- 1 -              Rev 2038/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2038/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda …, Z., M. 3, OIB …, protiv tuženika E. o. d.d., Z., U. g. V. 282, OIB …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & partneri, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 3226/2017-2 od 14. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-246/2015-36 od 31. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 3226/2017-2 od 14. prosinca 2017., a predmet se vraća sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu potraživanja s osnovu mirovine i tjelesnog oštećenja, sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne mjesečne kako je to navedeno i izreci te presude te je odlučeno o trošku parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju je, u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), a koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), podnio tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio preinačiti, podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti nižestupanjskim sudovima na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Protivno revizijskim navodima, sud u pobijanoj odluci nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

8. Predmet spora je regresno potraživanje koje se odnosi na iznose invalidske mirovine i nakade za tjelesno oštećenje koje je tužitelj isplatio svojoj osiguranici, nastalih (prema tvrdnjama tužitelja) zbog njezinog invalidskog umirovljenja zbog ozljeda na radu, iz prometne nezgode, a za koju je prometnu nezgodu odgovorna osiguranica tuženika, te su činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, bitna za ovaj, revizijski stupanj postupka:

 

              - da je prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje donesenog u upravnom postupku osiguranici tužitelja B. J. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to zbog povreda na radu,

 

              - da je to rješenje doneseno temeljem nalaza i mišljenja Više invalidske komisije u kojem se  utvrdilo da je uzrok invalidnosti B. J. povreda na radu koja je nastala iza trzajne ozljede vrata (dakle posljedice ovopredmetne nezgode) koja je imala za posljedicu leziju živaca s bolnim sindromom i glavoboljama,

 

              - ali da se u tom nalazu i mišljenju osim ozljeda koje se mogu pripisati nezgodi spominju i druge bolesti koje utječu na invalidnost,

 

              - da prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rada učinjenom u ovom parničnom postupku „osiguranica tužitelja u štetnom događaju nije pretrpjela intrakranijalnu ozljedu glave, dok natučenje glave ne ostavlja trajnih posljedica, da je osiguranica tužitelja prije štetnog događaja patila od glavobolje i da je liječila bolne sindrome vratne i slabinske regije (M53 i M54), te da nije moguće utvrditi da li je oštećenje korjenova živaca S6 i S7 posljedica predmetnog štetnog događaja ili postoji od ranije budući da ne postoji EMNG pretraga kojom se to utvrđuje,“,

 

              - da vještak medicine rada nije mogao decidirano navesti da li postoje razlike između stanja vratne kralježnice prije štetnog događaja i nakon njega, kao i da se ne može konkretno izjasniti da li je umirovljenje osiguranice tužitelja isključivo posljedica povrede u štetnom događaju, budući da nema na uvid rezultate nalaza i pretraga.

 

9. Nastavno na ovako utvrđeno činjenično stanje sud je u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje da je parnični sud je vezan odlukom upravnog tijela, pa tako i u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplatu mirovine, pa se u parničnom postupku ne može preispitivati takva odluka upravnog tijela, kao što se ne može ni drugačije odlučiti o tim pravnim pitanjima, jer odluka upravnog tijela djeluje erga omnes, dakle, da se u parničnom postupku ne može ponovno ispitivati pitanje invalidnosti osiguranice tužitelja B. J..

 

10. Međutim, žalbeni je sud prihvatio pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik može u ovom postupku, osporavati istinitost nalaza i mišljenja Više invalidske komisije od 11. veljače 1998., obzirom da je riječ o javnoj ispravi, te da je prvostupanjski sud, a na temelju činjeničnih utvrđenja, ispravno ocijenio, da je tuženik u dovoljnoj mjeri osporio zaključak Više invalidske komisije od 11. veljače 1998. da je ozljeda koju je osiguranica tužitelja B. J. pretrpjela u štetnom događaju (trzajna ozljeda vrata), uzrok njene invalidnosti, dok tužitelj nije dokazao da bi upravo ta ozljeda bila uzrok njene invalidnosti.

 

11. Dakle, nižestupanjski su sudovi pravo na invalidsku mirovinu koje je osiguranici tužitelja priznato upravnim aktom (rješenjem) kao isprave kojim je ta osiguranica stekla ovdje nesporna prava, razlučili u odnosu na potraživanje tužitelja koje regresno potražuje od tuženika, a koje je osiguranici isplaćeno po osnovi toga rješenja, te su dovodeći u pitanje dokaz (nalaz i mišljenje) temeljem kojeg je to rješenje doneseno, oborili predmnijevu istinitosti toga dokaza (dakle, ne rješenja, nego nalaza i mišljenja - obzirom da se, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, radi o javnoj ispravi u smislu čl. 230. ZPP-a) i utvrdili drugačije činjenično stanje ("u dovoljnoj mjeri osporili zaključak Više komisije") od onoga koji se navodi u tom nalazu i mišljenju, ali i zapravo, posljedično utvrdili i drugačije stanje od onoga utvrđenog u rješenju o invalidskom umirovljenju. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev zbog nedostataka uzročno posljedičnosti između ozljeda nastalih u nezgodi za koju je odgovoran tuženik i razloga za invalidsko umirovljenje osiguranice tužitelja.

 

12. Pravni pristup nižestupanjskih sudova izložen u toč. 10., ovaj, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim.

 

13. Naime, u bitnome činjeničnopravno podudarnom sporu, ovaj je sud već izrazio pravno shvaćanje o vezanosti  parničnog suda za konačnu i pravomoćnu odluku upravnog tijela i to u odluci poslovnog broja Revt 275/14 od 1. travnja 2015. kojim se ustrajalo na praksi uvedenoj u nizu odluka kao što su primjerice one poslovnih brojeva Rev-x-449/2011-2 od 13. srpnja 2011., Rev-x-294/10-2 od 14. srpnja 2011., Revr-127/06-2 od 9. svibnja 2006.

 

14. Stoga revizijski sud ocjenjuje (a kao što je i u tim odlukama navedeno) da je parnični sud vezan odlukom upravnog tijela, pa tako i u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplate mirovine i ne može u parničnom postupku preispitivati takvu odluku, niti može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju.

 

15. Kod toga nije od značaja da li je stranka u parničnom postupku sudjelovala u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o nekom pravu ili obvezi, obzirom da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes.

 

16. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da su nižestupanjski u konkretnom slučaju primijenili pogrešan postupovnopravni pristup, te da je pred drugostupanjskim sudom došlo do povrede odredbe čl. 354. st. 1., u svezi čl. 12. st. 1. i 2. te čl. 385. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je, temeljem čl. 394. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

17. U ponovnom odlučivanju će žalbeni sud, vezan pravnim shvaćanjem ovoga suda (394.a ZPP-a) ponovno razmotriti žalbu tužitelja i donijeti novu, zakonitu odluku.

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.