Broj: Kž 388/2018-10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. Ć., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika  i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 16. ožujka 2018. godine br. K-28/16, u sjednici održanoj 19. rujna 2018. godine, u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika F. G. iz Z.,

p r e s u d i o   j e

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. A. Ć. za kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. i čl. 34. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, uzima kao utvrđena iz te presude kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine, a na temelju čl. 58. st. 6. KZ/11 opoziva mu se uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru od 17. kolovoza 2017. godine br. K-347/17 i uzima kao utvrđena iz te presude kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, pa se opt. A. Ć., uz primjenu čl. 58. st. 6. u svezi čl. 53. st. 1. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i tri (3) mjeseca, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode od 8. srpnja 2016. godine do 26. rujna 2016. godine.

II.              Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. Ć. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, presudom od 16. ožujka 2018. godine br. K-28/16 proglasio je krivim opt. A. Ć. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja u pokušaju iz čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. i čl. 34. KZ/11 i na temelju istih zakonskih odredbi osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine.

Na temelju čl. 455. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona (ispravno bi bilo na temelju čl. 455. st. 2. toč. 7. ZKP/08 u svezi čl. 54. KZ/11), optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. srpnja 2016. godine do 26. rujna 2016. godine.

Na temelju čl. 455. st. 1. i 2. toč. 8. u svezi čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 1., 2. i 3. ZKP/08 optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 4.718,00 kn te paušalnom iznosu od 2.000,00 kn u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku za predmetno kazneno djelo utvrdi kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju i da mu se opozove uvjetna osuda te izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

Optuženik se žali po branitelju F. G., odvjetniku iz Z., zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i protiv optuženika odbije optužba ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Moli da se branitelj pozove na sjednicu vijeća.

Državni odvjetnik i optuženik, po branitelju F. G., podnijeli su odgovore na žalbe protivne strane, s prijedlogom da se iste odbiju kao neosnovane.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika F. G., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika, koji nisu pristupili, a o sjednici su bili uredno izvješteni.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Iako u uvodu žalbe optuženik ističe da se žali zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, u obrazloženju žalbe u stvari ističe žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pri tome upire na neznanje engleskog jezika, što je rezultiralo nesporazumom sa oštećenicom, koja je strana državljanka i koja ga je, zbog napada panike, prema stavu žalbe, kada je vidjela da se voze drugim putem prema hostelu, te uslijed konzumacije droge i alkohola, prijavila za inkriminirano kazneno djelo.

Svađa, uz obostrano udaranje, je rezultat nesporazuma i nije bilo namjere na ostvarenje spolnog odnosa.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je utvrdio, iz vrlo detaljnog iskaza same oštećenice koja je opisala kako ju optuženik nije želio vratiti u hostel, već ju je vozio nepoznatim predjelom, dirajući je rukama između nogu, čemu se odupirala. Pri tome su krivudali vozilom po cesti, a u jednom trenutku je i naglo zakočio, oštećenica smatra da je to bilo u namjeri da je udarcem glavom u komandnu ploču vozila, onesvijesti. Kada se na jednom mjestu zaustavio, razgolitio se i na taj način je ispoljio svoju namjeru. Izašla je iz vozila i počela vrištati i tada im je netko iz susjedne kuće počeo prilaziti. Optuženik se vratio u vozilo, a kada je ona htjela uzeti svoju torbicu, zgrabio ju je za odjeću i povukao u vozilo. Kada se drugi puta zaustavio na sporednom putu, izašao je iz vozila i došavši do nje pokušao joj skinuti odjeću, hvatao ju rukama, počeo ljubiti i lizati, udario je šakom u trbuh, zabio joj glavu u limariju vozila uslijed čega je skliznula na tlo, nastojala je pobjeći, ali ju je optuženik sustigao, skočio na nju, pokušavajući joj skinuti hlače, nakon čega se uspjela otrgnuti, ali ju je vabio natrag s njezinom torbicom i pokušao ugurati u vozilo, uhvativši ju za vrat. Na kraju je ipak uspjela pobjeći i sakriti se u grmlje, gdje se i pomokrila u gaće od straha, da bi nakon nekog vremena, kada je čula da se vozilo udaljilo, potražila pomoć.

Takav detaljan opis cjelokupnog događaja isključuje bilo kakav nesporazum o kojem govori optuženik u obrani i koju prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio.

Iskaz oštećenice je potvrđen iskazima svjedoka M. H. i T. K. u dijelu kada govori da je netko nailazio iz obližnje kuće, na njezino dozivanje upomoć, prilikom prvog zaustavljanja vozila optuženika. Svjedoci su vidjeli da je oštećenica bila nasilno uvučena u vozilo koje je zatim brzo krenulo, iako ni vrata nisu bila do kraja zatvorena. Ti svjedoci su nakon toga događaj prijavili policiji.

Medicinska dokumentacija za oštećenicu potvrđuje njezine navode o udarcima koje je zadobila, kao i medicinska dokumentacija za optuženika, jer nije sporno da se oštećenica branila i pri tome je udarala optuženika, što je sve potvrđeno i nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka. Iz zapisnika o očevidu utvrđeni su tragovi trave, zemlje, pijeska i prljavštine na oštećenici, što sve osnažuje njezin iskaz, a čini neuvjerljivim iskaz optuženika da je oštećenica krivo razumjela optuženika zbog nepoznavanja jezika ili obrnuto.

Zaključci prvostupanjskog suda da je optuženik poduzeo sve, po oštećenici opisane radnje, u cilju ostvarenja spolnog odnošaja sa oštećenicom, nisu žalbenim navodima s uspjehom osporeni, pa stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iako u uvodu žalbe optuženik ističe da se žali zbog povrede kaznenog zakona, taj žalbeni osnov ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik, smatrajući da je prvostupanjski sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti, prije svega raniju prekršajnu osuđivanost optuženika, te činjenicu da je planirao način počinjenja kaznenog djela silovanja i time iskazao visok stupanj kriminalne volje, budući, s obzirom na planiranje unaprijed, da se može govoriti o predumišljaju. Optuženik je poduzimao i više nasilnih radnji u cilju savladavanja žrtvinog otpora, pa je time ostvario i više bludnih radnji, što prvostupanjski sud nije cijenio prilikom odmjeravanja kazne. Ukazuje i na potrebu opoziva uvjetne osude iz presude Općinskog suda u Zadru br. K-347/17.

Optuženik, pak, u dijelu žalbe zbog odluke o kazni ističe da je izrečena kazna prestroga, jer da ranija osuđivanost za druga kaznena djela nema značaj koji joj daje prvostupanjski sud, a kao otegotno nije se smjela cijeniti niti činjenica da je nastala bilo kakva šteta turizmu Republici Hrvatskoj.

Prilikom odmjeravanja kazne, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao otegotno odlučnost, upornost, bezosjećajnost inkriminirane prigode što je iskazao prema oštećenici, koja je doživjela izuzetnu traumu i strah te bojazan za svoj život, s obzirom na izrečene prijetnje. Kao otegotno je cijenjena i ranija višekratna osuđivanost optuženika te činjenica da njegovo ponašanje utječe negativno na turizam Republike Hrvatske.

Sudjelovanje u vojnoredarstvenoj akciji Oluja te činjenica da je optuženik otac maloljetnog djeteta su, za razliku od stava prvostupanjskog suda, po stavu ovog drugostupanjskog suda ipak olakotne okolnosti međutim, iste nisu takvog značaja da bi optuženiku trebalo izreći blažu kaznu, kada se imaju u vidu posljedice za oštećenicu koja je kao turist u stranoj zemlji pretrpjela traumu, pa stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Sve utvrđene okolnosti načina počinjenja djela, koje se posebno ističu u žalbi državnog odvjetnika, nisu takvog karaktera da bi opravdavale izricanje strože kazne za inkriminiranog kazneno djelo.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je optuženiku trebalo opozvati uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Zadru od 19. srpnja 2017. godine br. K-347/17 koja je postala pravomoćna 17. kolovoza 2017. godine, a što je sve utvrđeno uvidom u spis Općinskog suda u Zadru br. K-347/17, koji je pribavljen sukladno čl. 474. st. 2. ZKP/08.

Navedenom presudom optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci time da mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci neće izvršiti, ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od jedne (1) godine ne počini novo kazneno djelo.

Kako je presuda postala pravomoćna 17. kolovoza 2017. godine, rok uvjeta je istekao 17. kolovoza 2018. godine.

Kazneno djelo u ovom kaznenom predmetu počinjeno je dana 7./8. srpnja 2016. dakle, prije izricanja uvjetne osude. S obzirom na težinu predmetnog kaznenog djela za koje je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da optuženiku ne bi bila izrečena uvjetna osuda da se za to ranije djelo znalo, pa je stoga ta uvjetna osuda opozvana na temelju čl. 58. st. 6. KZ/11.

Kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci iz opozvane uvjetne osude, uzeta je kao utvrđena te je uz utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine iz ovog kaznenog predmeta, optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i tri (3) mjeseca kojom će se, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja predviđena zakonom.

Ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nisu utvrđene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 19. rujna 2018.