Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-711/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja H.-
T. d.o.o M. 15 a, OIB:.-…. koga zastupa
punomoćnica J. K., odvjetnica u Z., protiv
tuženika G. Z., Z., OIB: …, koga
zastupa punomoćnica Ž. V., dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja
protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1900/20-9
od 23. travnja 2021., 20. srpnja 2021.,

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1900/20-9 od 23. travnja 2021. i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L.
D. iz Z. poslovni broj Ovrv-9243/19 od 18. studenog 2019. kojim se
tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 2.068,54 kn, sa zakonskom zateznom
kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, i to:

- na iznos od 547,56 kn tekući od 28. veljače 2019. do isplate,
- na iznos od 420,26 kn tekući od 23. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 402,63 kn tekući od 24. travnja 2019. do isplate,
- na iznos od 251,96 kn tekući od 21. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 264,29 kn tekući od 25. lipnja 2019. do isplate,
- na iznos od 181,84 kn tekući od 23. srpnja 2019. do isplate,

kao i ovršni trošak u iznosu od 360,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po
stopi propisanoj čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

2 15 Gž-711/2021-2

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekući
od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.528,13 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-9243/19 od dana 18. studenog 2019.
godine.

II Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 100,00
kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2021. kao dana
donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za 3-postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se
pobijana presuda preinači na način da se platni nalog u cijelosti održi na snazi te
tuženika obveže naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, ili, podredno, ukine i
predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da je
neutemeljeno pravno stajalište prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da su
stranke u ugovornom odnosu i da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari
jer je tužitelj dostavio isprave koje nedvojbeno dokazuju da je tuženik obveznik
plaćanja isporučene toplinske energije u stanu na adresi B. 1 u Z., da
je tuženiku uredno ispostavljao račune i da ih tuženik nije platio. Sud je proizvoljno
tumačio ugovor o potrošnji toplinske energije sa popisom suvlasnika te dopise
tuženika i tužitelja. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje isporučene toplinske
energije a ne na utvrđivanje prava vlasništva stana na navedenoj adresi, a tužitelj je
sve to obrazložio u podnescima od 25. rujna 2020. i 16. veljače 2021. Ugovor o
potrošnji toplinske energije ovlašteni predstavnik stanara sklopio je s tužiteljem
sukladno čl. 11. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije, nakon čega se prava i
obveze odnose na sve vlasnike stanova i poslovnih prostora u toj zgradi, a prema
istom Zakonu i Općim uvjetima za isporuku toplinske energije krajnje kupce u
odnosima s kupcem toplinske energije zastupaju ovlašteni predstavnici suvlasnika. Iz
popisa suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelima u troškovima
održavanja B. 1 razvidno je da je kao suvlasnik stana na toj adresi
evidentiran G. Z.. Iz dopisa tuženika od 26. srpnja 2019. i zapisnika o
primopredaji stana proizlazi da tuženik izvješćuje tužitelja da je preuzeo u posjed
predmetni stan od bespravnog korisnika, zahtijevajući ujedno od tužitelja da u svojim
evidencijama evidentira isti kao prazan stan, dok iz dopisa tužitelja od 2. svibnja i 9.
rujna 2019. proizlazi da je tuženika obavijestio da će od siječnja 2019. račune za
isporučenu toplinsku energiju ispostavljati na tuženika, kao vlasnika stana. Stoga je

3 15 Gž-711/2021-2

nejasno na temelju čega je sud zaključio da stranke nisu u ugovornom odnosu i da
tuženik nije pasivno legitimiran. Nadalje, tužitelj smatra kako sud nije primijenio
odredbu čl. 2. st. 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije kojom je propisano
da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne
cjeline ili zgrade, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev
odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema
odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91.,
91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13.,
89/14. i 70/19.- u daljnjem tekstu: ZPP) presuda u sporu male vrijednosti može se
pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz
članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

6. Ispitivanjem pobijane presude u pravcu žalbenih razloga utvrđeno je da je
prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj jer je izreka presude kojom je ukinut
platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave protivna provedenim dokazima i stanju spisa iz kojih ne proizlazi da bi tužbeni
zahtjev bio neosnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od

2.068,54 kn, sa zakonskom zateznom kamatom na ime neplaćenih računa za
isporučenu toplinsku energiju za stan u Z., B. 1, šifra krajnjeg kupca:
30110131590, za razdoblje od siječnja do lipnja 2019.

8. Sud prvog stupnja je po provedenom postupku ukinuo platni nalog sadržan u
javnobilježničkom rješenju o ovrsi našavši da, obzirom da je tuženik osporio
postojanje ugovornog odnosa sa tužiteljem i svoju pasivnu legitimaciju, tužitelj
paušalnim navodima o njegovoj službenoj evidenciji i izvodom iz ovjerenih poslovnih
knjiga, nije dokazao postojanje ugovornog odnosa između stranaka, niti je isto dokaz
vlasništva, a time niti pasivne legitimacije tuženika. Osim toga, sud je utvrdio da je
evidentno kako je tuženik ušao u posjed predmetnog stana 26. srpnja 2019., dakle
nakon utuženog razdoblja, pa je slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 219.
i 221. a ZPP ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te odlučio kao
u točki I izreke pobijane presude.

9. Odredbom čl. 11. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj
80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18. i 118/19.) propisano
je da djelatnost kupca obavlja pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika
i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih
cjelina, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom
sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u
zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu (st. 1.). Ovlašteni predstavnik
suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s
kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti

4 15 Gž-711/2021-2

kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po
suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (st. 3.), a ako se ne može postići
odluka iz stavka 3. ovoga članka, takvu odluku će donijeti sud, na zahtjev bilo kojeg
od suvlasnika, u izvanparničnom postupku, ako nema spora tko su suvlasnici ili o
veličini njihovih suvlasničkih dijelova sukladno zakonu kojim se uređuje vlasništvo (st.

4.). Na temelju odluke iz stavka 3., odnosno stavka 4. ovoga članka, ovlašteni
predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili
fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim
krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine (st. 5.).

10. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije
("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) ugovor o
potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik
suvlasnika (st. 1.), a prema st. 2. istoga članka ugovor o potrošnji toplinske energije
iz stavka 1. ovoga članka sklapa se na način i po postupku određenom odredbama
Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima
unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko
zajedničkog mjerila toplinske energije. Po ocjeni ovog suda, čak i u slučaju
nepostojanja formalno sklopljenog ugovora o isporuci koji se u stambenim zgradama
sklapa putem predstavnika suvlasnika i primjenjuje na sve suvlasnike, isto ne
oslobađa vlasnika platiti stvarno pruženu uslugu.

11. Iz spisa predmeta slijedi da je 28. kolovoza 2014. između tužitelja i vlasnika
samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi
B. 1 u Z., zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika,
sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije, a tuženik je naveden u popisu
suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja.
Prema odredbi čl. 8. st. 1. ugovora o potrošnji toplinske energije, krajnji kupci su
dužni ispostavljene račune platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana izdavanja
računa u korist kupca, dok je čl. 9. st. 1. određeno da će krajnjim kupcima koji ne
plate račun u roku dospijeća kupac obračunati zakonsku zateznu kamatu i iskazati je
u narednom računu.

12. Dakle, tuženik je kod tužitelja nesporno evidentiran kao krajnji kupac toplinske
energije, a isti nije tvrdio niti dokazao da bi se tužitelj suglasio da se obveza plaćanja
prenosi na korisnika (najmoprimca), dok se, prema čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta
krajnjim kupcem smatra pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne
cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

13. Iako je točno da se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom stjecateljeva
vlasništva u zemljišnu knjigu prema odredbama članka 119. stavka 1. i članka 120.
stavaka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"
broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06.,
146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), te se ono dokazuje izvatkom iz
zemljišne knjige koji u skladu s odredbom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama
("Narodne novine" broj: 63/19.) uživa javnu vjeru i ima dokaznu snagu javne isprave,
odnosno (ako nekretnina nije upisana u zemljišne knjige) odgovarajućom ovjerenom
ispravom sposobnom za uknjižbu prava vlasništva, to ne znači da tužitelj i drugim
ispravama ne može dokazivati tuženikovo vlasništvo predmetne nekretnine i,
povezano s time, tuženikovu pasivnu građanskopravnu legitimaciju u sporu vođenom

5 15 Gž-711/2021-2

radi isplate cijene za isporučenu toplinsku energiju. Naprotiv, određenu činjenicu koju
je iznijela tijekom postupka stranka može dokazivati svim raspoloživim dokaznim
sredstvima. Prema tome, iako bi javnom ispravom-izvatkom iz zemljišnih knjiga
odnosno drugom ovjerovljenom ispravom sposobnom za uknjižbu prava vlasništva
tužitelj nesumnjivo dokazao da je tuženik vlasnik nekretnine, to ne znači da se
pravno odlučna činjenica tuženikova vlasništva nekretnine ne može dokazivati i
drugim dokaznim sredstvima, pa tako i dopisom kojeg je sastavio tuženikov Gradski
ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, a koji se također nalazi u spisu.
Naime, iz dostavljenog dopisa Klasa: 371-02/17-001/98, Urbroj: 251-14-31/120-19-16
od 26. srpnja 2019. kojeg je tuženik uputio tužitelju, a predmet kojeg je usklađenje
evidencije za stan u Z., B. 1, proizlazi da tuženik od tužitelja traži da
izvrši promjenu u svojoj evidenciji u kojoj je sad evidentiran bespravni korisnik Bruno
Schneeberger, te obavještava tužitelja da je predmetni stan preuzet u posjed
tuženika zbog čega traži da se isti evidentira kao prazan, a da se preostali računi za
razdoblje do primopredaje šalju bespravnom korisniku na njegovu novu adresu. Po
ocjeni ovog suda, upravo iz navedenog dopisa, kojeg tuženik nije osporio, vidljivo je
da se u njemu sam tuženik deklarirao kao vlasnik/predmnijevani vlasnik stana na
adresi B. 1, te obavještavao tužitelja o promjenama korisnika na
predmetnom stanu. Stoga, imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da je tužitelj
dokazao tuženikovo (predmnijevano) vlasništvo stana, pa je iz tog razloga
neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Posljedično tome
tuženik je, kao vlasnik stana, u obvezi podmiriti utuženo potraživanje tužitelju, a isti
niti ne tvrdi niti dokazuje da je predmetnu obvezu, kao vlasnik, prenio ugovorom na
treću osobu (B. S.) kao korisnika pa je stoga upravo tuženik, kao
vlasnik nekretnine, dužan platiti cijenu komunalne usluge tužitelju.

14. Treba reći kako bi i u slučaju postojanja ugovora o prijenosu obveze plaćanja
komunalne usluge isporuke toplinske energije na korisnika stana, tuženik, kao njegov
vlasnik, i dalje bio u obvezi tužitelju namiriti tu uslugu, ali bi nakon ispunjenja obveze
eventualno mogao od osobe koja je u utuženom razdoblju koristila stan regresno
potraživati iznos kojeg je isplatio.

15. Prema čl. 65. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05.,
41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od
dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom
članka 9. istog zakona propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti
svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra kako je, kraj činjenice da je tuženik za
vrijeme utuženog razdoblja kod tužitelja evidentiran kao vlasnik nekretnine i naveden
u popisu stanara, te da je tužitelj pružao uslugu isporuke toplinske energije i za tu
uslugu ispostavljao račune, tužbeni zahtjev tužitelja osnovan a tuženik obveznik
plaćanja utuženog iznosa, zbog čega je ovaj sud temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a st.

1. toč. 2. i st. 3. ZPP povodom žalbe tužitelja preinačio pobijanu prvostupanjsku
presudu i temeljem čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog sadržan u
javnobilježničkom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti
tužitelju iznos od 2.068,54 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime
neplaćenih računa na ime isporučene toplinske energije.

6 15 Gž-711/2021-2

17. S obzirom da je tužitelj u potpunosti uspio u postupku, trebalo je uz pravilnu
primjenu materijalnog prava prvostupanjsku odluku preinačiti i u dijelu pod toč. II i III
izreke u kojem je odlučeno o troškovima postupka, u smislu čl. 166. st. 2. i čl. 154. st.

1. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa)
te tužitelju priznati trošak sastava podnesaka od 25. rujna 2020. i 15. veljače 2021.
(Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištu održanom 4. ožujka 2021. (Tbr 9/1) u iznosu
od po 250,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 187,50 kn, te trošak
sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, iznosi ukupno 1.037,50 kn. Kako
je tužitelj uspio u žalbenom postupku, trebalo mu je po Tbr. 10/1 Tarife priznati i
trošak sastava žalbe u iznosu od 390,63 kuna i pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00
kn, pa je tužitelju na ime troškova postupka priznato sveukupno 1.528,13 kn.

Zadar, 20. srpnja 2021.