Poslovni broj 34 Gž-533/2021-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-533/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja M. D. /OIB…/ iz Z., kojeg zastupa M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. A. d.d. /OIB…/ iz Z., kojeg zastupa J. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2772/2019-17 od 11. prosinca 2020. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2772/2019-26 od 14. svibnja 2021. nadnevka 19. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2772/2019-17 od 11. prosinca 2020., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2772/2019-26 od 14. svibnja 2021. pod stavkom I. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              II. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2772/2019-17 od 11. prosinca 2020., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2772/2019-26 od 14. svibnja 2021. pod stavkom II. i stavkom III. izreke, i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

             III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem od 14. svibnja 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.331,94 kn sa zateznim kamatama opisanim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke), iznos od 24.810,74 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose navedene u stavku drugom izreke (stavak II. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 8.812,00 kn sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2020. do isplate (stavak III. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora jest restitucijski zahtjev za isplatu iznos od 32.142,68 kn (razlika po osnovi promjenjive kamatne stopa – 7.331,94 kn, po osnovi glavnice vezano za CHF - 24.810,74 kn) sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

 

6. Odluka na žalbu tuženika protiv stavka I. izreke prvostupanjske presude

 

6.1. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a) nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, niti su povrijeđena pravila o sadržaju odluke na koja se neosnovano poziva žalitelja. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasnih razloga, koju je moguće ispitati.

 

6.2. Budući da restitucijski zahtjev razlike po osnovi promjenjive kamatne stopa /7.331,94 kn/ nije povećavan (preinačen) već smanjen u odnosu na prvotno postavljen to je bez utjecaja za donošenje konačne odluke o zahtjevu o kojem je odlučeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude, pozivanje tuženika na povredu pravila o preinaci tužbe.

 

6.3 Međutim, neovisno o tome, ovaj sud je u više svojih odluka, sa istim predmetom spora, iskazao shvaćanje, suprotno shvaćanju tuženika, da prema odredbi članka 190. stavku 2. ZPP-a (izuzetku od stavka 1. istog članka prema kojem tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, da sud može dopustiti preinaku i kad se tuženik protivi, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3. članka 190. ZPP-a) i u prilog istome naveo razloge (točna visina razlike izračunata tijekom postupka na temelju izvedenog dokaza vještačenjem dokumentacije kojom raspolaže tuženik, zbog osporavane visinu tužbenog zahtjeva po tuženiku,  tužitelj je bio prisiljen dokazivati visinu tražbine s tog osnova vještačenjem).

 

6.4. Nadalje, tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi, vezano za odluku pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude, ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, tog dijela tužbenog zahtjeva, koje je bez pravnog uporišta.  

 

6.5. Naime, prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno članak 138. a Zakona o zaštiti potrošača iz 2007./ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

 

7. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članak 502.c ZPP-a koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

 

8. U prilog neosnovanosti žalbenih navoda treba imati u vidu:

 

-          da je Ugovorom o kreditu broj 045-50-3838696 od 13. prosinca 2006.  sklopljenom između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, odredba o kamatnoj stopi sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom;

-          da u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima po kolektivnim tužbama, a niti da cilj Ugovor o kreditu ne bi bio zadovoljavanje vlastitih pojedinačnih privatnih potrošačkih potreba tužitelja;

-          i da neovisno o tome, je li ta ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora, odnosno smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, zatim da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo i da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, te da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije  C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

 

9. Prema tome, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate ništetne, da je Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka egzistirao bez ništetnih odredbi, odnosno samo sa ugovorenom kamatom od 5,20% godišnje  od 1. siječnja 2007.  (prvi anuitet uplaćen 31. siječnja 2007.) do 31. siječnja 2014. (zadnji anuitet uplaćen) i da na te okolnost nije bilo potrebno izvoditi personalne dokaze (istovjetno shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

 

10. U konačnici, niti sam tuženik nije mogao objasniti koje je bilo bazno, a koje referentno razdoblje, je li kvalitativno i kvantitativno razrađivana uzročno-posljedične veze kretanja parametra, utjecaj tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, tako da kao jedini zaključak ostaje da se o istima nije niti moglo pojedinačno pregovarati sa tužiteljem. 

 

11. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova vezano za promjenjivu stopu redovne kamate po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 7.331,94 kn,  to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti (vratiti) tužitelju iznos od 7.331,94  (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2019., 29/2019., u daljnjem tekstu: ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku anuiteta koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu po Odluci tuženika, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

12. Neprihvatljivi su za ovaj sud  razlozi zbog kojih tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje predmetnog iznosa sa zateznim kamatama od dana stjecanja, budući da je tužitelj plaćao anuitete kredite koje je upravo tuženik odredio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

 

13. Neosnovano je ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare.

 

14. Naime, kako rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora /članak 323. stavak 1. ZOO-a/ kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020.), odnosno kako je ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu vezano za promjenjivu stopu ugovorne kamate, kao prethodno pitanje ustanovljena i u predmetnom postupku, to zastara predmetnog potraživanja nije nastupila.

 

15. U prilog neodrživosti žalbenih navoda vezano za prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke, koji se, kako je navedeno, svode na iznošenje vlastitog viđenja predmetnog spora, trebalo bi imati u vidu i da uzroci ništetnosti dijela ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope nisu manjeg značaja, kako to pokušava prikazati tuženik, zastupajući u biti stajalište moguće konvalidacije (članak 326. stavak 2. ZOO-a), budući da su usmjereni na zaštitu pravnog poretka i općeg interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 87. ZZP-a (članak 96. ZZP-a/2007) i članka 4. ZOO-a i izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.), odnosno da tuženik nije niti tvrdio da je definirao parametre koje je pratio u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, niti da je kvalitativno i kvantitativno razrađivanja uzročno-posljedične veze kretanja parametra.

 

16. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

17. Odluka na žalbu tuženika protiv stavka II. i III. izreke prvostupanjske presude

 

17.1. Donošenjem prvostupanjske presudom pod stavkom II. izreke, na što opravdano ukazuje tuženik počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a s neotklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u ovom stadiju postupka. (izreka u tom dijelu proturječi samoj sebi i razlozima presude).

 

17.2 Naime, u izreci presude pod stavkom II. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 23.349,23 kn, koliko je tužitelj i tražio, dok zbroj pojedinih iznosa (koje je tužitelj naznačio) ne odgovora navedenom zbroju od 23.349,23 kn, već čini zbroj od 24.810,74 kn.

 

17.3. S obzirom na formalne nedostatke tog dijela tužbenog zahtjeva, koje sud prvog stupnja, iako dužan nije otklonio, nije moguće ispitati primjenu materijalnog prava vezano za visinu tražbine po osnovi razlike glavnice u CHF, dospjelost pojedinih iznosa, niti tijek kamata, zbog čega je ukinuta prvostupanjska presuda pod stavkom II. izreke i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a nastavno i odluka o parničnim troškovima pod stavkom III. izreke budući da dužnost naknade istih zavisi od konačne odluke o glavnoj stvari (članak 154. ZPP-a).

 

18. U zakonitom nastavku postupka otklonit će sud prvog stupnja nedostatke na koje mu je ukazano, ponovo odlučiti o restitucijskom zahtjevu tužitelja po osnovi razlike glavnice u CHF i svoju odluku obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

 

19. Ostavljeno je sudu prvog stupnja odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.

 

20. Stoga je prihvaćena kao djelomično osnovana žalba tuženika, ukinuta prvostupanjska presuda pod stavkom II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno odlučeno kao u izreci rješenja (članak 369. stavak 1. i članak 370. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 4. za stavak II. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 19. srpnja 2021.

 

      Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.