Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

1                             Poslovni broj: R-376/2021-2

 

 


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: R-376/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Š., , zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-578/18 od 26. veljače 2021., dana 19. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Žalbe tužitelja i tužene odbijaju se kao neosnovane te potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-578/18 od 26. veljače 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tužene za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom naloženo je tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija da tužitelju V. P. na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 1.995,23 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, čiji tijek i stopa su specificirani u pobijanoj presudi. Točkom II. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv točke II. pobijane presude, ne navodeći izrijekom iz kojih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), uz prijedlog da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje.

3. Žalbu je podnijela i tužena, također protiv točke II. pobijane presude, ne navodeći iz kojih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i tužene nisu osnovane.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj sudu prvog stupnja dana 27. srpnja 2018. podnio tužbu radi isplate plaće za prekovremeni rad. Nesporno je da je tužitelj prije podnošenja tužbe, sukladno odredbi članka 186. a ZPP-a, podnio zahtjev za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu u Splitu, kao zastupniku Republike Hrvatske, koja je navedeni zahtjev smatrala djelomično osnovanim, no obvezala se tek naknadno dostaviti nacrt nagodbe. Potom je tužitelj podnio tužbu, u kojoj nije naveo vrijednost predmeta spora, da bi tužena u odgovoru na tužbu priznala visinu tužbenog zahtjeva za iznos od 1.995,20 kn, te u tom iznosu pozvala tužitelja na sklapanje nagodbe, čiji nacrt mu je i dostavila 3. srpnja 2018., a protivila se potraživanju preko tog iznosa.

Kako je tužbeni zahtjev usvojen upravo za iznos od 1.995,20 kn, to je sud prvog stupnja odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

7. Suprotno stavu tužene, rok predviđen odredbom članka 186.a ZPP-a nije instrukcijski rok, već zakonski, slijedom čega proizlazi da je tužena u tom roku morala tužitelju ponuditi sklapanje nagodbe. Kako ista nije dostavila obvezujući dokument, u kojem je točno specificirano priznato potraživanje tužitelja, to je osnovano tužitelj podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

8. Također, suprotno žalbenim navodima tužene, ista nije izričito priznala tužbeni zahtjev u određenoj visini, kada bi sud prvog stupnja bio u obvezi donijeti djelomičnu presudu u skladu sa odredbom članka 329. stavka 2. ZPP-a, već se je pozivala na dostavljenu nagodbu, te je priznala činjenicu nespornog izračuna visine tužbenog zahtjeva.

9. Slijedom navedenoga, pravilno se je sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 154. stavka 4. i članka 155. ZPP-a, te dosudio da svaka stranka snosi svoje troškove.

10. Naime, tužitelju je izvan postupka bila ponuđena nagodba, čijim bi prihvaćanjem u cijelosti bio konzumiran uspjeh u ovom postupku, dok bi tužena izričitim priznanjem tužbenog zahtjeva omogućila sudu prvog stupnja da donese djelomičnu presudu.

11. Slijedom svega navedenoga, a temeljem odredbe članka 380. točke 2) ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

12. Kako niti tužitelj niti tužena nisu uspjeli u žalbenom postupku, to im se ne može ni priznati pravo na naknadu troška žalbenog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

 

U Splitu, 19. srpnja 2021.

 

Sutkinja:

Svjetlana Vidović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu