Broj: Kž 302/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. N., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2018., broj K-32/18. o ukidanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 7. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog D. N., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. u svezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) ukinut je istražni zatvor protiv optuženika.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba prihvati te pobijano rješenje preinači i odredi istražni zatvor protiv optuženog D. N. na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za ukidanje istražnog zatvora optuženiku, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da više ne egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo, a koje su postojale u vrijeme određivanja i produljenja istražnog zatvora.

Naime, iako je vještak psihijatar u svom pisanom nalazu i mišljenju od 23. siječnja 2018. utvrdio da kod optuženika postoji istovremeni neurološki i psihijatrijski poremećaj odnosno epilepsija kao temeljni poremećaj, a sekundarno i kombinacija PTSP-a i organskog afektivnog poremećaja, a što je zbog izostanka kontinuiranog neurološkog i psihijatrijskog liječenja dovelo do bitno smanjene ubrojivosti optuženika prilikom počinjenja kaznenog djela zbog čega je preporučeno i izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, na raspravi održanoj 9. srpnja 2018. vještak je naveo, nakon što su mu predočeni iskazi svjedoka oštećene I. A. i R. A. te obrana optuženika i njegov liječnički karton, da je uspostavljeni proces liječenja utjecao na to da je optuženik aktualno značajno bolje i stabilnije, da uz uvjet da redovno uzima terapiju (što uzima) ne postoji značajan rizik da bi optuženik bilo kome mogao nanijeti zlo niti se neprimjereno ponašati, a sugerirao je i da se liječenje, ukoliko je to moguće, nastavi izvan zatvora, s tim da je istaknuo kako je optuženik pozitivno motiviran na proces liječenja. Osim toga, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, dosadašnje trajanje istražnog zatvora optuženiku od sedam mjeseci kao i kazna od dvije godine i šest mjeseci koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom dovoljno su utjecali na optuženika da u budućnosti ne čini kaznena djela. Iz svega navedenog proizlazi da više ne egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo.

Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da i nadalje postoji vjerojatnost da zdravstveno stanje optuženika u budućnosti poticajno djeluje na počinjenje novog kaznenog djela, a što da proizlazi iz načina izvršenja kaznenog djela bez ikakvog povoda za takvo agresivno ponašanje, da vještak na raspravi nije apsolutno isključio postojanje rizika da bi optuženik mogao počiniti neki agresivni postupak prema bilo kome uključujući i oštećenicu, pa da, s obzirom na iskaz vještaka da je u istražnom zatvoru bio uspostavljen adekvatan proces liječenja, nema zapreke da se njegovo liječenje i nastavi u tim uvjetima.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba državnog odvjetnika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijena kao neosnovana, kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. rujna 2018.