Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1965/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. V., Z., protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Z., klasa: UP/II-361-05/19-26/1238, urbroj: 531-09-2-20-2 od 3. travnja 2020., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. B., K. I., radi oglašivanja rješenja o izvedenom stanju ništavim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1526/20-9 od 22. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2021.
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1526/20-9 od 22. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/19-26/1238, urbroj: 531-09-2-20-2 od 3. travnja 2020., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Z. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave I. G., klasa: UP/I-361-03/19-04/02, urbroj: 238/1-18-04/2-19-04 od 29. listopada 2019. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju tog istog tijela, klasa: UP/I-361-06/13-02/3571, urbroj: 238/1-18-04/5-14-07 od 3. prosinca 2014.
2. Tužiteljica u žalbi navodi da je Z. županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostava I. G. rješenjem o izvedenom stanju od 3. prosinca 2014., ozakonila pomoćnu zgradu – dovršenu samostojeću pomoćnu zgradu – spremište, prizemnica s kosim dvostrešnim krovom. To se rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Službena osoba prvostupanjskog tijela je utvrdila da je na licu mjesta umjesto drvene šupe vidjela da je sagrađena zgrada. Udaljenost od međe uopće nije provjeravala. Ističe da je G. B. pred ulaznim vratima njene kuće za odmor na udaljenosti od 0,80 m od međe sagradio drvenu šupu. Upućuje na odredbe Prostornog plana uređenja K. I. kojim je propisana udaljenost od granica parcele. Također smatra da nije bilo mjesta ozakonjenju predmetne građevine jer je izgrađena protivno odredbi članka 6. stavka 3. Zakona. Navodi da će se sukladno odredbi članka 128. stavak 1. točka 6. Zakona o općem upravnom postupku rješenje oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Prvostupanjsko tijelo ističe da su nositelji drugih stvarnih prava na česticama koje neposredno graniče s predmetnom česticom pozvani da izvrše uvid u spis, ali da ona ima prebivalište u Z. pa nije mogla izvršiti uvid u spis. Ističe da nije uopće imala mogućnost podnijeti žalbu protiv rješenja o izvedenom stanju. Predlaže da Sud usvoji njenu žalbu, poništi presudu kao i usvoji njen tužbeni zahtjev i rješenje prvostupanjskog tijela proglasi ništavim.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, G. B. u odgovoru na žalbu navodi da je zahtjevu za legalizaciju priložena sva potrebna dokumentacija te da je predmetna zgrada izvedena na način da su konstruktivni elementi iste čvrsti i stabilni s betonskom dekom. Navodi da tužiteljica glede udaljenosti od međe navodi neistinit podatak te predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP), taksativno su propisani razlozi radi kojih se rješenje može oglasiti ništavim i to ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti (točka 1.), ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku (točka 2.), ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće (točka 3.), ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo (točka 4.), ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koju stranka naknadno ili izričito ili prešutno nije pristala (točka 5.) i ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (točka 6.).
7. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno navodi da tužiteljica nije navela zakonsku odredbu koja bi bila razlog radi kojeg traži da se rješenje o izvedenom stanju oglasi ništavim. Naime, tužiteljica je u tužbi, a što ponavlja i u žalbi, navela da je rješenje o izvedenom stanju trebalo biti oglašeno ništavim pozivom na naprijed navedenu odredbu članka 128. stavka 1. točke 6. ZUP-a. Međutim, nema mjesta primjeni naprijed navedene odredbe Zakona jer se prema toj zakonskoj odredbi samo zakonom mogu predvidjeti slučajevi u kojima povreda zakona predstavlja razlog ništavosti. Kako takvi razlozi Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12. i 143/13.), koji je ovdje mjerodavan, nisu propisani, to su osnovano zaključila upravna tijela da nema mjesta oglašivanju rješenja ništavim.
8. Pri tome je pravilno ocijenjeno da tužiteljica u suštini iznosi prigovore zbog kojih naprijed navedeno rješenje o izvedenom stanju smatra nezakonitim, a što samo po sebi nije razlog ništavosti jer se na ništavost kao najtežu vrstu nezakonitosti pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba bez vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni.
9. Kako se ovdje ne radi o niti jednom razlogu za oglašivanje rješenja ništavim propisanih naprijed navedenom odredbom ZUP-a, valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 16. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.