2021.) te trošak pristupa na dva ročišta koja su odgođena prije početka
raspravljanja od po 250,00 kn (16. svibnja 2019. i 18. rujna 2019.), što sveukupno
predstavlja iznos od 5.500,00 kn, koji iznos je obistinjen pod točkom II. izreke. Više
zatraženi trošak sudske pristojbe ovaj sud nije priznao jer tako zatraženi trošak nije ni
nastao tuženiku.
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 20. srpnja 2021.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu
u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika