Broj: Kž 470/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. K., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak, dalje: KZ/11-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. kolovoza 2018., broj Ik I-869/2018-13, u sjednici održanoj 20. rujna 2018., 

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika G. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Zagrebu odbio je prijedlog zatvorenika G. K. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od tri godine i tri mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 21. lipnja 2016. broj Kv-223/16, kojom su preinačene u odluci o kazni pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2014. broj K-851/13, preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku od 19. rujna 2014. broj Kž-280/14, zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11-I i pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku od 16. ožujka 2016. broj K-214/16, također zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11-I. Predviđeni istek te kazne je 13. studenog 2018.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, bez naznake žalbenih osnova i prijedloga žalbe. Iz sadržaja žalbe proizlazi da zatvorenik rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se prihvati njegova žalba te pobijano rješenje preinači na način da ga se uvjetno otpusti.

Na temelju članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11-II) koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

Naime, navodi žalbe kojima se ukazuje na uredno ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne u Zatvoru u Z. (ranije u Kaznionici i zatvoru u Š. dva puta stegovno tretiran, zadnji puta u srpnju 2017. godine), budući je sada u provedbi pojedinačnog programa ocijenjen kao „uspješan“ te je i radno angažiran, činjenicu da ima osiguran postpenalni prihvat i obećanu financijsku pomoć obitelji, prilikom odlučivanja prvostupanjskog suda o njegovom zahtjevu, uzeti su u obzir i valjano su cijenjeni.

Međutim, imajući u vidu da je uslijed prethodne iznimno brojne osuđivanosti zatvorenika, vjerojatnost kriminalnog povrata kod njega ocijenjena visokom, neovisno o ispravnoj tvrdnji žalbe da ranija osuđivanost, sama za sebe, ne može biti zapreka za odobrenje uvjetnog otpusta, po ocjeni ovog suda osnovano prvostupanjski sud zaključuje da kod konkretnog zatvorenika nije ispunjen jedan od osnovnih preduvjeta za pozitivno rješavanje njegovog prijedloga za uvjetni otpust.

Naime, prema odredbi članka 59. stavka 1. KZ/11-II sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta, osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Kada se činjenica da je zatvorenik ranije čak u 30 navrata pravomoćno osuđen, i to većinom kaznama zatvora, dovede u vezu s okolnošću da je s ranijeg izdržavanja kazne zatvora uvjetno otpušten, a ubrzo potom počinio novo kazneno djelo, za koje, između ostalih, sada izdržava kaznu zatvora s koje ponovno traži da ga se uvjetno otpusti, tada i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da kod zatvorenika G. K. svrha kažnjavanja propisana u članku 41. ZK/11-II nije ostvarena u onoj mjeri koja bi opravdavala primjenu uvjetnog otpusta.

Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. rujna 2018.