Poslovni broj: 6. Pr-420/2021-7

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužitelja J. N., V., …, OIB:…, protiv tuženika Doma P., …, P., OIB:…, zastupan po opunomoćeniku L. F., odvjetniku iz P., radi isplate, v.p.s. 3.514,08 kuna, nakon glavne javne rasprave zaključene 11. lipnja 2021. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, na temelju čl. 335. st. 4. ZPP- a, dana 19. srpnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Domu P., …, P., OIB:…, da tužitelju J. N., V., … , OIB:…, isplati iznos od 3.514,08 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 291,74 kuna od 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 291,74 kuna od 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 291,73 kuna od 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 291,75 kuna od 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 291,75 kuna od 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 291,73 kuna od 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 293,00 kuna od 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 293,05 kuna od 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 292,85 kuna od 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 293,05 kuna od 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 293,05 kuna od 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 298,64 kuna od 16.veljače2017. godine do isplate;

po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

              Tužitelj J. N. podnio je tužbu protiv tuženika Doma P., radi isplate razlike plaće. Navodi da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, kao javne ustanove, tako da se na radni odnos stranaka primjenjuju Zakon o plaćama u javnim službama ( "Narodne novine" br. 27/01 I 39/09) te odredbe Kolektivnog ugovora za javne službe, kao i Sporazumi o plaći koji su sklopili nadležni sindikati i Vlada RH. Ističe da je dana 23. studenog 2006. Između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum), a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa krize 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III Dodatka Sporazuma.

              Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su usvojene u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. godine, predstavljaju Kolektivni ugovor koji se ima primjenjivati do 26. siječnja 2017. godine, kada prestaje njegovo postojanje.

              Navodi da je odredbom čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu od 26.11.2011. određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnom BDP-a dva uzastopna tromjesečja), a primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema navedenim Izmjenama i dopunama.

  Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. DSZ je dana 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

Iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice kako je to propisano u čl. III Izmjena dodatka Sporazumu od 26.11.2011. te da je poslodavac od prosinca 2015. pa nadalje bio dužan obračunavati plaću tužiteljice primjenom osnovice 5.415,37 kuna. Tuženik nije međutim postupio sukladno navedenim Sporazumima, primjenjujući za utuženi period osnovicu od 5.108,84 kune, uslijed čega je tužitelju isplaćena manja plaća od pripadajuće i to u iznosu od

3.514,08 kuna, koju razliku potražuje ovom tužbom. Tužitelj ističe da njegovu plaću predstavlja osnovica pomnožena s koeficijentom složenosti poslova, uvećano za dodatak na staž i dodatke na plaću kako je to vidljivo iz isplatnih lista od prosinca 2015. pa do siječnja 2017. Tužbom zahtjeva razliku plaće koja mu je isplaćena i koja bi mu pripala uvećanjem osnovice za obračun plaće od 6 %, u ukupnom iznosu od 3.514,08 kuna

Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu. Također čini nespornim kako je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH te Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kao i da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, odnosno dana 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama.

Nadalje, u svezi s navodima iz tužbe, tuženik osporava pravnu valjanost, pravnu osnovu, obveznost, a potom i sadržaj navedenih pravnih izvora. Ističe, naime, kako je razvidno da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće, odnosno potpisnici Sporazuma i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nisu prihvatili i nisu sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. Osporava pravnu valjanost pravnih izvora, prije svega Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću od 26. listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kn. Ovo iz razloga jer kod sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. potrebno je utvrditi je li isti potpisan od sedam potpisnika budući je prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije potpisao odnosno sklopio jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu, Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz navedenog je razvidno da je Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Stoga da bi Izmjene i dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Slijedom navedenog Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i Dopuna od 26. listopada 2011.

              Tuženik također osporava činjenične navode tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Ističe da se plaća u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2. i članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Dana 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg Kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, tako da se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. Tuženik osporava i navode tužbe vezano za primjenu članaka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer je člankom VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama regulirano da se usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajao. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se usklađivanje primjenom članaka III do V Izmjena i dopuna odgađa za III do V onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Osim navedenog, budući odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., tuženik smatra da do usklađivanja osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih.  Ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina.

Tuženik također ističe da su tužba i tužbeni zahtjev pogrešno upućeni tuženiku jer isti ne osigurava sredstva za plaće radnika. Plaće radnika se ne isplaćuju iz sredstava Doma, već iz proračunskih sredstava tako da isplatu razlike plaće treba rješavati na razini države, a ne ustanove.

Slijedom svega navedenog predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

              Očitujući se na navode tuženika vezano za prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj ističe kako je sukladno odredbi čl. 90. stavak 1. Zakona o radu ( "Narodne novine" br. 93/14 i 127/17) poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Dakle, isključivo poslodavac – ovdje tuženik, a nikako osnivač ustanove ili netko treći. Također, prema čl. 7. ZR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Slijedom navedenog smatra prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim.

              Tuženik je na pripremnom ročištu učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva jer je tužitelj zahtjev postavio upravo temeljem izračuna tuženika, ali i nadalje osporava osnov tužbenog zahtjeva, te ostaje kod prigovora zastare.

Prijeporna je pasivna legitimacija tuženika.

              Prijeporno je da li su ispunjene pretpostavke za primjenu osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna u utuženom razdoblju, odnosno prijeporna je pravna valjanost pravnih izvora na kojima se temelji tužbeni zahtjev.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu zaključen između stranaka 1. lipnja 2016., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. studenog 2011., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. i 27. studenog 2015., izračun razlike plaće, u obračunske isprave za isplatu plaće za utuženo razdoblje, te ostale priloge u spisu i u revizijsku odluku VSRH br. Rev- 1111/2020-2.

              Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH i 70/19 dalje: ZPP.-a) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan.

Naime iz priloženih obračuna isplaćene plaće za utuženo razdoblje (obrazac IPI) proizlazi da je upravo tuženik poslodavac tužitelja te da je isti obračunavao i isplaćivao plaću i stoga je isti dužan platiti i sve razlike plaće koje se odnose na utuženo razdoblje. Za pasivnu legitimaciju tuženika nije od utjecaja što se sredstva osiguravaju u proračunu RH jer je tuženik dužan potraživati sredstva za isplatu plaća zaposlenicima.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika u utuženomu razdoblju,

- da je u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2015. do siječnja 2017., tuženik tužitelju isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune,

              - da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikati znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dana 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008. te u 2009. kao i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine, 

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili sa zamrzavanjem osnovice za izračun plaća u 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su parafirane po predstavnicima tog sindikata, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), 

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno i opisano, 

- da su vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011., donijeli dana 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

              - da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

 

 

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.

Sud smatra kako su prigovori tužene vezani uz ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kasnije Arbitražne odluke, te konačno i Vjerodostojnog tumačenja, u cijelosti neosnovani. Naime, činjenica je da navedene Izmjene doista nisu potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, ali da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja glede istih, što tužena u ovom postupku nije dokazala, nego Sindikat samo nije potpisnik navedenih Izmjena. Zbog navedenoga, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane, te stoga proizvode pravne učinke. Takav stav proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12-2 od 3. travnja 2013., zatim Revr-847/2010-2 od 7. prosinca 2011., kao i Odluke Revr- 1797/2009-2 od 7. veljače 2012.), te Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015., a navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i to u članku 51. stavak 4. ("Narodne novine" br.141/12-dalje TKU/12), koji Kolektivni ugovor je potpisan između ostalih i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Zbog navedenoga su, po mišljenju suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće postale i dio Kolektivnog ugovora, čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

Plaće zaposlenih u javnim službama su regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br.27/01 i 39/09), ali prema odredbi iz članka 192. ZR-a Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, čiji su važan dio svakako plaće, koje upravo članak 51. TKU/12 uređuje i definira za zaposlene u javnim službama. Iz navedenoga proizlazi da su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016. Sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora, što znači da važe i 3 mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Iz navedenoga proizlazi da je rok važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

              Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se članak III Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnimslužbama od 13. svibnja 2009. mijenja i glasi: " Osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama".

U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i u Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. kojom je također utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. određeno je da će se usklađivanje pariteta učiniti na način da će se točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i dopuna, utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH.

Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %.

              Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

              Članak VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V Izmjena bio zabilježen negativan rast BDP-a.

Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće.

Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Naprotiv, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda usklađenja dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.

              Osim toga i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., kojom je odbio reviziju Republike Hrvatske kao umješača, naveo da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III nije odgođen primjenom odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011; za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12 tromjesečja).

              U citiranoj presudi se također navodi da ispunjenje uvjeta iz članka III nije preduvjet primjene članka IV, a ispunjenje uvjeta iz članka III i IV nije preduvjet primjene članka V, a članak VII, na članak III do V primjenjuje se na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja je vrijedila za siječanj 2009; vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. godini i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji).

Zaključak je Vrhovnog suda da odredbom članka VII IDDS o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011; nije odgođena primjena odredbe članka III o "povratu" osnovice, jer se odredba članka VII IDDS odnosi na način "usklađivanja pariteta" (članak IV i članak V).

Iz svega navedenoga proizlazi da je tuženik tužitelju od 1. prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. je osnovan.

              Naime, među strankama nije sporno da je tuženik u razdoblju od prosinca 2015. – siječnja 2017. isplaćivao tužitelju plaću prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn te 5.211,02 kn, a što je manje od osnovice od 5.415,37 kn, slijedom čega je tužitelju nastala određena razlika. Prema izračunu tuženika, a koji izračun nije sporan, proizlazi da je tužitelju zbog pogrešnog obračuna plaće s manjim osnovicama u spornom razdoblju isplaćena plaća u manjem iznosu od ukupno 3.514,08 kuna.

Prigovor zastare nije osnovan.

Prema čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19) ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Prema čl. 91.stavak 1. Zakona o radu plaće se isplaćuju nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do 15-tog dana idućeg mjeseca.

Tužitelj tužbom potražuje razliku neisplaćene plaće za period od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. godine. Kako je tužba tužitelja podnesena 12.3.2021. godine, a najstarije potraživanje na ime razlike plaće tj. za veljaču 2016. dospijeva 16. ožujka 2016. to nije nastupila zastara potraživanja tužitelja na ime razlike plaće, za niti jedan utuženi mjesečni iznos.

              Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbi članka 26. i 29. ZOO-a, počev od nespornog dospijeća do isplate.

              Iz dosuđene bruto razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak jer prema odredbi članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

O troškovima sud nije odlučivao, jer isti nisu zatraženi.

Zbog svega navedenoga odlučno je kao u izreci presude.

Požega,19. srpnja 2021.

S u d a c :

Snježana Polgar, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. J. N., V., ...

2.               L. F., odvjetnik iz P.

3. P. uprava P., po pravomoćnosti

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:

Angela-Anđa Marković