1              Poslovni broj: I Kž-Us-40/2021-4

Poslovni broj: I Kž-Us-40/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. D. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i članka 264. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 1. i članka 52. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama osuđenika M. D. i N. D., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-Us-69/2021. (K-Us-36/2019.), od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2021.,

r i j e š i o j e

Odbijaju se žalbe osuđenog M. D. i osuđenog N. D. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) odbijeni su zahtjevi za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka osuđenog M. D. i osuđenog N. D. koji su svaki presudom Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2020. broj K Us-36/2019., preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2020. broj: I Kž-Us-50/2020-4 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju kaznu im je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 11. studenog 2018. do 14. prosinca 2018. te na sporednu novčanu kaznu svaki u iznosu od 500 (petsto) dnevnih iznosa koju su dužni platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

2. Protiv rješenja iz točke 1., zajedničku žalbu podnijeli su osuđeni M. D. putem braniteljice, odvjetnice D. K. i osuđeni N. D. putem branitelja, odvjetnika M. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 2. ZKP/08. s prijedlogom da se prihvati njihova žalba i preinači pobijano rješenje na način da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2020. broj K Us-36/2019., preinačenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2020. broj: I Kž-Us-50/2020-4 tako da se I. i II. osuđenik osude na jedinstvenu kaznu od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te im se uz primjenu članka 57. KZ/11. izrekne djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 mjeseci svakome, dok se dio kazne zatvora u trajanju 8 mjeseci neće izvršiti ukoliko osuđenici u roku od 4 godine ne počine novo kazneno djelo, odnosno, podredno da se prihvati žalba, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. U pobijanom rješenju nema proturječnosti, a prvostupanjski sud je označio jasne i logične razloge na kojima zasniva svoju odluku, uz jasno i detaljno obrazloženje nepostojanja zakonskih uvjeta za obnovu postupka.

6. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu, nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

7. Tako iz pobijanog rješenja proizlazi da su osuđeni M. i N. D. u zahtjevu za preinačenje pravomoćne presude podnesenom Županijskom sudu u Zagrebu, naveli da postoje nove okolnosti koje, iako su postojale u trenutku donošenja drugostupanjske odluke, nisu bile uzete u obzir, a očito bi dovele do blaže osude, budući su sporedne novčane kazne, na koje su osuđeni prethodno citiranom presudom iz točke 1., platili 28. svibnja 2020., dakle prije pravomoćnosti presude i prije nego što je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao o žalbama na presudu. Smatraju da drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi očito nije znao da su sporedne novčane kazne u cijelosti plaćene, a to s obzirom da se u drugostupanjskoj presudi na to ne referira, te da bi navedeno sada trebalo cijeniti kao olakotnu okolnost, zbog čega su predložili da prvostupanjski sud prihvati prijedlog za izvanredno ublažavanje kazne. U vrijeme odlučivanja o zahtjevu osuđenika, osuđeni M. D. i osuđeni N. D. nisu stupili na izdržavanje kazne izrečene prethodno citiranom presudom.

8. Nadalje, a prema utvrđenju prvostupanjskog suda, proizlazi kako se u spisu predmeta K-Us-36/2019. nalaze preslike naloga za plaćanje novčanih kazni za osuđenog M. D. i osuđenog N. D. iz kojih je razvidno da su osuđenici dana 28. svibnja 2020. platili sporedne novčane kazne izrečene citiranom presudom, a što potvrđuje i izvještaj o plaćanju istih od navedenog datuma, te da su razloge iz zahtjeva osuđenika za obnovu postupka, osuđenici već isticali i to u odgovoru na žalbu USKOK-a, pa kako su se navedene potvrde nalazile u spisu K-Us-36/2019. prije nego što je spis po žalbi dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je zaključio kako je nesporno da je ta okolnost bila poznata Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prilikom donošenja drugostupanjske presude.

9. Osuđeni M. i N. D., kako u zahtjevu za nepravu obnovu postupka, tako i u razlozima žalbe, ustrajali su u svojim tvrdnjama, osporavajući pri tom zaključke prvostupanjskog suda iz točke 8. ove odluke, smatrajući da je pogrešno izveden zaključak kako su okolnosti o plaćanju sporedne novčane kazne bile poznate prije pravomoćno okončanog postupka. Razlog zbog čega je trebalo prihvatiti njihov zahtjev, a sada žalbu, nalaze u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-50/2020. od 27. studenog 2020. u kojoj je zauzet stav da se kao olakotna okolnost uzima spremnost osuđenika za plaćanje sporednih novčanih kazni, te da je to upravo ono što ukazuje, da drugostupanjski sud u vrijeme održavanja sjednice nije znao da su sporedne novčane kazne bile plaćene u cijelosti, pa su ove okolnosti, nove i mogu, te trebaju dovesti do blažeg kažnjavanja i izricanja djelomične uvjetne osude na način kako je to navedeno u prijedlogu i žalbi osuđenih.

10. Nasuprot takovih tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako ne postoje okolnosti koje predstavljaju nove okolnosti, a niti su one navedene u zahtjevu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., rezultirale izvanrednim ublažavanjem kazne.

11. Naime, unatoč tvrdnjama žalitelja, ispravno je Županijski sud u Zagrebu našao utvrđenim da su okolnosti o plaćenoj sporednoj novčanoj kazni bile poznate drugostupanjskom sudu prilikom odlučivanja o žalbama oba osuđenika. Tako iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-Us-50/2020. od 27. studenog 2020., doista proizlazi da su (tada optuženici) M. i N. D. podnijeli zajedničku žalbu na presudu i zajednički odgovor na žalbu USKOK-a, a time se potvrđuje ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je "nesporno da je ta okolnost bila poznata Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prilikom donošenja drugostupanjske presude." Vrhovni sud Republike Hrvatske potom je odlučio da se prihvaćaju utvrđene olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, te da iste "…u svojoj ukupnosti ukazuju na to da su optuženici doista od samog početka bili svjesni nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog protupravnog ponašanja, da u cijelosti prihvaćaju društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog postupanja, a što, u suštini, predstavlja potvrdu njihove samokritičnosti spram počinjenih kaznenih djela i posljedicama koje su uslijed toga nastupile".

12. Dakle, posve je jasno kako prilikom odlučivanja o kazni, a ocjenjujući okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i visini kazne, sud ocjenjuje radi li se o okolnostima koje bi mogle utjecati na odluku o kazni prema dostupnim podacima u spisu, pa stoga okolnosti istaknute u zahtjevu i žalbi oba osuđenika treba promatrati i u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti ovih osuđenika, a kako to i proizlazi iz citirane drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zbog čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da niti te okolnosti, u ukupnosti svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti koje su uzete u obzir, nisu takve kvalitete da bi očito dovele do blaže osude.

13. Osim toga, svrha tzv. neprave obnove postupka nije procjena već prethodno ocijenjenih okolnosti, već postojanje posve novih okolnosti  koje nisu postojale i koje su same za sebe ili u vezi s prijašnjim prikladne za izvanredno ublažavanje kazne već pravomoćno osuđene osobe, a što u pogledu zahtjeva osuđenika za obnovu postupka očito nije bio slučaj. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, navodi žalbe predstavljaju u stvari subjektivne stavove o tome, budući su osuđenici očigledno nezadovoljni ishodom pravomoćno okončanog kaznenog postupka u kojem im je preinačena odluka o kazni, tražeći pri tome da se već utvrđene olakotne okolnosti ponovno sagledaju, ali sada na drugi način.

14. Stoga, neslaganje oba osuđenika sa utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u pogledu odluke o kazni ne može biti razlog za obnovu postupka, pa se u konkretnom slučaju doista ne radi o iznošenju novih olakotnih okolnosti, nego o tvrdnjama žalitelja koje su već bile predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

15. Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka.

16. Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. srpnja 2021.