1              Poslovni broj: Gž-161/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-161/2021-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari tužitelja G. p. Z.– O. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Š. i p. iz Z., protiv tuženika M. M. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj P-1114/2019-24 od 17. studenoga 2020., dana 20. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj P-1114/2019-24 od 17. studenoga 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-594/2018 od 23. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.596,41 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom čiji tijek i stopa su specificirani u pobijanoj presudi (točka I izreke). Ukinut je predmetni platni nalog u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 624,03 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 331,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2018. pa do isplate (točka II izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu 1.476,42 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2020. pa do isplate, dok je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.258,83 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim (točke III i IV izreke). Odbijen je zahtjev punomoćnika tužitelja odvjetnika iz Odvjetničkog društva Š. i p. iz Z. sa zahtjevom za naknadu troškova delegacije u iznosu od 108,00 kuna, kao s neosnovanim (točka V izreke).

 

2. Protiv točaka III, IV i V navedene presude tužitelj je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), predlažući da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje.

 

3. Žalbu je podnio i tuženik, sadržajno protiv točaka I i II presude, također zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, ne predlažući način odlučivanja suda drugog stupnja.

 

4. Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane.

 

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.220,44 kuna u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 460. stavka 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka jest činjenica da li je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos na ime duga za utrošen plin u razdoblju do siječnja 2018.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakvih bitnih povreda parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, učinjenih od prvostupanjskog suda, niti da bi sud pogrešno primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju.

 

8. U žalbi tuženik osporava pravilnost dostave poziva za ročište, no ti žalbeni navodi nisu osnovani.

 

9. Tuženik navodi da ima prebivalište na adresi na kojoj je i izvršena dostava, no da ima i boravište u Sjedinjenim Američkim Državama, a na koju adresu dostava nije niti pokušana, čime da mu je uskraćeno pravo na pošteno suđenje i iznošenje dokaza i obrane.

 

10. Kako je, dakle, dostava prijedloga za ovrhu, te potom i poziva na ročište izvršena upravo na prijavljenoj adresi prebivališta, a koju činjenicu tuženik niti ne osporava u žalbi, to mu je dostava izvršena sukladno odredbama članka 142. i 141. ZPP-a, slijedom čega tuženiku nije uskraćeno pravo na obranu.

 

11. Pravilno navodi sud prvog stupnja da je obvezni odnos između tužitelja i tuženika proizlazi iz odredaba Zakona o tržištu plina i Zakona o obveznim odnosima, te da je obveza tužitelja kao opskrbljivača plinom propisana je odredbom članka 57. stavka 3. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine", broj 28/13, 14/14 i 16/17).

 

12. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. istog zakona propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

 

13. Podneskom od 17. lipnja 2019. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, te je precizirao određene stavke Izvatka iz poslovnih knjiga. Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku, koji na isti nije imao primjedbi, a sud je pravilno donio presudu sukladno utvrđenjima.

 

14. Pitanje da li je činjenično stanje pravilno utvrđeno, žalbeni sud, budući se radi o sporu male vrijednosti, ne smije iznositi niti cijeniti, a zbog kojeg žalbenog razloga tužitelj u suštini pobija citiranu presudu.

 

15. U žalbi tuženik navodi da sud prvog stupnja nije ispitivao da li je potraživanje tužitelja u zastari, no pri tome gubi iz vida da isti u prigovoru nije niti isticao prigovor zastare, dok sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti. Također, temeljem odredbe članka 352. stavka 2. ZPP-a prigovor zastare se ne može iznositi u žalbenom postupku.

 

16. Sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava donio je odluku o trošku postupka.

 

17. Dana 1. rujna 2019. stupile su na snagu Izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019, dalje u tekstu: ZID ZPP), čijim je člankom 28. mijenjan članak 154. ZPP-a, a kojim je propisan način obračuna troška parničnog postupka po načelu causae. Odredbom članka 117. stavka 3. ZID ZPP-a određena je primjena te odredbe, na način da je propisano da će se primjenjivati na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ZID ZPP-a nije donesena prvostupanjska odluka. Kako je ZID ZPP-a stupio na snagu 1. rujna 2019., a odluka u ovoj pravnoj stvari je donesena 17. studenoga 2020., to je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 28. ZID ZPP-a.

 

18. U žalbi punomoćnici tužitelja također pobijaju i pravilnost točke V presude, kojim je odbijen zahtjev za naknadu troška delegacije.

 

19. Žalbom navode da sukladno važećoj sudskoj praksi smatraju da imaju pravo na naknadu troškova javnog prijevoza bez obzira da li su koristili baš javni prijevoz ili ne.

 

20. Člankom 11. stavkom 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 148/13, 33/15, 82/15, 82/16, dalje u tekstu: ZS) propisano je da u slučaju kada je predmet ustupljen drugom stvarno nadležnom sudu, odvjetnici imaju pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troška za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

 

21. Slijedom navedenog, kako je punomoćnik tužitelja prisustvovao ročištima, to isti ima pravo na naknadu troška putovanja propisanog člankom 11. stavkom 4. ZS-a, pri čemu tužitelj ima pravo na naknadu troška čak i ako njegov odvjetnik na navedena ročišta nije putovao javnim prijevozom, nego primjerice privatnim vozilom.

 

22. Navedena odredba ne ograničava odvjetnika u izboru kojim prijevoznim sredstvom će putovati u mjesto suda pred kojim se vodi postupak, već samo propisuje da isti ima pravo na naknadu troška putovanja u iznosu onog troška kojeg bi imao da je putovao javnim prijevozom, dakle smisao navedene odredbe jest u tome da odvjetnik nema pravo na naknadu troška putovanja u iznosu većem od iznosa karte u javnom prijevozu, a ne u tome da bi isti bio dužan putovati javnim prijevozom.

 

23. No, tužitelj je dužan dokazati visinu karte javnog prijevoza, što u konkretnom slučaju nije učinio, a zbog čega je i sud prvog stupnja pravilno odbio zahtjev punomoćnika tužitelja.

 

24. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe članka 368. točke 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

 

25. Budući tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to mu se, temeljem odredbe članka.154. stavka 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. stavka 1. ZPP-a, niti ne može priznati zatraženi trošak sastava žalbe, te je odlučeno kao u izreci pod II.

 

Split, 20. srpnja 2021.