Poslovni broj:12 Gž-565/2021-2

 

Poslovni broj:12 Gž-565/2021-2

 

             

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice L. Č., OIB:…, iz V., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženice A. b. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Š. & p. iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice i tuženice izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-491/2018-30 od 29. prosinca 2020., dana 16. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, dok se žalba tuženice djelomično odbija a djelomično usvaja te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-491/2018-30 od 29. prosinca 2020.

 

- potvrđuje u toč. I. i II. izreke presude,

 

- preinačuje u odluci o troškovima postupka u toč III., IV. i V. izreke tako da se nalaže tuženici tužiteljici nadoknaditi trošak u iznosu od 5.176,25 kn.

 

II. Nepobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, u iznosu od 15.000,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. studenog 2018. do isplate, u roku od 15 dana, toč. II. tužbeni zahtjev je odbijen iznad dosuđenog iznosa pa do zatraženih 25.000,00 kn, ujedno je toč. III. izreke tuženici naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove postupka, u iznosu od 10.352,50 kn, u roku od 15 dana, toč. IV. izreke u preostalom dijelu do zatraženih 11.315,00 kn zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen, kao i zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka (toč. V. izreke). Sud je ujedno nepobijanim rješenjem utvrdio djelomično povlačenje tužbe za iznos od 5.000,00 kn.

 

2. Pravovremeno podnijetom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u toč. II. i IV. izreke kojim dijelom presude je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 10.000,00 kn kao i u dijelu kojim je djelomično odbijena sa zahtijevanim troškom postupka sve zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu žalbom preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu cjelokupnog troškova tužiteljice uz naknadu troška žalbenog postupka

 

3. Žalbu podnosi i tuženica pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. i III. izreke), kao i u toč. V. izreke kojim je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19 - dalje:ZPP) uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženica osporava sve žalbene razloge tužiteljice ističući prvenstveno da se u konkretnom slučaju radi o povredi prava osobnosti tužiteljice koja ne opravdava dosudu bilo kakve pravične naknade to tim više što se tuženica kako je i utvrđeno tijekom postupka tužiteljici upućenim dopisima ispričala za pogrešno joj poslane dopise.

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženice.

 

5. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba tuženice djelomično osnovana jedino u pogledu troškova postupka, a u preostalom dijelu neosnovana.

 

6. Sud je djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje i pretrpljeni strah utvrđujući kao nesporno između stranaka:

- da je tužiteljica od tuženice dana 11. studenog 2015. primila 4 preporučene pošiljke kojima ju obavještava o izračunu konverzije četiri kredita iz CHF u € (neotplaćeni iznosi istih iznose 128.816,92 €, 151.269,19 €, 125.117,30 € i 175.203,35 €) time da je tužiteljica u istim obavijestima navedena kao založni dužnik,

- da tužiteljica nije založni dužnik  po rečenim kreditima i radi se o kreditnim obvezama njoj potpuno nepoznatih osoba,

- da je tuženica nakon pismene reklamacije tužiteljice istoj uputila 13. i 20. studenog 2015. pismene isprike da je greškom Banke povezana s kreditom njoj nepoznatih osoba uz „nadu da to neće narušiti njeno povjerenje kao klijenta tuženice“,

- da je tuženica ponovo tužiteljici sa danom 17. lipnja 2016. uputila dopise kojim ju informira o promjenama kriterija slanja opomena i aktivacije instrumenta osiguranja,

- da tužiteljica nije niti je ikada bila klijent tuženice, osim što je kod kupnje auta 2001. po auto-kući bila upućena da kredit realizira kod tužene koji je otplaćen 2006.

 

7. Između stranaka nije sporno da je postupanjem tuženice tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti već je sporno da li je povreda takva da opravdava satisfakciju u vidu naknade štete u zatraženom iznosu.

 

7.1. Sud je osim uvida u priloženu dokumentaciju, zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju tužiteljice, proveo dokaze saslušanjem tužiteljice i svjedoka S. Č. - supruga tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. E. D. - H., dr. med. specijalist psihijatar subspecijalist socijalne psihijatrije koji vještak je dostavio pisani nalaz i istog obrazložio na ročištu, izvršio uvid u po tuženoj izvan sudskog postupka sačinjen nalaz po N. Đ. dr. med. specijalisti psihijatru. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka psihijatra utvrđeno je da se tužiteljica po primitku obavijesti tuženice o tome da je založna dužnica u četiri kredita nepoznatim osobama, javila 19. studenog 2015. u kliniku za psihijatriju te joj je dijagnosticirana akutna reakcija na stres i ordiniran joj je lijek helex, što je potvrđeno i kod kontrolnog pregleda 4. prosinca 2015. i 6. siječnja 2016., potom se uspostavi dijagnoza poremećaj prilagodbe, kontrolne preglede dalje obavlja kod privatnog psihijatra 16. siječnja 2016., 27. rujna 2017. i 15. listopada 2018. u kojem razdoblju učini u dva navrata psihološko testiranje te je dijagnosticiran parcijalni PTSP. Liječnik vještak konstatira da je tužiteljica od dobivanja obavijesti tuženice pa do isprike osjećala strah srednjeg intenziteta, tijekom psihijatrijskog liječenja blagog intenziteta koji se ponovno intenzivirao nakon ponovnog primanja dopisa tuženice u lipnju 2016. time da strah blažeg intenziteta postoji i nadalje, te je funkcioniranje tužiteljice zbog štetnih događaja u svakodnevnici narušeno i to za 10%. Vještakinja je svoj pismeni nalaz, a nakon primjedbi tuženice i usmeno obrazložila na ročištu. Vještački nalaz sačinjen izvan postupka po zahtjevu tuženice u kojem je navedeno da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti od 2% privremeno zbog inicijalnog straha blažeg intenziteta koji nije izazvao trajna oštećenja u njezinom funkcioniranju, sud ne smatra valjanim dokazom obzirom isti nije sačinjen po zahtjevu suda već izvan sudskog postupka po zahtjevu tuženice. Sud zaključuje da je zbog dostavljenih dopisa tužiteljici u studenom 2015. pa zatim i nakon priznate greške ponovno 17. lipnja 2017. od strane tuženice kod tužiteljice došlo do stresa, straha, tjeskobe, čime je tuženica tužiteljici prouzročila štetu u vidu povrede prava osobnosti konkretno prava na duševno zdravlje kao i povrede prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života zajamčene čl. 8.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje povrede opravdavaju i dosudu naknade štete u dosuđenom iznosu od 15.000,00 kn.

 

8. Žalbom tužiteljica u bitnome smatra da joj je uvažavajući sve okolnosti slučaja, ne uzimajući u obzir neprofesionalno, neodgovorno i bahato, arogantno postupanje tuženika sud prvog stupnja dosudio nerealno premali iznos novčane naknade štete, čime je došlo do pogrešne primjene čl. 8., 19., 29., 1045. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) jer je u konkretnom slučaju kod tužiteljice došlo kumulativno do više povreda prava osobnosti i to prava na fizičko i psihičko zdravlje, dostojanstvo i privatnost.

 

9. Nasuprot žalbenim navodima tužiteljice tuženica u žalbi ističe (opisno) počinjenje bitne povrede odredba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. tvrdnjom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presudu navodi o sadržaju isprava i samih isprava. Osporava nalaz i mišljenje vještaka dr. E. D. - H. pozivajući se na nalaz  koji je po zahtjevu tuženika sačinila dr. N. Đ., ne sporeći da on nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza no ipak isti predstavlja jedno od valjanih dokaznih sredstava koje je sud trebao ocijeniti i vrednovati.

 

10. Razmatranjem pobijane presude u smislu počinjenja žalbom istaknute bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji žalbeni razlog temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti počinjenje iste povrede nije utvrđeno kao niti onih bitnih povreda odredaba ZPP-a na koje se tako pazi po službenoj dužnosti, presuda je jasna, razumljiva pravilno obrazložena i nema nikakvih proturječnosti između onoga što se u istoj navodi o sadržaju isprava i provedenih dokaza i samih tih isprava i dokaza. U ovoj presudi već navedenih nespornih činjenica, imajući u vidu da je tužena financijska - bankarska institucija, dostavljanje tužiteljici čak 4 obavijesti o izračunu konverzije za 4 različita kredita (čiji su iznosi ukupno veći od 500.000,00 €) sa kojima tužiteljica nema nikakve veze, na kojim se obavijestima nalaze osobni podaci tužiteljice koja nije klijent te banke, od njezinog imena i prezimena, točne adrese i OIB-a naznačujući ju kao založnog dužnika u tim kreditima, kod svakog prosječnog čovjeka izazvao bi strah, stres i poremećaj u svakodnevnom funkcioniranju i kako sama tužiteljica navodi, pomisao da ju je netko uvukao u „kriminalne radnje“. Sama isprika tužene da se radi o grešci bez ikakvog obrazloženja na koji se način dogodila ovakva greška (i to čak 4 x), od kuda tuženica raspolaže sa svim njezinim osobnim podacima iako nije klijent tuženice svakako nije i ne može biti adekvatna satisfakcija za pretrpljenu stresnu situaciju kako to smatra tužena, to tim više što usprkos uočene greške tužiteljici se nakon 7 mjeseci ponovo kao da je klijentica tuženice šalje dopis kojom je se obavještava o promjenama u kriterijima slanja opomena i aktivacije instrumenta osiguranja, dakle i dalje je se tretira kao klijenta tuženice samo što se ovog puta niti ne zna u kojem svojstvu. Da je proživljeni stres i strah kod tužiteljice trajao kratkotrajno kako to tuženice tvrdi svega dan dva do zaprimanja isprike, zasigurno ne bi poduzela liječenje kod liječnika psihijatra i na svakom kontrolnom pregledu upravo postupanje tuženice apostrofirala kao razlog dolaska liječniku psihijatru, zbog čega je i ovaj sud suglasan imajući u vidu kako nalaz i mišljenje liječnika vještaka i iskaz same tužiteljice da je radnjama tuženice tužiteljici nanijeta šteta povredom prava osobnosti, prouzročenim joj strahom i narušenim psihičkim zdravljem koje opravdava pravičnu novčanu satisfakciju koju je sud prvog stupnja imajući u vidu sve utvrđene okolnosti pravilno dosudio u iznosu od 15.000,00 kn. U smislu navedenog i tužiteljičina žalba kojom smatra da je sud premalo valorizirao njezinu povredu prava osobnosti ukazuje se neosnovanom.

 

11. Propisi obveznog prava reguliraju pravo na naknadu štete pa tako ZOO u čl. 19. st. 1. određuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s time da su u st. 2. iste odredbe pobrojene neke od prava osobnosti koje se štite, između ostalog i pravo na čast, ugled, dostojanstvo, duševno zdravlje, štiti se osobnost svakog čovjeka, ukupnost njegovog psiho - socijalnog stanja, njegov personalitet, njegovo pravo da od svakog drugog subjekta traži ostvarivanje  poštivanja  vlastite osobnosti. Duševno zdravlje neke osobe ne sastoji se samo u štetnom radnjom izazvanim duševnim oboljenjima, već isto predstavlja i povredom izazvanu neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju kod te osobe, jer i navedeni osjećaji predstavljaju poremećaj  dotadašnjeg duševnog mira određene osobe, zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje oštećenika. Svrha je popravljanja neimovinske štete u nastojanju da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna djelomična satisfakcija u vidu djelomičnog uklanjanja nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti, zbog čega sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a i prema stavu ovog suda postupanje tuženice opravdava dosudu pravične novčane naknade tužiteljici u visini kako je sud prvog stupnja i utvrdio.

 

11.1. Pozivanje tuženice na privatno sačinjeni nalaz i mišljenje koje je kao dokaz predan neposredno prije ročišta na kojoj je zaključena glavna rasprava neosnovano je jer je odredbom čl. 299. st. 3. ZPP-a propisano da nove dokaze koje su stranke predložile tijekom glavne rasprave sud neće uzeti u obzir, osim ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, a osim toga isti je sačinjen bez uvida u osobni zdravstveni karton tužiteljice bez razgovora i prisutnosti tužiteljice, temeljem, koliko se može iz njega zaključiti, nalaza danog u ovom postupku po sudu imenovanom vještaku.

 

12. Obje stranke žale se i na odluku o troškovima postupka. Žalba tužiteljice glede troškova postupka nije osnovana dok je žalba tuženice djelomično osnovana a djelomično neosnovana. Naime, tužiteljica je u ovom postupku glede osnova uspjela u omjeru od 100 %, a glede visine u 50%, naime sa 10.000,00 kn je odbijena, a za 5.000,00 kn je povukla tužbu, a prema čl. 158. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, pa kada se njezin uspjeh glede osnova i visine zahtjeva podjeli sa 2 proizlazi da je uspjeh tužiteljice u ovom postupku 75%. Tuženica nije uspjela u pogledu osnova tužbenog zahtjeva kojeg je tijekom cijelog postupka kao i u žalbi osporavala no u pogledu visine njezin je uspjeh kao i tužiteljičin 50% pa kada se taj njezin uspjeh podjeli sa 2 (osnov + visina) proizlazi da je njezin uspjeh 25%. Presuda u ovom postupku donijeta je 29. prosinca 2020., a čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (70/2019) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. propisuje da se odredba čl. 28. tog zakona kojim je izmijenjen čl. 154. ZPP-a primjenjuje na sve postupke u tijeku, a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Obzirom na citiranu odredbu ZID ZPP/19 kada se od postotka uspjeha tužiteljice od 75% oduzme postotak uspjeh tuženika od 25% proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 50%  te joj u tom omjeru i pripadaju osnovani i opravdani troškovi koje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio u iznosu od 10.352,50 kn te je na ovaj način tužiteljici valjalo dosuditi trošak u iznosu  5.176,25 kn i u tom dijelu preinačiti odluku o troškovima postupka toč. III., IV. i V. osnovom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u preostalom dijelu žalbe stranaka odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu osnovom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Varaždin, 16. srpnja 2021.