Poslovni broj: II Kž-253/2021-5

Poslovni broj: II Kž-253/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. N., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog F. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-93/2021. (K-15/2021.) od 24. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog F. N. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-93/2021. (K-15/2021.) od 24. lipnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-13/2021. od 22. veljače 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-11/2021. od 22. ožujka 2021., protiv optuženog F. N., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. u vezi članka 128. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog F. N. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. Pod točkom II. odbijen je prijedlog optuženika za ukidanje istražnog zatvora kao neosnovan. Pod točkom III. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. listopada 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja, sadržajno u odnosu na točku I. i III., pravodobnu žalbu podnio je optuženi F. N. po branitelju odvjetniku K. Š. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže "izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu" (pravilno je Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske) ukinuti istražni zatvor te ga "zamijeniti nekom od drugih zakonom predviđenih mjera".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog F. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženika da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje okolnosti iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. ZKP/08. obrazlažu apstraktnim razlozima.

 

6. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda.

 

6.1. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja.

 

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela može ostvariti i nekom blažom mjerom, odnosnom nekom mjerom opreza.

 

7.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da optuženik kazneno neosuđivana, ali je prekršajno kažnjavana osoba (detaljno opisano u odlomku 11. pobijanog rješenja). Žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a što je osnovano povezao s zaključcima psihijatrijsko psihologijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod optuženika prisutan poremećaj strukture i dinamike osobnosti po miješanom tipu uz štetnu politoksikomansku naviku uživanja alkoholnih pića i opojnih droga, pred sam razvoj prave politoksikomanske ovisnosti i za kojeg je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti. Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu optuženikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.

 

7.2. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

8. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom pa tako ni zabranom "približavanja i kontaktiranja osobno ili putem drugih sredstava komuniciranja" kako predlaže žalitelj.

 

9. Nije u pravu žalitelj da dosadašnji tijek postupka predstavlja "prejudiciranje krivnje" da je počinio kaznena djela za koja se tereti i "prejudiciranje sankcije" jer će konačnu ocjenu svih dokaza dati raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude. Mjera istražnog zatvora nikad i u nikojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

10. Ni žalbeni navodi da je optuženik student, da treba izvršiti svoje studentske obveze, da ga čeka osiguran posao i da bi prebivao u R. što je udaljeno od mjesta gdje prebiva žrtva ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

11. U odnosu na žalbene primjedbe kojima se žalitelj poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, evidentno smatrajući da je riječ o sličnim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 19. srpnja 2021.