- 1 -              Revd 3171/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3171/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja D. G. iz Z., (OIB: …), II. tužitelja I. G. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa I. tužitelj D. G. kao skrbnik, III. tužiteljice K. G. iz Z., (OIB: …), IV. tužiteljice A. G.-Š. iz Z., (OIB: …) i V. tužiteljice A. M. iz Italije, T., (OIB: …), koje zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: …), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-410/2020-2 od 16. travnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-2899/2018-14 od 31. siječnja 2020., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženice isplatiti im na ime naknade štete po 20.000,00 kn svakome, sve sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama i naknadom troška postupka - dok je tužiteljima naloženo da u roku od 15 dana naknade tuženici trošak parničnog postupka od 2.500,00 kn.

 

2. Tužitelji su podnijeli prijedlog da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

"1. Da li je drugostupanjski sud dužan ocijeniti sve konkretne prigovore i stajališta tužitelja iznesene u žalbi te obrazložiti razloge za svoj stav u odluci?

 

2. Kada je odluka Suda zasnovana na ocjeni kako je zakonito mišljenje da je nečije stvarno pravo na nekretnini prestalo nastupom činjenica za koje pravo veže postanak, promjenu ili prestanak stvarnih prava, da li je Sud dužan u skladu s odredbom čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske, obrazložiti svoju odluku pozivajući se na konkretne odredbe Zakona koji navodno takve pretpostavke i njihove učinke propisuju ili Sud može tvrditi kako je pravilno i zakonito mišljenje koje je „rezultat mišljenja o primjeni odredbi materijalnog prava“? Da li se pozivanje Suda u presudi na „rezultat mišljenja o primjeni prava“ može smatrati obrazloženom odlukom Suda?

 

3. Da li se u skladu s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja glasi:

 

Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka,

 

na uvjete i način stjecanja i prijenosa stvarnog prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu imaju primijeniti: Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list SFRJ 52/58 i 24/59, dalje ZON), obvezno tumačenje čl. 39. st. 1. ZON od strane Komisije za tumačenje zakona SNS od dana 09.06.1959. (Službeni list SFRJ 24/59), Uputstvo o zemljišnoknjižnim upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list 49/59), Zakon o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list FNRJ 26/1954, 19/1955, 48/1958, 52/1958, 30/1962, 53/1962, Službeni list SFRJ 15/1965, 57/1965, 17/1967, Narodne novine 52/1973, Službeni list SFRJ 11/1974), Zakon o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (Narodne novine 14/1973, 15/1979), Zakon o građevinskom zemljištu (Narodne novine 54/1980, 42/86, 16/90, 53/90, 44/92) ili Zakon o športu (NN 60/92, 25/93, 11/94, 77/95)?

 

4. Da li Zakon o športu propisuje uvjete i način stjecanja i prijenosa stvarnog prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu? Da li Zakon o športu propisuje da bi do pretvorbe društvenog vlasništva na sportskim objektima dolazilo izgradnjom sportskih sadržaja ili da bi do pretvorbe dolazilo stvarnim promjenama posjeda?

 

5. Da li se stvarno pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu stječe: stvarnom promjenom posjeda i izgradnjom? Da li se stvarno pravo korištenja građevinskog zemljišta može prenositi tekstom nepotpisanog ugovora - nacrtom ugovora? Da li tekst nepotpisanog ugovora - nacrt ugovora može proizvoditi pravne učinke prijenosa i stjecanja stvarnih prava na nekretnini?

 

6. Da li je Sud, rješavajući o prethodnom pitanju, dužan primjenjivati materijalno pravo? Ukoliko Sud, rješavajući o prethodnom pitanju, ne primjeni materijalno pravo, odnosno ukoliko postupa izravno suprotno zakonu i materijalno pravnim odredbama, da li se takovo postupanje može okarakterizirati kao nezakoniti i nepravilni rad Suda u smislu odredbe čl. 105. Zakona o sudovima?“

 

3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 16. travnja 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Od toga polazeći, iako su predlagatelji u prijedlogu naznačili pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

7.1. prije svega, da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta u njemu naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti navod predlagatelja da je u odlukama iz sudske prakse revizijskog suda (koje u prijedlogu naznačuju), u (kako samo oni drže) istoj ili sličnoj situaciji odlučeno drugačije i na temelju shvaćanja koja su u suprotnosti sa onima na kojima je temeljena osporena presuda,

 

7.2. odnosno, da prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o tim pitanjima (od kojih je, uostalom, odgovor na prvo i drugo jednostavan i uvijek samo potvrdan ili pozitivan - obzirom da proizlazi već i iz odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti“) u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja zaista i postoji (na čemu predlagatelji temelje prijedlog) neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse).

 

8. Konkretno, prijedlog predlagatelja ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njihovog prijedloga, onako kako su formulirana, a da bi to bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

8.1. kada se osporena presuda temelji samo na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, onim - jedinim relevantnim za odluku o predmetu spora, kakve nisu utvrđene u odlukama na koje se predlagatelji pozivaju, uspoređujući ih sa osporenom,

 

8.2. kada predlagatelji u prijedlogu nisu naznačili ili konkretizirali (a to je bitno za dopuštenost prijedloga kada se temelji na shvaćanju da osporena presuda svoj osnov ima u neujednačenoj sudskoj praksi, sve u smislu navedene odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a, prema kojoj: „Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.") u kojim je to odlukama drugih sudova (odnosno revizijskog) izraženo neko shvaćanje (od onih koje pitanjima sugeriraju prihvatiti) koje bi bilo u suprotnosti sa nekim shvaćanjem iz osporene odluke - jer to nisu revizijske odluke na kojima temelje svoj prijedlog,

 

8.3. kada predlagatelji nisu ničime dokazali da bi u svezi shvaćanja iz osporene odluke uopće i trebalo očekivati neku nejasnu ili neujednačenu sudsku praksu, toliko da bi revizijski sud imao ili mogao (trebao) ujednačavati primjenu prava i preispitati sudsku praksu i ostvarivati svrhu prijedloga (osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni),

 

8.4. kada predlagatelji postavljenim pitanjima (formulacijom kojih su ograničili svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i razlozima kojima ih obrazlažu u biti sugeriraju prihvatiti da se njihovom prijedlogu prida značaj kojeg nema i ne može niti imati: značaj samo novog pravnog lijeka ili drugog pravnog instituta protiv donesenih i već pravomoćnih odluka o pravima na zemljištu i glede zemljišta zbog kojeg su bili u sporu, takvog - sa nazivom prijedloga da se te odluke (pa i Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske), koje egzistiraju i djeluju svojim učincima, ponovno u ovome postupku preispitaju - da se provjeri njihova zakonitost i pravilnost, da se ocijeni je su li donesene u pravilno vođenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava - dakle, da im se odgovori je li ovdje, prema okolnostima koje oni sada ponovno nameću prihvatiti jedino pravilnim i istinitim - ili kakve bi oni htjeli, pravilno odlučeno o postavljenom zahtjevu - ali u svezi sa time da se prvotno i prvenstveno utvrdi da je i u ranijim postupcima, sa tim već donesenim i pravomoćnim odlukama, zakonitost i pravilnost kojih se više ne može preispitivati, pogrešno odlučeno o njihovim tražbinama (u svezi ovlaštenika stvarnog prava na nekretnini).

 

9. Revizijski sud u svezi s time još ukazuje:

 

9.1. da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa da (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

9.2. da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.