Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2739/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2739/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. & K. u S., protiv tuženika maloljetnog V. M., OIB: ...., zastupanog po J. M. iz Centra za socijalnu skrb u S., radi sniženja uzdržavanja, odlučujući o žalbi O. M. iz S., protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-226/21-2 od 2. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob-226/2019-17 od 20. studenoga 2020., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se žalba O. M. kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izmijenjena je točka III. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj P Ob-367/14 od 30. lipnja 2016. na način da je tužitelj na ime uzdržavanja tuženika dužan doprinositi iznos od 800,00 kn mjesečno, počevši od 1. siječnja 2018. pa nadalje i to svakog 1., a najkasnije do 5. u mjesecu, za tekući mjesec, umjesto plaćanja uzdržavanja za tuženika na tekući račun majke O. M. iz S., ..., OIB: ..., koji je otvoren kod H. p. b. d.d., broj ..., iznosa od 1.200,00 kn određenog ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-367/14 od 30. lipnja 2016., dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 100,00 kn, kao i u dio u kojem je zatraženo da se dosuđeni iznos uplaćuje na račun Centra za socijalnu skrb S. U točki II. prvostupanjske presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude majka tuženika O. M. iz S. podnijela je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložila da ovaj sud uvaži žalbu sukladno navodima u žalbi.

 

4. Žalba nije dopuštena.

 

5. U ovom predmetu, obzirom na to da je pobijana drugostupanjska presuda donesena 2. ožujka 2021., za podnošenje pravnih lijekova protiv drugostupanjskih odluka mjerodavne su odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

6. Naime, odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14).

 

7. Odredbom čl. 117. st. 4. ZID ZPP propisana je iznimka od navedenog načela, prema kojem će se nove odredbe ZPP o reviziji primjenjivati na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovog Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.

 

8. Također je potrebno naglasiti kako se žalbom kao redovnim pravnim lijekom može pobijati samo presuda donesena u prvom stupnju (čl. 348. st. 1. ZPP).

 

Žalba podnesena protiv prvostupanjske presude sprječava nastupanje njene pravomoćnosti prema odredbi čl. 333. st. 1. ZPP, kojom je određeno da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćnom. Obzirom na navedenu odredbu čl. 333. st. 1. ZPP, odluka žalbenog suda postaje pravomoćna čim je donesena, te se ta odluka ne može pobijati žalbom.

 

9. Dakle, prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske pravomoćne presude samo ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije, a iznimno prema odredbi čl. 382.a ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja ovog suda u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, te u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

10. Obzirom da predmet spora u ovoj pravnoj stvari nije radni spor kojeg ima u vidu odredba čl. 382.a ZPP, niti se radi o sporu radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva ili antidiskriminacijskom sporu, a niti je pobijano rješenje doneseno u sporu radi objave ispravka informacije, dopuštenost revizije bi ovisila o tome je li ovaj sud dopustio podnošenje revizije u konkretnom sporu.

 

11. Međutim, podnesak kojeg O. M. naziva žalbom, ne sadrži elemente prijedloga za dopuštenje revizije (čl. 91.a ZPP i čl. 387. ZPP).

 

12. Kako žalba protiv pravomoćne drugostupanjske presude nije zakonom dopušten pravni lijek, a podnesak tuženika ne sadrži elemente prijedloga za dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu