Broj: Kž 311/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice V. C. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika B. S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 13. veljače 2018. broj Kv I-43/2018. (K-8/2014-1408), u sjednici održanoj 11. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženika B. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola od 13. veljače 2018. broj Kv I-43/2018. (K-8/2014-1408), na temelju članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljeno je trajanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom određene rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Kio-60/11. od 3. svibnja 2011. kojom je naložena zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu optuženika – protivnika osiguranja B. S. iz R., ..., OIB: ..., i to upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, zk.ul. ..., poduložak ..., kč.br. ... k.o. P., u naravi trosobni stan broj ... u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe, ukupne površine 75,25 m2.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio optuženik B. S. po branitelju H. V., odvjetniku u R., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08.

Žalba optuženika B. S. nije osnovana.

Budući da je prvostupanjski sud dao dostatne, iako šture razloge za postojanje opasnosti da će optuženik B. S. pokušati otuđiti ili opteretiti nekretninu u odnosu na koju je produljeno trajanje privremene mjere i time osujetiti eventualno oduzimanje imovinske koristi, nisu osnovane žalbene tvrdnje tog optuženika kojima, očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi da u pobijanom rješenju nije određeno postojanje bilo kakve opasnosti u njegovim postupcima u smjeru onemogućavanja naplate imovinske koristi.

No, neovisno o tome, treba reći da se, sukladno odredbi članka 557.b stavka 1. ZKP/08., u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Dakle, postojanje te opasnosti je, prema citiranoj odredbi ZKP/08., neoboriva zakonska presumpcija, zbog čega je predlagatelj osiguranja ni ne mora dokazivati, dok protivnik osiguranja ne može osporavati njeno postojanje.

Budući da osnovana sumnja da su počinjena kaznena djela kojima je ostvarena imovinska korist radi osiguranja čijeg eventualnog oduzimanja je privremena mjera i primijenjena, kao jedan od uvjeta za primjenu privremene mjere, proizlazi iz potvrđene optužnice kojom se optuženik B. S. tereti za počinjenje kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u svezi s člankom 38. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. KZ/97., ne može se prihvatiti ni žalbena tvrdnja ovog optuženika da ne postoji potreban stupanj vjerojatnosti da imovinska korist potječe od kaznenog djela.

Ovaj žalitelj nadalje ističe da se pred Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Rovinju pod brojem P-1850/2015. protiv njega vodi parnični postupak radi naknade štete povodom tužbe oštećenika iz ovog kaznenog postupka, K. U. d.o.o., čiji su navodi identični onima u kaznenoj prijavi i zahtjevu za provođenje istrage. S obzirom na to da postoji i imovinskopravni zahtjev oštećenika koji tvrdi da je oštećen navodnim učinom kaznenog djela, smatra da primjena ove privremene mjere nije potrebna.

Točno je da je u konkretnom slučaju oštećenik K. U. d.o.o. stavio prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u ovom predmetu u ukupnom iznosu od 77.978.744,28 kuna (podnesak zaprimljen na prvostupanjskom sudu 20. siječnja 2015., list 10898 spisa predmeta), kao i prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja tog imovinskopravnog zahtjeva (podnesci zaprimljeni na prvostupanjskom sudu 21. kolovoza 2017., list 12310 spisa predmeta i 19. listopada 2017., list 12359 spisa predmeta). Međutim, prvostupanjski sud je ovaj potonji prijedlog odbio kao neosnovan (rješenje Županijskog suda u Puli - Pola od 31. listopada 2017. broj Kv I-191/17., K-8/14., listovi 12368-12369 spisa predmeta).

Isto tako, nije sporno da je institut oduzimanja imovinske koristi supsidijaran u odnosu na imovinskopravni zahtjev, a supsidijarnost se proteže i na materiju privremenih mjera osiguranja, kako to proizlazi iz odredbe članka 557.f stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano da će sud, na prijedlog oštećenika, preinačiti ili ukinuti privremenu mjeru određenu radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom ako je to potrebno radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Međutim, takav prijedlog, prema stanju spisa, oštećenik nije podnio pa je ocjena Vrhovnog suda Republike Hrvatske da nema zakonske zapreke da se, neovisno o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu, radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi donese privremena mjera u kaznenom postupku jer je ta mjera, kako to proizlazi već iz njezinog naziva, privremenog karaktera, a njezinim donošenjem se ne prejudicira meritorna sudska odluka o osnovanosti postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. Pri tome treba reći da odluka suda o prihvaćanju imovinskopravnog zahtjeva isključuje oduzimanje imovinske koristi, osim u onom dijelu u kojem visina imovinske koristi premašuje visinu dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.

Ni vođenje parničnog postupka radi naknade štete povodom tužbe oštećenika iz ovog kaznenog postupka, pri čemu su, kako to tvrdi žalitelj, navodi te tužbe identični onima u kaznenoj prijavi i zahtjevu za provođenje istrage, nije zapreka za postojanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi u ovom kaznenom postupku. Naime, osim što odluka o tužbenom zahtjevu oštećenika u parničnom postupku još nije donesena, za istaknuti je da je parnični postupak dispozitivnog karaktera, dok je odluka o oduzimanju imovinske koristi u smislu odredbe članka 77. KZ/11. imperativnog karaktera, tako da kazneni sud u postupku donošenja odluke o osiguranju privremenom mjerom nije vezan odlukama parničnog suda.

S obzirom na to da žalbom optuženika B. S. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu nađene ni povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tog optuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. rujna 2018.