1              Poslovni broj: I Kž-135/2021-4

Poslovni broj: I Kž-135/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. N., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog J. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu 7 Kv I-25/2021-3, (K-31/2019-43) od 4. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog J. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., u nastavku ZKP/08.) odbijen je zahtjev osuđenog J. N. za obnovu kaznenog postupka od 26. ožujka 2021.

2. Presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj K-31/2019-19 od 17. lipnja 2020. osuđeni J. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanjem iz članka 153. stavak 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-562/2020-4 od 4. veljače 2021., s kojim danom je postala pravomoćna.

3. Protiv rješenja iz točke 1., žalbu je podnio osuđeni J. N. putem branitelja, odvjetnika R. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene kaznenog zakona (bez navođenja žalbene osnove), jer da je prvostupanjski sud donio odluku u vijeću bez sudjelovanja suca koji je sudio u prvostupanjskom postupku, a što je protivno članku 505. stavak 3. ZKP/08., budući je zahtjev podnesen temeljem članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08., a zbog čega je u vijeću trebao sudjelovati sudac koji je osudio osuđenog i koji je procjenjivao okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne, te nadalje da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, jer su u istom prepisani razlozi prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, bez da su razmotrene nove okolnosti, a pogotovo stoga što je zanemareno mišljenje državnog odvjetnika koji je podržao zahtjev osuđenog za izricanje blaže kazne, pa se u konkretnom slučaju radi o tome da su se stranke sada sporazumjele o kazni (članak 48. stavak 3. KZ/11. - u žalbi pogrešno navedeno ZKP/08.), pa se predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku u drukčijem sastavu vijeća.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako u žalbi nije naveden pravni osnov o počinjenoj bitnoj povredi, iz sadržaja iste proizlazi da bi se radilo o bitnoj povredi iz članka 468. stavak 1. točka. 11. ZKP/08., jer da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama i počinjenoj bitnoj povredi iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. U pobijanom rješenju nema proturječnosti, a prvostupanjski sud je označio jasne i logične razloge na kojima zasniva svoju odluku, uz jasno i detaljno obrazloženje nepostojanja zakonskih uvjeta za obnovu postupka. Nadalje, ta odluka donesena je u vijeću suda koji je u prijašnjem postupku sudio u prvom stupnju sukladno članku 505. stavak 1. ZKP/08., tako da je pogrešno stajalište žalitelja da je u vijeću morao biti sudac koji je sudio u prvom stupnju, budući odredba članka 505. stavak 3. propisuje iznimku da u vijeću može biti (ali ne mora) i sudac koji je sudio u prvom stupnju, ako se radi o zahtjevu iz članka 498. ZKP/08.

8. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu, nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Pri tome valja istaći da mišljenje državnog odvjetnika ne obvezuje sud, te žalitelj i po tom pitanju zauzima pogrešan stav da bi se mišljenje državnog odvjetnika trebalo tumačiti u smislu članka 48. stavak 3. KZ/11., a što ovdje nije slučaj.

9. Naime, pravomoćna presuda može se preinačiti bez obnove kaznenog postupka, ako se nakon njene pravomoćnosti pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

10. Stoga, sve neovisno o tome, da okolnosti naknadnog zaključenja braka s osobom s kojom je ranije živio u izvanbračnoj zajednici i rođenje njihovog djeteta predstavljaju okolnosti koje sudu nisu bile poznate u trenutku izricanja presude, odnosno okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda i što te okolnosti predstavljaju nove okolnosti u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., osnovano prvostupanjski sud cijeni da te okolnosti u konkretnom slučaju, nisu takvog značaja da bi očito dovele do izricanja blaže kazne zatvora od one na koju je žalitelj osuđen. Ovo osobito, imajući u vidu da je činjenica roditeljstva, doduše tada o jednom djetetu, bila poznata sudu te je i cijenjena tijekom postupka čija se obnova traži, budući da je sud prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku, kao olakotnim cijenio njegovu mlađu životnu dob, kao i to da je otac mldb. djeteta kojeg uzdržava, protek vremena i stabilizaciju odnosa sa oštećenom, te što je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neosuđivan, dok mu je kao otegotna okolnost uzeto što je u međuvremenu osuđen zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 1. KZ/97. i nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11.

11. Pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodom osuđenika. Naime, osim svega što je navedeno u točki 10. ove odluke, za dodati je da na izbor vrste i mjere kazne utječe niz jedinstvenih okolnosti svakog konkretnog slučaja pa se u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako je žalitelj osuđen za kazneno djelo silovanja na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a što je zakonski minimum kazne propisane za navedeno kazneno djelo u vrijeme počinjenja djela.

12. Dakle, posve je jasno kako prilikom odlučivanja o kazni, sud ocjenjuje okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i visini kazne, pa stoga i one koje žalitelj smatra da su nove okolnosti istaknute u zahtjevu i žalbi osuđenika, treba promatrati i u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti ovog osuđenika, zbog čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da niti te okolnosti, u ukupnosti svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti koje su uzete u obzir, nisu takve kvalitete da bi očito dovele do blaže osude da je sud za njih znao prilikom izricanja presude.

13. Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka.

14. Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. srpnja 2021.