Broj: Kž 349/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog R. I., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 10. kolovoza 2018. broj Kov-15/18-5 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog R. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog R. I. produljen je istražni zatvor, koji može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. I., osobno i po braniteljici, odvjetnici I. V., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i okrivljeniku ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Prvenstveno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i detaljno obrazložio iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Slijedom navedenog, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom. Vezano za ocjenu do sada prikupljenih dokaza koju okrivljenik iznosi u svojoj žalbi ističe se da iz svih prikupljenih dokaza za sada proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, a ocjenu tih dokaza uvažavajući i navode okrivljenika provest će sud nakon provedene rasprave.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo, a te okolnosti su ranija osuđivanost okrivljenika, s obzirom na to da iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je do sada osuđivan dva puta zbog kaznenog djela razbojništva za koje kazneno djelo se tereti i u ovom postupku, te dvaput zbog kaznenih djela teške krađe i jednom zbog kaznenog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari za koja kaznena djela mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora od pet godina i osam mjeseci. Kad se, uz navedeno, uzme u obzir i da iz podataka o imovinskom stanju koje je okrivljenik dao prilikom prvog ispitivanja proizlazi da je u Republici Hrvatskoj nezaposlen, samo paušalno navodeći da je vlasnik ½ lokala u B. kao i da nema imovine, očito je da činjenjem kaznenih djela imovinskog karaktera dolazi do sredstava za život, iz čega proizlazi opasnost da će puštanjem na slobodu nastaviti s činjenjem kaznenih djela.

Slijedom navedenog, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da njegova ranija osuđivanost i raniji život, uz činjenicu da nakon izdržane kazne zatvora nije osuđivan, ne predstavljaju one okolnosti koja upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. rujna 2018.