Poslovni broj Kž-323/2021-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-323/2021-4

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlasta Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J.B., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 6. studenog 2020. poslovni broj K-476/2020-21, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. J.B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se opt. J.B. za kazneno djelo nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa prihvaća kao pravilno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko opt. J.B. u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da se u kaznu zatvora na temelju čl. 54. KZ/11 opt. J.B. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. rujna do 6. studenog 2020..

 

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. J.B., kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

                           

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, proglašen je krivim opt. J.B. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje iz čl. 140. st 2. u vezi 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. rujna do 6. studenog 2020..

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. M.M. je s imovinskopravnim zahtjevom u visini od 20.000,00 kuna upućena u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. J.B. je dužan platiti troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv te presude žali se opt. J.B. po branitelju M.P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred drugim sucem pojedincem.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Opt. J.B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna i proturječna razlozima, te da nema razloga o "bitnim činjenicama". S tim u vezi u žalbi navodi da je izmijenjenom optužnicom državnog odvjetnika u opisu djela navedeno da je kazneno djelo počinjeno u vremenu od neodređenog dana u siječnju 2020. do 24. veljače 2020., zbog čega da navod o "neutvrđenom danu" treba značiti da se radi o 31. siječnju 2020., potom da je u opisu navedeno da je "nekoliko puta a najmanje 4-5 puta, čekao oštećenicu pored njenog parkiranog vozila ispred sportske dvorane gdje je išla na trening, tražeći od nje da mu kaže zašto mu se više ne javlja, vrijeđajući je i govoreći joj da je štraca, da se pogleda kakva je, da više nikada nikog neće naći nakon njega, te sjedao u njezino osobno vozilo, uzimao joj mobilni uređaj kako bi provjerio s kim komunicira, te je svakodnevno nazivao i slao poruke pokušavajući uspostaviti kontakt s njom, a što je sve kulminiralo 24. veljače 2020.", a potom se opisuju radnje od 24. veljače 2020., zbog čega da je nejasno je li i kada je uopće počinio radnje poput "jedne konkretne od 24. veljače 2020.". Pored toga da je "nejasno" kako je prvostupanjski sud utvrdio "inkriminirani period" iz izreke pobijane presude kada to utvrđenje temelji na iskazu ošt. M.M., koja u svom iskazu navodi da je njemu (opt. B.) nakon Nove godine 2020. predočila da više ne želi "nikakav kontakt i vezu", a nakon toga iskazivala o događaju od 24. veljače 2020..

 

6.1. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. B. opis djela iz izreke pobijane presude sadrži u sebi sve bitne elemente kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a obrazloženje pobijane presude valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, bez proturječnosti. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 koju u žalbi navodi optuženik. Pri tome je za ukazati ne postoji proturječje između razloga pobijane presude i sadržaja zapisnika o iskazu svjedokinje ošt. M.M..

7. Opt. B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. u vezi čl. 10. st. 2. ZKP/08 navodeći da je prvostupanjski sud odbio iz spisa predmeta izdvojiti kao nezakonit dokaz "izlist fotografija poruka sa zaslona mobitela oštećenice u vremenu od 7. do 22. veljače 2020.", koje je ošt. M.M. "dragovoljno predala" sudu, a te poruke sadrže komunikaciju ošt. M.M. i svjedokinje S.B., sestre optuženika, a kako te poruke nisu pribavljene kao posebna dokazna radnja shodno čl. 332. st. 1. ZKP/08, da predstavljaju nezakonit dokaz.

 

7.1. Suprotno žalbenom navodu opt. B. kada je ošt. M.M. dragovoljno predala prvostupanjskom sudu izlist poruka sa svog mobitela, kojima je prvostupanjski sud samo utvrđivao da je tim porukama ostvarena i komunikacija sa svjedokinjom S.B., bez da je prvostupanjski sud uvidom u te poruke utvrđivao sadržaj komunikacije između oštećenice i svjedokinje, tada takvim dokazom nije povrijeđeno pravo privatnosti svjedokinje S.B., koja je, kao sestra optuženika, koristila zakonsku mogućnost i nije svjedočila u ovom kaznenom postupku, zbog čega uvid u ostvarenu komunikaciju porukama, kada se utvrđuje samo brojnost poruka u određenom vremenskom razdoblju, bez sadržaja tih poruka, takav dokaz nije nezakonit dokaz iz čl. 10. st. 2. t. 2. i 3. ZKP/08, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

7.2. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Nije osnovana žalba opt. B. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud "relevantno" činjenično stanje utvrdio "prema iskazu ošt. M.", a da je obranu optuženika ocijenio "neistinitom". Međutim, svjedokinja ošt. M. da optuženika "nije teretila za period od travnja 2019., do kraja te godine, već za njegovo (opt. B.) ponašanje početkom 2020., tvrdeći da su njihovu vezu prekinuli nakon Nove 2020., da ju je u nekoliko navrata sačekivao ispred sportske dvorane, a da ga je prijavila radi ponašanja od 24. veljače 2020.". Stoga da je prvostupanjski sud trebao ocijeniti kao vjerodostojnu njegovu (opt. B.) obranu u dijelu u kojem je priznao svoje "nekorektno ponašanje od 24. veljače 2020., te da ju (ošt. M.) je znao sačekati nakon treninga, te u tom periodu upućivao pozive i poruke koje je ona (ošt. M.) znala ignorirati".

 

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. B. prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu i o tome naveo jasne, potpune i provjerljive razloge. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio obranu opt. B. vjerodostojnom u dijelu u kojem priznaje da je ošt. M. u veljače 2020. u dva navrata sačekao pored parkiranog vozila oštećenice ispred sportske dvorane gdje oštećenica išla na trening, da je dva puta prošao ulicom gdje oštećenica radi, ali da to nije bilo zbog toga da je uhodi, da je "nekoliko puta" u veljači 2020. na mobilni telefon zvao oštećenicu, da je u mobilnom telefonu oštećenice vidio poruke oštećene "od dva dečka" s kojima se dopisivala, te je tada "izgubio živce i nju (ošt. M.) izvrijeđao 23. veljače", te da sve ono što je oštećenica rekla da je on (opt. B.) rekao oštećenici "zaista rekao te prigode", te da ne spori događaj i ponašanje od 24. veljače 2020.. U ostalom dijelu u kojem poriče počinjenje drugih radnji koje ulaze u opis djela iz izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je ocijenio obranu opt. B. nevjerodostojnom i usmjerenom na umanjenje kaznenopravne odgovornosti. Nasuprot toga iskaz svjedokinje ošt. M. prvostupanjski sud je ocijenio vjerodostojnim, a koji iskaz je suglasnim i potvrđen iskazom svjedokinje M.B., u bitnom s iskazom svjedokinje D.B., majke optuženika, te pregledom ostvarenih komunikacija putem mobilnog telefona između optuženika i oštećenice, kratkim pisanim porukama ili glasovnim porukama. Pozornom ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. J.B. počinio djelo kako je to opisano u opisu djela iz izreke pobijane presude. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. J.B. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. B. ostvario elemente navedenog kaznenog djela nametljivog ponašanja kada je u periodu od točno neutvrđenog dana u siječnju do 24. veljače 2020. najmanje 4-5 puta čekao ošt. M.M., osobu s kojom je optuženik prije toga bio u intimnoj vezi, pored vozila oštećenice ispred sportske dvorane gdje je išla na trening, zahtijevajući da mu oštećenica navede razloge zašto se više ne javlja, vrijeđajući oštećenicu pogrdnim riječima, protivno volji oštećenice sjedao u automobil oštećenice na mjesto suvozača, uzimao mobilni telefon oštećenice i provjeravao s kim oštećenica ostvaruje komunikaciju putem mobilnog telefona, gotovo svakodnevno je nazivao i slao joj poruke pokušavajući ostvariti kontakt koji oštećenica nije željela, a onda 24. veljače 2020. ponovno sačekao oštećenicu ispred navedene sportske dvorane, te kada je oštećenica otvorila vrata na svom osobnom automobilu ponovno sjeo na mjesto suvozača, uzeo mobilni telefon oštećenice i pregledavao komunikaciju, odbijajući zahtjev oštećenice da joj vrati mobilni telefon i izađe iz vozila, a kada je oštećenica izašla iz osobnog automobila izašao za njom te kada je ponovno sjela u osobni automobil, stao pored vrata vozača sprječavajući je da pokrene vozilo, i dalje pregledavajući mobilni telefon oštećenice i prigovarajući oštećenici s kim komunicira, vrijeđao ju i rekao da joj neće dati mira što je sve trajalo duže vrijeme, a onda ju pustio da ode rekavši da o svemu tome oštećenica nikome ne smije ništa govoriti što je sve kod ošt. M.M. izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti jer je optuženik ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio oštećenicu, ostvarivao i nastojao ostvariti neposredne i neželjene kontakte te posredne putem poruka i poziva preko mobilnog telefona što je sve kod oštećenice izazvalo opravdan osjećaj tjeskobe i straha za osobnu sigurnost.

 

10. Osnovana je žalba opt. J.B. zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ali nije pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti valjalo je opt. B. za kazneno djelo nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvatiti kao pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Prema st. 1. čl. 45. KZ/11 takva kratkotrajna kazna zatvora se može izreći samo ako se može očekivati da se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja. Međutim, obzirom da je optuženiku u kaznu zatvora od šest mjeseci na koju je osuđen pravilno prvostupanjski sud na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao i vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 28. rujna do 6. studenog 2020., prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda opravdano je opt. B. na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izreći uvjetnu osudu, s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine, tako da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko u tom vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo.

 

10.1. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao pod I/ i II/ izreke ove presude.

 

Osijek, 16. srpnja 2021.