Poslovni broj: II Kž-262/2021-5

Poslovni broj: II Kž-262/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Č., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kovm-9/2021-7 od 2. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kovm-9/2021-7 od 2. srpnja 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOz-DO-6/2021-1 od 30. lipnja 2021. protiv okrivljenog D. Č. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog D. Č. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3.  ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. travnja 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni D. Č. po branitelju odvjetniku D. K. iz "svih zakonom propisanih žalbenih osnova". U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor okrivljeniku te ga "pustiti na slobodu uz određivanje mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08."

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda žalitelj uvodno navodi da se žali "iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova" to ne konkretizira. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti jer je pravilno i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenog D. Č. i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti. U konkretnom slučaju takav stupanj vjerojatnosti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, što je prvostupanjski sud obrazložio jasnim razlozima (odlomak 4. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, zadatak raspravnog suda.

5.2. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost dokaza i izvodi zaključke u odnosu na pojedine okolnosti iz činjeničnog opisa optužnice nisu od značaja.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti na strani okrivljenika (prekršajna kažnjavanost uslijed alkoholiziranosti, nepostupanje po zaštitnoj mjeri u prekršajnom postupku nejavljanjem na liječenje od alkohola te alkoholiziranost prilikom inkriminiranog kontakta s žrtvom) nisu takve da bi opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

6.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere ogleda se prvenstveno u naravi i načinu počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, koje, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuje na iskazanu upornost i bezobzirnost prema maloljetnoj žrtvi. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koje se tereti, pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, te okolnosti povezao s činjenicom prijašnje prekršajne kažnjavanosti okrivljenika (što je detaljno opisano u odlomku 5. pobijanog rješenja) te okrivljenikovom sklonošću konzumaciji alkohola što očigledno negativno utječe na njegovo ponašanje (uostalom i navodi žalbe potvrđuju takve zaključke). Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

7. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom kako predlaže žalitelj, i to neovisno o tvrdnji žalitelja da se ne bi pokušao više obratiti žrtvi.

8. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prenaglašen značaj „presude zbog jednog prekršaja s elementima obiteljskog nasilja“ niti je pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda dovedena u pitanje činjenicom da okrivljenik nije kazneno osuđivan. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u pogledu postojanja bojazni od ponavljanja djela, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je okolnost prijašnje prekršajne osuđivanosti, ali i prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

9. Nadalje, okolnost koju okrivljenik također navodi u žalbi da se nikad prije inkriminiranog događaja nije neprimjereno ponašao prema žrtvi ne umanjuje osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora.

10. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 19. srpnja 2021.