Broj: Kž 277/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. N. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 15. ožujka 2018., broj K-26/2014-16, u sjednici održanoj 18. rujna 2018.,

p r e s u d i o   j e

I. U povodu žalbe optuženika M. N., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. ZKP/08. utvrđuje da iznos od 100,00 (slovima: sto) kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik M. N. ostvario kaznenim djelom te se utvrđuje da je navedeni iznos postao imovina Republike Hrvatske pa se nalaže optuženiku M. N. da iznos od 100,00 (slovima: sto) kuna isplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

II. Odbija se žalba optuženika M. N. kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 15. ožujka 2018. broj K-26/2014-16 optuženik M. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. KZ/11. pa je, na temelju tog zakonskog propisa, uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u trajanju 6 mjeseci, a preostali dio kazne od 8 mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne neće biti uračunato u vrijeme provjeravanja. U kaznu zatvora optuženiku je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode ... 2013.

Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. oduzeto je ... grama droge marihuana.

Na temelju članka 148. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) odlučeno je da će predsjednik vijeća posebnim rješenjem odlučiti o visini troškova postupka, kada isti budu pribavljeni.

Na temelju članka 1. stavka 4. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ( „Narodne novine“ broj 145/10., - dalje: ZPOIK) utvrđeno je da novčani iznos od 100,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik M. N. ostvario kaznenim djelom neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 3. KZ/11. (u pobijanoj presudi pogrešno je naveden članak 193. stavak 3. 102/11.) te se utvrđuje da je novčani iznos od 100,00 kuna imovina Republike Hrvatske te se nalaže optuženiku M. N. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 100,00 kn u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju M. C., odvjetniku u V. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prvostupanjsku presudu preinači i optuženiku izrekne blažu kaznu, odnosno uvjetnu osudu ili rad za opće dobro.

Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela.

U skladu s tim, prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti pravilno cijenio optuženikovo priznanje kaznenog djela kojim je doprinio bržem okončanju kaznenog postupka, njegovu mladost i lakomislenost i malu količinu droge koju je prodavao te je, u nedostatku otegotnih okolnosti, primjenom instituta ublažavanja kazne, optuženiku izrekao kaznu zatvora gotovo na razini zakonom propisanog minimuma, a također je primjenom odredbe o djelomičnoj uvjetnoj osudi izrekao zakonom propisani minimum za neuvjetovani dio kazne, propisan odredbom članka 57. stavka 2. KZ/11. Pri tome treba reći da je žalbena tvrdnja optuženika da je postao otac paušalna i ničim potkrijepljena pa, stoga, ista nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude u dijelu u kojem se pobija žalbom.

Slijedom iznijetoga, po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kazna zatvora u trajanju 1 godine i 2 mjeseca uz izrečenu djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se izvršiti kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci, a preostali dio kazne od 8 mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, nasuprot mišljenju žalitelja, primjerena je svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi na način da je od optuženika imovinska korist oduzeta na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. ZKP/08. jer je ZPOIK, na temelju kojeg je pobijanom presudom oduzeta imovinska korist, na temelju članka 1. stavka 1. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 70/2017.) prestao važiti, a u članku 2. toga Zakona propisano je da će se postupci započeti po ZPOIK dovršiti po odredbama kojima se uređuje kazneni postupak. Stoga je pravilnom primjenom zakona imovinsku korist trebalo oduzeti na temelju ZKP/08.

Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 18. rujna 2018.