1

Poslovni broj: 37 Gž-757/2021-2

 

 

 

Poslovni broj: 37 Gž-757/2021-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. A. B. kćeri M., OIB: …, iz Z., rođene, a umrle, drž. RH, povodom žalbe nasljednice M. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2020. broj: 68 O-5776/2018-20, 16. srpnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba nasljednice M. P. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, pa se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 68 O-5776/2018-20 od 16. prosinca 2020.:

 

-          potvrđuje u točki I., III., IV., V. i VI. Izreke,

-          djelomično preinačuju u točki II. izreke na način da se nasljednica M. P. u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja upućuje pokrenuti parnicu osim protiv M. M. i protiv E.-M. M. (OIB: …, I. M., OIB: … i M. M., OIB: …, svih iz Z., radi utvrđenja vrijednosti nužnog dijela i radi vraćanja u ostavinu dara koji je ostaviteljica, kao darovateljica učinila D. M. kao daroprimcu Ugovorom o darovanju cijelog svog suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1280 k.o. S. i to dio kčbr. 293/2F (kčbr.1239/1) sve k.o. S. koji se naravi sastoji od 100 čhv zemljišta i suvlasničkog dijela stambene obiteljske kuće i dvora u Z.,  na kojem je Ugovoru o darovanju nekretnina darovateljica ovjerila svoj potpis 1. prosinca 1998. pod brojem OV-12809/98 kod javnog bilježnika M. B. iz Z., zatim Ugovorom o darovanju na kojem je ostaviteljica ovjerila svoj potpis 1. prosinca 1998. pod brjem OV-12808/98 kod javnog bilježnika M. B. iz Z. i Aneksa tom Ugovoru od 3. rujna 2007. na temelju kojeg je na nasljednika D. M. preneseno 535/2890 dijelova nekretnine kčbr. 106/1 upisane u zk.ul. 182. k.o. S. te Aneksa Ugovora o darovanju nekretnina od 1. prosinca 1998. sklopljen između ostaviteljice i nasljednika D. M. 1. veljače 2005. kojim je ostaviteljica darovala 1/6 dijela nekretnine kčbr. 106/1 upisane u zk.ul. 666 k.o. S. i to u dijelu kojim je tim darom nasljednici M. P. povrijeđeno pravo na nužni dio.  

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem u toč.I. izreke prekinut je ostavinski postupak iza pok. A. B., kćeri M. iz Z.,. Toč.II. izreke upućena je M. P. da u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv M. M. radi vraćanja u ostavinu dara koji je ostaviteljica, kao darovateljica učinila D. M. kao daroprimcu Ugovorom o darovanju cijelog svog suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1280 k.o. S. i to dio kčbr. 293/2F (kčbr,1239/1) sve k.o. S. koji se naravi sastoji od 100 čhv zemljišta i suvlasničkog dijela stambene obiteljske kuće i dvora u Z., na kojem je Ugovoru o darovanju nekretnina darovateljica ovjerila svoj potpis 1. prosinca 1998. pod brojem OV-12809/98 kod javnog bilježnika M. B. iz Z. , u dijelu kojim je tim darom M. P. povrijeđeno pravo na nužni dio. Toč.III. izreke određeno je da će prekid postupka trajati od pravomoćnog okončanja parničnog postupka iz točke II. izreke. Toč.IV. izreke određeno je da je o pokrenutoj parnici M. P. dužna obavijestiti sud dostavom jednog primjerka tužbe. Toč.V. izreke određeno je da će ako M. P. ne pokrene istu u određenom roku, ostavinski postupak biti nastavljen, a raspravljanje ostavine će se dovršiti bez obzira na prigovore zbog kojih je M. P. upućena na parnicu. Toč. VI. Izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog M. P. da se kao ostavinska imovine ostaviteljice utvrdi 100/400 dijelova prava korištenja nekretnine kčbr. 296/56 – oranica Samoborska cesta, površine 1080 m2 (ranije kčbr.293/2f oranica Sigetje u Jagnjedju površine 400 čhv uknjižene kao društveno vlasništvo, sve upisano u zk.ul. 1280 k.o. S. u kojem je ostaviteljica u teretovnici C pod red.br. 2.1. upisana kao B. A., Z.

 

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija nasljednica M. P. zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da se njezina žalba usvoji, pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu M. M. koja je uz djecu E. -M., I. i M. M. nasljednica pok. D. M., sina ostaviteljice koji je umro tijekom ostavinskog postupka, osporava osnovanost žalbenih navoda tvrdeći da su isti potpuno promašeni, te predlaže odbiti/odbaciti žalbu.

 

4. Žalba nasljednice M. P. djelomično je osnovana.

 

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće činjenice:

 

-          da su zakonskim nasljednicima ostaviteljice utvrđeni kćerka M. P. i sin D. M. koji je tijekom postupka preminuo a njegovim nasljednicima utvrđeni su supruga M. i djeca I., M. i E.-M. M.;

-          da je nasljednica M. P. istaknula da potražuje nužni dio, da se kao ostavinska imovina ostaviteljice imaju utvrditi i suvlasnički dijelovi nekretnina koji glase na ostaviteljicu, te da se sunasljedniku D. M. u njegov nasljedni dio uračunaju darovi primljeni od ostaviteljice;

-          da su ostavinskom imovinom ostaviteljice utvrđena novčana sredstva na tekućem računu u iznosu od 2.203,48 kn na dan smrti, dospjelo neisplaćeno mirovinsko primanje od HZMO u iznosu od 1.481,92 kn i osobno vozilo neznatne vrijednosti ;

-          da je ostaviteljica sinu D. M. za života  Ugovorom o darovanju od 1. prosinca 1998. darovala svoje nekretnine upisane u zk.ul. 182 k.o. S. – kčbr. 106/1 (kčbr. 2794) koje se u naravi sastoje od 1/6 dijela, a koji Ugovor je dopunjen Aneksima od 1. veljače 2005. i 3. rujna 2007. te je njezin suvlasnički dio od 535/2890 dijela prenijet u suvlasništvo D. M. 10. rujna 2007., zatim na M. d.o.o., a sada je upisan kao suvlasništvo G. Z.;

-          da je ostaviteljica pod imenom A. M. bila upisana suvlasnicom u 1/6 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 666 k.o. S. koji dio je darovala D. M. A. ugovora o darovanju nekretnina od 1. veljače 2005., a koji dio je s njegovom imena prenesen na M. d.o.o. te je sada kao vlasnik upisan G. Z.;

-          da je Ugovorom o darovanju od 1. prosinca 1998.  ostaviteljica darovala D. M. cijeli svoj suvlasnički dio nekretnina upisanih u zk.ul. 1280 k.o. S. – dio kčbr. 293/2F (kčbr. 1239/1) koji se u naravi sastoji od 100 čhv zemljišta i suvlasničkog dijela stambene obiteljske kuće i dvora u Z., na kojoj je ostaviteljica bila upisana pod imenom A. B. kao nositelj prava korištenja u 100/400 dijelova nekretnine kčbr. 293/2F – oranica Sigetje u Jagnedju površine 400 čhv kao ZK tijelo AI koje je uknjiženo kao društveno vlasništvo, te da je navedena čestica raspisana pod brojem Z-38127/2020 od 3. rujna 2020. te je u zk.ul. 1280 S. ostala upisana kčbr. 293/56 oranica, Samoborska cesta površine 1080 m2 koja u naravi odgovara kčbr. 1239/1 k.o. S. S. cesta površine 211 m1 (kuća, Z. površine 158  m2 i dvorište površine 125 m2 upisana u posjedovni list br. 1579 k.o. S. na ima M. M..

 

Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pozivom na članak 82. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZN) zaključuje da nasljednik D. M. kao pošteni posjednik za života ostaviteljice raspolagao darovanim nekretninama upisanim u zk.ul. 182 i zk.ul.666 k.o. S. zbog čega se te nekretnine ni dijelom ne mogu vratiti u ostavinsku imovinu ostaviteljice, a nasljednici D. M. ne odgovaraju za taj darovani dio tih nekretnina sunasljednici M. P. niti su dužni nadoknaditi protuvrijednost tog darovanog dijela nekretnine, pa niti u visini eventualne povrede nužnog dijela sunasljednice M. P. već će se isti darovani dio nekretnine, prilikom donošenja rješenja o nasljeđivanju uračunati u nasljedni dio zakonskih nasljednika D. M..

 

Budući da nasljednica M. P. traži vraćanje darovanog dijela nekretnine upisane u zk.ul.1280 k.o. S. u ostavinsku imovinu ostaviteljice u dijelu kojim je tim darovanjem povrijeđeno njezino pravo na nužni dio, a da je nasljednica M. M. izjavila da se tom zahtjevu protivi jer se sadašnje stanje nekretnine razlikuje od stanja te nekretnine u vrijeme darovanja i da je iza ostaviteljice ostala ostavinska imovina gotovo neznatne vrijednosti te da će se darovani dijelovi nekretnina upisanih u zk.ul. 182. i zk.ul. 666 k.o. S. samo uračunati u nasljedni dio zakonskih nasljednika D. P. jer se isti ne mogu vratiti u ostavinu ostaviteljice, to prvostupanjski sud zaključuje da je među navedenim strankama sporan sastav ostavinske imovine zbog čega je valjalo prekinuti postupak. To i iz razloga jer se vraćanje dara u ostavinu radi povrede nužnog dijela ostvaruje u ostavinskom postupku ako nasljednici pristanu dobrovoljno vratiti dar u ostavinu zbog povrede nužnog dijela, a u slučaju spora isti se zahtjev ostvaruje u parnici. Kako je člankom 83. stavak 1. ZN propisano da umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje dara kojim je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici to prvostupanjski sud na parnicu radi vraćanja dara u ostavinu upućuje M. P. koja i traži povrat dara.

 

Ujedno je prvostupanjski sud odbio zahtjev nasljednice M. P. da se ostavinskom imovinom ostaviteljice utvrdi 100/400 dijelova prava korištenja nekretnine kčbr.293/2F oranica Sigetje u Jagnjedju površine 400 čhv uknjižene kao društveno vlasništvo budući da je tom nekretninom ostaviteljica raspolagala za vrijeme života i zbog čega ista ne čini njezinu ostavinsku imovinu.

 

6. U žalbi nasljednica M. P. (dalje u tekstu: žaliteljica) tvrdi da je sud bez valjanog razloga odredio prekid jer M. M. ne spori da se darovanje dogodilo kao niti činjenicu da je pozvana na nasljedstvo i visinu nužnog dijela već je jedini njezini prigovor da su od vremena darovanja do danas na darovanoj nekretnini učinjene promjene i ulaganja, a da ona nije dužna dokazivati da je ulaganja izvršila već je sud trebao na parnicu uputiti M. M.. Navodi i da je jedino sporna vrijednost učinjenog dara zbog čega sud nije bio ovlašten prekinuti postupak budući je vrijednost dara upisana u dva Ugovora o darovanju pri tome se pozivajući na članak 73. ZN kojim je propisan način određivanje vrijednosti dara.

 

Nadalje žaliteljica navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 8. ZPP jer je nije uputio na parnicu radi vraćanja dara u ostavinu u odnosu na sve pasivno legitimirane osobe, dakle i protiv ostalih nasljednika pok. D. M..

 

Žaliteljica u žalbi tvrdi da, suprotno navodima iz pobijanog rješenja, ona ne traži povrat dara u ostavinu već samo utvrđenje vrijednosti svih darova koje je ostaviteljica za života učinila zakonskom nasljedniku zbog čega je sud „prekoračio tužbeni zahtjev na način da je odlučio o pitanju koje tužbenim zahtjevom nije postavljeno te je potom pogrešno primijenio materijalno pravo“. Osporava i način na koji je prvostupanjski sud protumačio članak 82. ZN i na temelju istog zaključio da nasljednici D. M. ne odgovaraju za povrat dara.

 

7. U odgovoru na žalbu M. M. tvrdi da postoje razlozi za prekid postupka pozivajući se na odredbu članka 222. ZN, a da je u konkretnom slučaju sporna vrijednost nužnog dijela na što ukazuje i činjenica da je sama žaliteljica predlagala vještačenje na okolnost vrijednosti učinjenog dara.  Nerazumljivim ocjenjuje žalbene navode da M. P. ne traži vraćanje dara već samo utvrđenje njegove vrijednosti jer bez zahtjeva za vraćanje dara nema pravni interes  tražiti utvrđenje vrijednosti dara.

 

8. Ispitujući stanje spisa predmeta u pravcu žalbenih navoda utvrđeno je prije svega, a protivno navodima žalbe, da je žaliteljica tijekom postupka isticala svoje pravo na nužni dio te je tražila uračunavanje darovanja (ročište od 6. svibnja 2014.), a podneskom od 8. srpnja 2014. tražila je da se utvrdi vrijednost darovanih nekretnina, da se utvrđena vrijednost darova pribroji vrijednosti ostavinske imovine i sukladno članku 70. stavku 5. ZN utvrdi vrijednost njezinog nužnog dijela.

 

8.1. Nakon što je rješenje prvostupanjskog suda posl.br.O-8517/12-47 od 28. veljače 2018. kojim je prekinut ostavinski postupak i žaliteljica upućena na parnicu radi utvrđenja vrijednosti nužnog dijela, ovaj sud ukinuo svojim rješenjem poslovni broj: Gž-943/18-2 od 11. lipnja 2018., M. M. protivila se povratu dara koji je ostaviteljica učinila D. M. zbog činjenice da su na darovanim nekretninama od trenutka darovanja do danas učinjene promjene i ulaganja pa da je u potpunosti promijenjen identitet u odnosu na nekretnine koje su darovane. Iz takovih navoda sasvim jasnim proizlazi da nasljednica M. M. ne pristaje dobrovoljno vratiti dar u ostavinu. Imajući u vidu članak  73. ZN kojim je određeno da se pri ocjenjivanju dara uzima vrijednost  darovane stvari u času ostaviteljeve smrti, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja, jasno je i da su među strankama sporne činjenice o kojem ovisi vrijednost nužnog dijela, dakle da su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo radi kojih će sud na temelju članka 222. stavak 2. ZN prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu.

 

8.2. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud ne nalazi da bi donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) koji se u ostavinskim postupcima primjenjuje na temelju čl.175. st.2. ZN.

 

8.3. Obzirom na nespornu činjenicu što čini ostavinsku imovinu pok. A. B. (osim one koje nabraja prvostupanjski sud i pravo korištenja grobnog mjesta na groblju S.) kao i njezina neznatna vrijednost u odnosu na darovane nekretnine čija je vrijednost navedena u Ugovoru o darovanju odnosno Ugovoru o prodaji zbog čega žaliteljica niti u slučaju da joj pripadne cjelokupna ostavinska imovine ne bi bila namirena u nužnom dijelu, nerazumljivo je žalbeno inzistiranje žaliteljice da samo traži utvrđenje vrijednosti učinjenih darova i da ne traži povrat dara jer, kako se to navodi i u odgovoru na njezinu žalbu, nejasno je u koju bi se svrhu utvrđivala vrijednost dara ukoliko žaliteljica ne traži povrat rada radi namirenja nužnog dijela.

 

8.4. Ukoliko žaliteljica doista ne traži vraćanje dara radi namirenja nužnog dijela kako to tvrdi u žalbi, tada neće trebati pokretati parnicu radi vraćanja dara u ostavinu na koju je upućena.

 

9. Međutim osnovano žaliteljica ukazuje da je trebala biti upućena na parnicu protiv svih nasljednika pok. D. M., jer su u budućoj parnici pasivno legitimirani svi nasljednici i oni imaju pravni položaj nužnih i jedinstvenih suparničara te se smatraju kao jedna parnična stranka.

 

9.1. Prvostupanjski sud također pogrešno smatra da stoga što je nasljednik D. M. bio pošten posjednik darovanih nekretnina koje je i otuđio za života ostaviteljice (zk.ul. 182 i zk.ul. 666 sve k.o. S.), njegovi nasljednici nisu dužni naknaditi protuvrijednost tih darovanih nekretnina u visini kojim je povrijeđen nužni dio nasljednice M. P.. Navedeno je u protivnosti sa svrhom isticanja prava na nužni dio, a isto tako i odredbama članka 71. ZN kojim je propisan način utvrđivanja vrijednosti ostavine na temelju koje izračunava vrijednost nužnog dijela te odredbama članka 70. stavka 5. ZN kojim je određeno da nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela). U odnosu na naprijed navedene nekretnine doduše neće moći vratiti dar u idealnom dijelu već će nasljednici biti dužni platiti vrijednost darovane stvari u razmjernom dijelu u kojem je darovanjem povrijeđen nužni dio.

 

10. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje uputivši žaliteljicu u parnicu radi vraćanja dara pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega je njezinu žalbu valjalo djelomično odbiti i potvrditi pobijano rješenje u točki I., III., IV., V. i VI. izreke primjenom članka 380. točka 2. ZPP u vezi članak 175. stavka 2. ZN, te djelomičnim usvajanjem žalbe primjenom članak 380. točka 3. ZPP preinačiti točku II. izreke i na parnicu radi vraćanja dara žaliteljicu, osim protiv nasljednice M. M., uputiti i protiv ostalih nasljednika E.-M. M., I. M. i M. M. te je ujedno uputiti na parnicu i radi vraćanja darovanih suvlasničkih dijelova nekretnina upisanih u zk.ul. 182 i zk.ul. 666 k.o. S..

             

U Varaždinu 16. srpnja 2021.