Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 2242/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. T. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. L. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4846/2019-2 od 3. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2918/2015-41 od 28. listopada 2019., na sjednici održanoj 15. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4846/2019-2 od 3. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2918/2015-41 od 28. listopada 2019., zbog tri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. 1. U prijedlogu su postavljena slijedeća pitanja:
„1) Da li je za štetu prouzrokovanu motornim vozilom u pogonu odgovoran vlasnik vozila ili osoba koja vozilom upravlja?
2) Da li odredba članka 1069. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018) predstavlja lex specialis u odnosu na odredbu članka 1066. istoga Zakona?
3) Da li se smatra da je nastala šteta maloljetnoj osobi ukoliko je plaćanje obavio zakonski zastupnik maloljetne osobe?“
5.2. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci različito od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženima u odlukama Rev-214/2005 od 21. prosinca 2005. i Rev-1767/88 od 28. lipnja 1989., dok za drugo i treće pitanja u prijedlogu ističe da nije uspio naći praksu revizijskog suda o tim pitanjima.
6. U pogledu prvog, i s njim povezanog drugog, postavljenog pitanja valja ukazati da se radi o pitanju o kojima je ovaj revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u nizu svojih odluka (tako primjerice u odluci Rev-826/87 i dr.) a prema kojem se shvaćanju na odgovornost imaoca osobnog vozila primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima za štetu od opasne stvari. Stoga, tako postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je pobijana odluka donesena u skladu s tim izraženim, ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda.
Odluke revizijskog suda na koje se ukazuje u prijedlogu donesene su na temelju drugačijeg činjeničnog i pravnog supstrata i u njima, protivno navodima prijedloga, nije izraženo pravno shvaćanje da ne postoji odgovornost za štetu osobe koja je upravljala motornim vozilom, a kojoj je vlasnik vozila isto povjerio na upravljanje.
U odnosu na treće postavljeno pitanje predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije ili određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira samog konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda zbog osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno zbog razvoja prava kroz sudsku praksu.
7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.