Broj: Kž 509/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 3. kolovoza 2018. godine, br. K-10/2018, u sjednici održanoj 19. rujna 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Š. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru presudom od 3. kolovoza 2018. godine, br. K-10/2018, proglasio je krivim opt. D. Š., zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine, a na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvao mu uvjetne osude iz presuda Općinskog suda u Zadru od 25. ožujka 2015. godine, br. Kmp-51/2013 (pravomoćna 28. travnja 2015.) i kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine uzeo kao utvrđenu i presude Općinskog suda u Zadru od 22. svibnja 2017. godine br. Kmp-7/2015 (pravomoćna 27. lipnja 2017.) i kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci uzeo kao utvrđenu, pa ga je uz primjenu čl. 58. st. 3. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) i deset (10) mjeseci.

Na temelju čl. 54. KZ/11 u vezi čl. 455. st. 2. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. travnja 2018. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 455. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 i čl. 77. st. 1. KZ/11 optuženiku je oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.870,00 kn koju je dužan uplatiti u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 3. i u vezi čl. 455. st. 2. toč. 8. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne primjerena stroža kazna.

Optuženik se žali iz svih žalbenih osnova po braniteljici D. K. Š., odvjetnici iz Z. i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime ukazuje na postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Obrazlažući navedenu povredu, optuženik u stvari osporava utvrđenje suda u pogledu visine samog počinitelja djela ukazujući na iskaz svjedoka L. K. i konstataciju o visini optuženika sa rasprave od 5. srpnja 2018. godine, u čemu nalazi bitno proturječje.

Svjedok L. K. je iskazala da je počinitelj bio sitne građe i niži od nje oko 2 do 3 cm, a na raspravi je utvrđeno da je to oko 1 cm, što je činjenično pitanje pa će o tome biti više riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova.

Činjenično pitanje je i iskaz svjedokinje o kapi i rukavicama počinitelja, a koje da ne odgovaraju predmetima koji su oduzeti od optuženika.

Naime, tu nema proturječja na koje ukazuje žalba, u smislu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već se radi o činjenicama za koje obrana smatra da ih je trebalo utvrditi na drugačiji način.

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik u žalbi, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

Sve navedene prigovore koje je optuženik isticao u žalbi, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik ističe i kroz žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u čemu također nije u pravu.

Osnovano prvostupanjski sud na temelju zatvorenog kruga indicija zaključuje da je upravo optuženik počinitelj inkriminiranog kaznenog djela.

Svjedok L. K. ga je opisala kao izrazito nisku osobu, a ona je visoka 164 cm. Navedeno je utvrđeno i na raspravi kada su optuženik i svjedok stali jedan pored drugoga i svjedok je bila viša za oko 1 cm, što nije bitno različito od navoda da je počinitelj bio niži od nje, iako je ona imala klompe, kako se to pokušava dovesti u sumnju žalbenom tvrdnjom da je to onda bilo više od 1 cm, za visinu pete klompi.

Svjedok je iskazala i da je počinitelj bio maskiran time da mu je kapa bila postavljena u koso preko lica i prekrivala oko, što čini uvjerljivim zašto nije vidjela ožiljak koji optuženik ima na licu.

Nije sporno da je počinitelj pobjegao i da je za njim istrčala svjedok L. K., zaustavila vozilo svjedoka S. i oboje su čuli i vidjeli da se ubrzo upalilo vozilo reg. oz. …marke „G.“, za koje nije sporno da ga je koristio optuženik a da drugih vozila u blizini nije bilo. Navedeno je potvrdio i svjedok M. S. pa je sve prijavio policiji, navodeći i registarski broj osobnog automobila koji se upalio i koji se udaljavao sa lica mjesta. Da je upravo optuženik osoba koja je koristila vozilo toga dana, utvrđeno je i iz snimke video nadzora na benzinskoj postaji u Pridrazi gdje je točio gorivo.

Činjenica da prilikom pretrage kod optuženika nije pronađena odjeća koja bi odgovarala počiniteljevoj, kao niti nož, ne osnažuje obranu optuženika koju prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio.

Optuženik se brani i alibijem, da je u to vrijeme putovao u Osijek na svadbu međutim, prvostupanjski sud je i to osnovano otklonio, jer je pregledom transakcija sa naplatnih kućica utvrdio vrijeme prolaska navedenog vozila kritičnog i idućeg dana i osnovano zaključio da je imao dovoljno vremena na raspolaganju da vozilom dođe do Islama Latinskog do ulaska na auto-cestu 01 Zagreb - Istok.

Navedeni zaključci prvostupanjskog suda nisu s uspjehom osporeni žalbenim navodima, jer je prvostupanjski sud raspolagao zatvorenim krugom indicija koje sa punom izvjesnošću upućuju na optuženika kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela.

S obzirom na navedeno, nije osnovana niti žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon, nije osnovana niti žalba zbog povrede kaznenog zakona koju optuženik ističe kao tzv. posrednu povredu, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon u bilo kojem obliku.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio raniju osuđivanost optuženika, kao i činjenicu da je djelo počinio u roku kušnje, dok optuženik u žalbi iz istog žalbenog osnova navodi da olakotne okolnosti nisu cijenjene u dovoljnoj mjeri.

Podnesenim žalbama se ne osporavaju utvrđene okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne niti se ukazuje na neke nove okolnosti koje ne bi bile cijenjene prilikom odmjeravanja kazne, već se osporava samo njihova ocjena.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve utvrđene okolnosti, posebno otegotne na koje ukazuje žalba državnog odvjetnika, a kao olakotne mlađu životnu dob optuženika te primjereno držanje pred sudom i izrekao mu kaznu zatvora za inkriminirano kazneno djelo u trajanju od tri (3) godine, opozvao uvjetne osude i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora, što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud smatrajući da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, kao u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

Iz navedenih razloga nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni.

Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, ista je oduzeta u skladu sa zakonom.

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. rujna 2018.