- 1 -              Revd 3133/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3133/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. iz P., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik iz P., protiv tuženika Općine Fažana, F., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik F. S., odvjetnik iz P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3781/2019-3 od 3. ožujka 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično (u odluci o parničnom trošku) preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-128/2015-124 od 26. travnja 2019., u sjednici održanoj 20. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskom presudom:

 

1.1. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je (u točki I. izreke) tuženik obvezan (održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Javne bilježnice N. K. iz P. posl. br. Ovrv-89/2012 od 12. travnja 2012.) isplatiti tužitelju 1.164.007,07 kn i naknaditi mu parnični trošak od 278.228,25 kn, sve sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama.

 

1.2. preinačena je odluka o trošku postupka iz prvostupanjske presude tako da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 22.593,75 kn.

 

2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

„Može li prvostupanjski sud bez ikakve pisane odluke, kao i bez obrazloženja u presudi, odlučiti ne provesti dokaz vještačenjem predloženim po strankama, ukoliko je isti dokaz temelj za donošenje odluke u sporu?“

 

„Smije li vještak održati uviđaj na licu mjesta, bez prisustva suda, uz prisustvo samo jedne parnične stranke, a bez da je drugu o tome i obavijestio?“

 

„Ima li pravni značaj za jedinicu lokalne samouprave dokument potpisan od osobe koja u trenutku potpisivanja nije smjela zastupati tu istu jedinicu lokalne samouprave?“.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 3. ožujka 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:

 

kada:

 

7.1. su ta pitanja u biti usmjerena samo na činjenične i postupovne okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sam predlagatelj vidi ili želi - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu, odnosno odgovora na pitanje je su li provedeni svi za odluku o predmetu spora relevantni dokazi i je li one koji su provedeni trebalo uzeti dostatnim za prihvaćanje tužbenog zahtjeva: u biti (sa time u svezi) je su li pravilno vrednovani (ocijenjeni),

 

7.2. ta pitanja, tako gledano, nisu niti dovoljno određena, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već i (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti,

 

7.3. prijedlog u svezi postavljenih pitanja, tako shvaćenih - i u svojoj neodređenosti, ne sadrži (budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim i postupovnim okolnostima konkretnog slučaja) navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak bar i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

7.4. prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,

 

7.5. sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i (ovdje relevantno: obzirom na prvo u prijedlogu naznačeno pitanje) ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza predlagatelj nije zadovoljan i smatra da je trebalo istinitim prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog, drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

7.6. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

7.7. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

7.8. uostalom, drugim u prijedlogu postavljenim pitanjem predlagatelj sugerira prihvatiti da o „uviđaju“ nije obaviješten - a ovdje je riječ o nečemu drugom, onome što je utvrđeno: vještak je samo razgledavao predmet vještačenja kako bi sačinio nalaz sa mišljenjem, a ne provodio uviđaj iz smisla odredbe čl. 227. st. 1. ZPP-a, kao dokaz koji provodi sud - pa i da nije o toj svojoj radnji obavijestio stranke (a u postupku je utvrđeno suprotno: da je obavijestio i tuženika), to ne predstavlja (što predlagatelj sugerira prihvatiti) postupovnu povredu od utjecaja već i samo po sebi na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

7.9. osporena presuda nije temeljena na shvaćanju (kojeg predlagatelj također nameće prihvatiti: trećim pitanjem iz prijedloga) da „za jedinicu lokalne samouprave dokument potpisan od osobe koja u trenutku potpisivanja nije smjela zastupati tu istu jedinicu lokalne samouprave“ ima „pravni značaj“ odlučan za odluku o predmetu spora.

 

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

8.1. da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 20. srpnja 2021.