- 1 -              Rev 2906/2016-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2906/2016-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. V. M. iz B., OIB ..., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i partneri d.o.o. iz Z., protiv I tuženika B. T. iz B., OIB ..., II tuženika B. V. iz Z., OIB ..., III tužene B. S. iz O., N., OIB ..., koju zastupa skrbnica I. V. B., odvjetnica u O., koju zastupa punomoćnica J. G., odvjetnica u Z. i IV tužene B. D. iz O., N., OIB ..., koju zastupa zastupnica za primanje pismena J. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji III tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8229/15-2 od 8. ožujka 2016., ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8229/15-7 od 16. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5582/12-40 od 30. travnja 2015., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5582/12-46 od 16. lipnja 2015., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija III. tužene kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I Utvrđuje se da je tužiteljica V. M. Z. temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog 02.02.2005. godine pod posl. brojem R2-112/05 OV-12/05 pred Općinskim sudom u Zadru i aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog 25.11.2009. godine kod javnog bilježnika S. H. pod brojem OV-5952/09 stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na:

 

- k.č.br. 5622/17, kuća br. 8 i dvorište površine 164 m2, odnosno 45,6 čhv upisana u z.k.ul. 13311 k.o. G. Z. i

 

- k.č.br. 5622/21, kuća br. 6, zgrada i dvorište površine 159 m2, odnosno 44,2 čhv upisana u z.k.ul. 24739 k.o. G. Z.

 

što su tuženici kao zakonski nasljednici pok. M. B. dužni priznati i izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 46.400,00 kn u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba I.-IV. tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela III. tužena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, te ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

7. Obzirom da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn u ovoj je pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

8. U takvoj situaciji, a kada je dakle dopušteno podnošenje revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, nema mogućnosti podnošenja revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju III. tužene smatrao revizijom podnesenom na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane odluke.

 

9. Pritom je pobijana presuda ispitana, u smislu odredbe čl. 392.a ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Suprotno tvrdnjama III. tužene iznesenima u reviziji, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a budući da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni svi relevantni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni niti proturječni, a koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa tog ugovora stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva, te da su tuženici to dužni priznati i izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva.

 

13. U postupku je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica supruga pok. M. B. te da su tuženici njegova djeca iz ranijeg braka i zakonski nasljednici,

 

- da je pok. M. B. zaključio s tužiteljicom ugovor o doživotnom uzdržavanju 2. veljače 2005. i aneks toga ugovora od 28. listopada 2009. (ovjeren 25. studenog 2009.),

 

- da je pok. M. B. upisan kao vlasnik u cijelosti predmetnih nekretnina i to kuća...,

 

- da je pok. M. B. bio državljanin Republike Hrvatske,

 

- da je tužiteljica državljanka Republike Hrvatske,

 

- da su presudom norveškog suda predmetni ugovori utvrđeni ništavima, koja presuda nije priznata u Republici Hrvatskoj.

 

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da su i Ugovor i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljeni u propisanoj formi, da su ugovori u cijelosti valjani, te da je stoga tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama iz predmetnog Ugovora i Aneksa ugovora.

 

15. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova.

 

16. Sukladno odredbi čl. 56. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i 88/01) isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske postoji u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini u vlasništvu građana, ako se ta nekretnina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.

 

16.1. S obzirom da se predmetne nekretnine koje su predmetom ove parnice nalaze na teritoriju Republike Hrvatske nedvojbeno postoji isključiva nadležnost suda u Republici Hrvatskoj zbog čega presuda norveškog suda o valjanosti predmetnih ugovora nema utjecaja na postupak koji se vodi u Republici Hrvatskoj.

 

16.2. Također valja napomenuti da su predmetni Ugovori sklopljeni u Republici Hrvatskoj, stranke Ugovora su državljani Republike Hrvatske, te kao što je već rečeno predmet Ugovora su nekretnine koje se nalaze na teritoriju RH, a valja napomenuti i da presuda Prizivnog suda Norveške nije pravomoćno priznata u Republici Hrvatskoj.

 

17. Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju III. tužene odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.