Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 33 Gž-2601/2020-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-2601/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. K. d.o.o za trgovinu i usluge, OIB…, B., zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetniku iz V.¹, protiv tuženika O. N., OIB…, V.², zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V.², radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-174/2019-13 od 20. listopada 2020., dana 20. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-174/2019-13 od 20. listopada 2020.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik namiri tražbinu u iznosu od 22.316,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 01.05.2016., te se u cijelosti ukida platni nalog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz V.¹ posl. oznake Ovrv-218/2019 od 24. travnja 2019.
Nalaže se tužitelju E. K. d.o.o. za trgovinu i usluge OIB:…, B. da tuženiku O. N. OIB:…, V.² naknadi parnični trošak u iznosu od 6.198,00 kn u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu iznosa od 22.316,25 kn, na temelju računa izdanog tuženiku za uslugu sušenja kukuruza.
6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka je li usluga izvršena, u kojem opsegu, te je li tražbina zastarjela.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je postupak pokrenut na temelju računa-otpremnice br. 148/11 15.4.2016., koji je izdalo trgovačko društvo S. d.o.o. za trgovinu i usluge, B., tuženiku kao nositelja OPG-a u V.², kao trošak sušenja kukuruza sa dospijećem 30.4.2016., a navedeno društvo S. d.o.o. je pripojeno trgovačkom društvu K. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. Tt-18/2019-2 od 18. travnja 2017., koje je pripojeno društvu tužitelja na temelju ugovora o pripajanju od 6. studenoga 2019.,
- da iz službene zabilješke Ministarstva financija, Porezne uprave područnog ureda S. i B. od 17. ožujka 2017. proizlazi da je istog dana to porezno tijelo preuzelo dokumentaciju poreznog obveznika S. d.o.o iz B. za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016,
- da iz očitovanja trgovačkog društva C. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge I., proizlazi da je tuženik dobio vlasničkim listom dana 27.11.2015. od trgovačkog društva S. d.o.o. kukuruz u silosu O. C. d.o.o. u količini od 196800 kg, na koji nije zaračunat trošak sušenja jer se radilo o prijenosu suhog kukuruza, koji je N. O. prodao C. 29. siječnja 2016., te je isto društvo dostavilo račun-otpremnicu od 29. siječnja 2016. izdan tuženiku za kupljeni merkantilni kukuruz rod 2015. u količini od 196800 kg za iznos od 253.380,00 kn,
- da iz iskaza svjedoka A. V. proizlazi da mu je tuženik trgovačkom društvu S. d.o.o. čiji je svjedok bio vlasnik predao kukuruz u listopadu 2015. u količini 196800 kg, ali nije htio prodati tu količinu kukuruza jer bi se tuženiku povećala dobit što je za njega nepovoljno, te da trgovačko društvo S. d.o.o nema silos i mogućnost skladištenja robe,
- da je trgovačko društvo S. d.o.o. kupovalo kukuruz od poljoprivrednih proizvođača koji je zajedno s tuženikovim predalo na sušenje i skladištenje kod C. d.o.o. radi čega mu je izdan račun br. 5290 na količinu od 462,42 tone, da je tuženik kukuruz predao izravno C. d.o.o. te se Sale d.o.o. uopće ne bi spominjalo, te je tuženik mogao 196800 kg prodati C. d.o.o.
8. Prvostupanjski sud je prihvatio navedeni iskaz te zaključio da je tuženik predao navedenu količinu kukuruza u S. O. radi sušenja i skladištenja što je okončano do 2. studenoga 2015., ali da iz dokumentacije nije vidljivo koliko se naplaćuje po toni, radi čega nije dokazana osnovanost potraživanja po visini. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka da je cijena sušenja merkantilnog kukuruza 117,00 kn po toni, dok račun 5290 po mišljenju prvostupanjskog suda, nije pravovremeno priložen u smislu čl. 299. st. 3. ZPP.
9. Sud je prihvatio i prigovor zastare u smislu čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) smatrajući da je tužitelj prenio vlasništvo kukuruza uskladištenog u S. O. na tuženika, prema vlasničkom listu 27. studenog 2015., radi čega tražbina nije mogla dospjeti na naplatu tek 30. travnja 2016 već 30. studenoga 2015., jer je C. d.o.o. tužitelju račun na ime troškova sušenja izdalo 27. studenoga 2015. Budući da je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku podnesen 24. travnja 2019., sud je zaključio da je istekao trogodišnji rok zastare iz čl. 228. st. 1. ZOO za tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima.
10. Tužitelj u žalbi prvenstveno prigovara da račun 5290/OJIV/1 od 25.11.2015. trgovačkog društva C. d.o.o. nije mogao ranije priložiti jer je dokumentacija pravnog prednika tužitelja izuzeta od strane PNUSKOK-a, da se C. d.o.o. oglušila na njegov zahtjev, odnosno da su mu račun dostavili tek 7.9.2020. te ga je tek tada mogao dostaviti sudu, radi čega isti nije predložen izvan roka iz čl. 299. st. 3. ZPP.
Također navodi da je njegova tražbina dospjela izdavanjem računa od 15.4.2016.
11. U konkretnom slučaju tužitelj je izdao račun za usluge, koje je za tužitelja izvršila druga pravna osoba, te je za iste izdala i račun, dakle o tražbini za izdatak učinjen u vezi ugovora koji je tužitelj sklopio s tuženikom.
Tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s ugovorima o prometu robe i usluga zastarijevaju za tri godine.
12. Budući da je dakle račun C. d.o.o. za izvršenu uslugu sušenja kukuruza izdan 27. studenoga 2015., ta je tražbina u trenutku pokretanja predmetnog postupka, 24.4.2019., bila u zastari. Činjenica da je tužitelj naknadno, sam izdao račun za istu uslugu tuženiku, s datumom 30. travnja 2016., ne utječe na tijek zastare, jer se radi o izdatku koji je tužitelj imao u izvršenju usluge tuženiku, a ne o usluzi koju je sam obavio i fakturirao. Direktor S. d.o.o. koji je račun izdao izričito je iskazao da ta tvrtka nema silos i mogućnost skladištenja robe, te da je trgovačko društvo S. d.o.o. kupovalo kukuruz od poljoprivrednih proizvođača koji je zajedno s tuženikovim predalo na sušenje i skladištenje kod C. d.o.o. radi čega mu je izdan račun br. 5290 na količinu od 462,42 tone, a da je tuženik kukuruz predao izravno C. d.o.o.
13. Radi toga nije odlučno što je tužitelj u pripremnom podnesku od 3.4.2020., prije zaključenja prethodnog postupka, predložio kao dokaz pribavu podataka glede obavljene usluge od C. d.o.o. N., te je isto predložio i na ročištu od 2. lipnja 2020., prije nego je prethodni postupak zaključen, odnosno što je odredba čl. 299. st. 3. ZPP pogrešno primijenjena. Taj je račun, na koji se tužitelj poziva, a kojim je fakturiran njegov trošak, izdan više od tri godine prije podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom predmetu te je tražbina po istom u zastari.
14. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 20. srpnja 2021.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović, v.r.