- 1 -              Rev-x 433/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 433/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice „O. b. d.d.“ iz Z., koju zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., OIB: …, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-764/14-2 od 24. studenoga 2015. kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2445/09 od 10. siječnja 2014.,u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Međupresudom prvostupanjskog suda u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje je da je tuženica odgovorna tužiteljici za naknadu štete koja je nastala propustom Općinskog suda u Slavonskom Brodu zbog nepravodobnog unošenja polmbe i primjene pravila o zaštiti povjerenja u potpunosti i istinitost zemljišnih knjiga, zbog čega tužiteljica nije stekla fiducijarno vlasništvo nad nekretninama sagrađenim na čest. zem. 228/1 u zk. ul. 218. k.o. B. i ne može prodati te nekretnine i tako podmiriti svoje potraživanje, pod toč. II. izreke odlučeno je da će se do pravomoćnosti međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva, dok je pod toč. III. izreke ostavljeno odlučiti o troškovima postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je prvostupanjska međupresuda potvrđena.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala zbog nemogućnosti naplate potraživanja radi nepravodobnog unošenja plombe u zemljišnoknjižnom ulošku predmetne nekretnine, a povodom prijedloga tužiteljice za upis fiducijarnog prava vlasništva na toj nekretnini.

 

8. U ovoj fazi postupka sporno je od kada teče zastarni rok za potraživanje tužiteljice; od dana nastanka štete – upisom prava vlasništva na treću osobu, ili od dana štetne radnje – nepostupanje službenika odnosno neupisa plombe na zk ulošku povodom prijedloga tužiteljice za upis fiducijarnog prava vlasništva kod nadležnog zemljišnoknjižnog suda.

 

9. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom činjeničnom građom zbog čega nije počinjena pred drugostupanjskim sudom bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 354. ZPP).

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je prijedlog tužiteljice za upis fiducijarnog prava vlasništva kod nadležnog zemljišnoknjižnog suda zaprimljen dana 27. studenog 1997., te je označen brojem Z-6035/97,

 

- da povodom tog prijedloga tužiteljice nije stavljena plomba na onome mjestu u zk. ulošku u kojem se taj upis trebao provesti,

 

- da je nakon prijedloga tužiteljice za upis kod zemljišnoknjižnog suda u odnosu na istu nekretninu dana 4. svibnja 1999. zaprimljen prijedlog za upis prava vlasništva P. Č. pod brojem Z-2215/99,

 

- da je traženi upis P. Č. proveden s obzirom da u zemljišnim knjigama nije postojala plomba o prijedlogu za upis tužiteljice i

 

- da nakon što je proveden zatraženi upis u korist P. Č. zbog načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige više nije moguće provesti ranije zatraženi upis u korist tužiteljice.

 

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara protekom trogodišnjeg zastarnog roka sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 129/99 – dalje: ZOO), jer je tužiteljici šteta nastala tek danom upisa prava vlasništva P. Č. odnosno dana 5. svibnja 1999., a s obzirom da zastara počinje teći od dana nastanka same štete, a ne od dana počinjenja štetne radnje – neupisom plombe kada je tužiteljica podnijela zahtjev za  upis fiducijarnog prava vlasništva - 27. studenoga 1997., a tužba je podnesena 8. veljače 2002.

 

14. Revidentica osporavajući pravilnost pobijane presude kroz pogrešnu primjenu materijalnog prava u bitnom ističe da se zastarni rok od tri godine računa od prvog dana nakon podnošenja zahtjeva tužiteljice za upis fiducijarnog vlasništva (28. studenoga 1997.) kada je tužiteljici nastala šteta, pa da je stoga predmetna tužba podnesena nakon isteka zastarnog roka od tri godine (8. veljače 2002.).

 

15. Prema shvaćanju ovoga suda pravilno su nižetupanjski sudovi ocijenili neosnovanim prigovor zastare u situaciji kada se nastanak štete ne poklapa s trenutkom nastanka štetnog događaja.

 

16. Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a određeno je da potraživanje naknade prouzročene štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok prema st. 2. tog članka ovo potraživanje u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

 

16.1. Dakle, u smislu citiranih odredbi subjektivni zastarni rok od tri godine teče od saznanja oštećenika za štetu i štetnika, dok objektivni zastarni rok od pet godina teče od kada je šteta nastala.

 

17. Nastanak štete, a od kada teče objektivni zastarni rok ne mora se nužno poklapati s trenutkom nastanka štetnog događaja. To je slučaj onda kada posljedica štetnog događaja nastupa naknadno. U takvom slučaju u trenutku nastanka štetnog događaja šteta još nije nastala, a tek njenim nastankom počinje teći i zastarni rok. (tako i u odlukama ovoga suda poslovni brojevi Rev 1156/00-2 od 15. listopada 2003. i Rev 735/2009-2 od 17. lipnja 2010.).

 

18. Stoga potraživanje naknade štete nastale zbog nemogućnosti naplate potraživanja radi nepravodobnog unošenja plombe u zemljišnoknjižnom ulošku nekretnine, ne može nastati prije nego je nastala šteta odnosno prije nego su nastupile štetne posljedice događaja.

 

19. S obzirom da se trenutak štetne radnje ne mora poklapati s nastankom štete (kao u konkretnoj situaciji) to su pravilno sudovi utvrdili kad je nastala šteta (danom provođenja upisa prava vlasništva u korist P. Ć.) pa da bi se moglo ocijeniti kada je nastalo potraživanje.

 

20. Ujedno je pravilno i shvaćanje nižestupanjskih sudova da se do trenutka upisa treće osobe u zemljišnim knjigama moglo postupiti po tužiteljičinom zahtjevu za upis bez štetnih posljedica za tužiteljicu, a kako nakon tog upisa više nije bilo moguće postupiti po zahtjevu tužiteljice za upis, to je tada nastala šteta za tužiteljicu kada je i počeo teći zastarni rok.

 

21. Iz navedenoga proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.