1                            Poslovni broj: I Kž-139/2021-8

 

Poslovni broj: I Kž-139/2021-8

 

 

R E P U B L I K   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 22. ožujka 2021., broj K-37/2020, u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2021.,

 

r i j e š i o j e

 

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. J. te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi I. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. st. 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci te presude te je na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 8. srpnja 2020. do 28. srpnja 2020.

 

2. Na temelju članka 79. stavka 1. i 2. KZ/11. od optuženika je oduzet jedan kuhinjski nož ukupne duljine 19 cm.

 

3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), oštećeni A. M. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. ZKP/08. optuženik je obvezan na ime troškova kaznenog postupka platiti 5.150,00 kuna te naknaditi paušalni trošak u iznosu od 500,00 kuna.

 

5. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u odluci o kazni na način da se optuženik osudi na strožu kaznu zatvora i da mu se izrekne sigurnosna mjera zabrane približavanja žrtvi u primjerenom trajanju.

 

6. Žalbu je pravodobno podnio i optuženi I. J. po branitelju R. P., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda preinači na način da ga se „oslobodi od optužbe".

 

7. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnika predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

8. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvješteni su optuženi I. J. i njegov branitelj odvjetnik R. P. koji su u žalbi to zahtijevali, te državni odvjetnik. Na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti optuženika, njegovog branitelja i državnog odvjetnika, budući da su o sjednici bili izvješteni.

 

10. Žalbe su osnovane.

 

11. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Ovu povredu državni odvjetnik vidi u tome što prvostupanjski sud nije prihvatio inkriminaciju iz optužnice koja je podignuta protiv optuženog I. J., u kojoj mu je stavljeno na teret da je, u namjeri da oštećenog A. M. ubije, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela te počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. i 2. KZ/11., već je sud pogrešno utvrdio da je optuženikova namjera bila da oštećeniku zada tešku tjelesnu ozljedu pa ga je, nakon izvršenih preinaka činjeničnog opisa u tom smislu, proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

 

11.1. Iz činjeničnog opisa djela iz prvostupanjske presude vidljivo je da je optuženi I. J. proglašen krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka1. KZ/11., koje djelo je počinio na način da je… „8. srpnja 2020. oko 18,15 sati, ispred obiteljske kuće A. M. u mjestu G., nakon prepireke i tjelesnog sukoba s A. M., u namjeri da ovog teško tjelesno ozlijedi i dok mu je bio okrenut leđima, kuhinjskim nožem ukupne duljine 19 centimetara, duljine oštrice 8 centimetara uboo A. M. u desnu stranu leđa ispod desne lopatice i u desnu natkoljenicu, zadavši mu (…) ubodno reznu ranu ispod desne lopatice s ubodnim kanalom dubine 5 i 8 centimetara s oštećenjem kože, potkožja, međurebrenih mišića, poplućnice, srednjeg i gornjeg režnja desnog pluća, a koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda, zbog čega je podvrgnut operativno zahvatu.“

 

11.2. U žalbi državni odvjetnik ističe da je da je očitujući se na težinu i mehanizam nastalih ozljeda liječnik vještak dr. A. A. u svom nalazu i mišljenju od 20. srpnja 2020., kao i prilikom ispitivanja na raspravi, iskazao da ubodna rana desne strane prsnog koša s oštećenjem desnog pluća, koju je kritične zgode zadobio oštećeni A. M., predstavlja tešku tjelesna ozljeda. U odnosu na mehanizam nastanka ozljede vještak je naveo da je oštećenik uboden nožem silom srednje jakog intenziteta, međutim, u slučaju da je taj ubod išao nekim drugim smjerom, mogao je dovesti do osobito teške tjelesne ozljede ili teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom jer je, s obzirom na mjesto uboda, moglo doći do oštećenja prsne aorte, što bi dovelo do smrtnog ishoda.

 

11.3. S obzirom na prethodno izneseno mišljenje liječnika vještaka, koji je prvostupanjski sud cijenio kao stručan i argumentiran, s pravom državni odvjetnik u žalbi ističe da okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, kao i izvedeni dokazi, za sada, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ozbiljno dovode u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda da optuženik nije postupio u namjeri da oštećenog A. M. usmrti, a djelo je ostalo u pokušaju, već da ga teško tjelesno ozljedi.

 

11.4. Naime, činjenica je da je optuženik oštećenika ozllijedio nožem dužine 19 centimetara, čija je oštrica duga 8 centimetara, da ga je ubo u vitalni dio tijela – prsni koš, da je ubod zadat silom srednje jakog inteziteta, a dubina ubodnog kanala je bila između 5 i 8 centimetara, što je imalo za posljedicu ozljeđivanje desnog pluća, pri čemu, kako to žalitelj ispravno navodi pozivajući se na mišljenje liječnika vještaka, smrtni ishod nije nastupio samo spletom sretnih okolnosti. U slučaju da je ubod išao nekim drugim smjerom – prema naprijed i gore, moglo je doći do oštećenja prsne aorte, što bi dovelo do iskrvarenja odnosno smrtnog ishoda. Sve navedeno za sada, dovodi ozbiljno u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda odnosno utvrđenja da isti nije postupao u namjeri da oštećenog A. M. usmrti, već da ga teško tjelesno ozljedi.

 

11.5. Zbog toga nije prihvatljivo ni utvrđenje prvostupanjskog suda kako „nije postojala realna konkretna opasnost za život oštećenika nego samo apstraktna“, u kojem smjeru je sud djelomično i dopunio činjenični opis djela konstatacijom: „pa iako je podvrgnut operativnom zahvatu, liječnička intervencija nije imala osobit utjecaj na sami ishod te ozljede“. Naime, namjera odnosno subjektivna komponenta kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., treba se cijeniti s obzirom na sredstvo koje je optuženik pri izvršenju djela primijenio, mjesto ozljeđivanja i mogućnost oštećenja nekog vitalnog organa te intezitet sile zamaha nožem kojim su ozljede koje je oštećenik zadobio, zadane, dok težina konkretno zadobivene ozljede ne može pritom biti odlučujuća.

 

11.6. U kontekstu onog što je u okviru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prethodno navedeno, prvostupanjski sud će razmotriti i žalbeni prigovor optuženika te će ocjenom personalnih i materijalnih dokaza utvrditi je li optuženik kritične zgode oštećenika ubo nožem kako bi od sebe odbio njegov istodobni protupravni napad, pa se, kako optuženik navodi u žalbi, nalazio u nužnoj obrani. Ovdje treba primijetiti da je optuženik, doduše naznačio i žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali je nije konkretizirao.  

 

12. Zbog prethodno iznesenih razloga, a kako ispitivanjem žalbi nije utvrđeno postojanje povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će za osnovu uzeti prijašnju optužnicu i izvesti sve one personalne i materijalne dokaze koje je već jednom izveo, a ako nađe potrebnim i nove dokaze, koje će potom savjesno ocijeniti svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, i nakon što raspravi sva sporna pravna i činjenična pitanja na koje ga je upozorio ovaj drugostupanjski sud, donijeti će novu, pravilnu i zakonitu presudu, koju će valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.