- 1 -              Rev 283/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 283/2018-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. d.d. iz J., M., kojeg zastupaju punomoćnici I. R. i V. G. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., protiv I-tuženice T. P. iz H., koju zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u H. i II-tuženika W. d.d. iz Z., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji I-tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-509/17-2 od 28. rujna 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-5344/16 od 4. svibnja 2017., u sjednici održanoj 15. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija I-tuženice glede pitanja je li osoba (fizička ili pravna) koja nikada nije bila nositelj knjižnog prava aktivno legitimirana na podnošenje brisovne tužbe iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te se preinačava presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-509/17-2 od 28. rujna 2017. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-5344/16 od 4. svibnja 2017. u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženicu tako da glasi:

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-5344/16 od 4. svibnja 2017. u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je odbijen podredni zahtjev tužitelja u odnosu na I-tuženicu.

 

              II. Nalaže se tužitelju da I-tuženici naknadi trošak sastava revizije u iznosu od 13.187,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da su uknjižbom prava vlasništva II-tuženika W. d.d. Z. i I-tuženice T. P. kao potonje vlasnice, na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu, koje se vode za k.o. J., u z. u. ... kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak ..., označenoj kao "stan na čest. zgr. ..., koji se sastoji od 5 soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela J. sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem i balkonom, u površini od 98 m2, povrijeđena zemljišnoknjižna prava tužitelja J. d.d. slijedom čega se nalaže brisanje fiducijarnog prava vlasništva II-tuženika W. d.d. Z. uspostavom prava vlasništva na potonjeg vlasnika I-tuženicu T. P., brisanje prava vlasništva potonje vlasnice I-tuženice T. P. na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu, koje se vode za k.o. J. u z. u. ... kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak ..., označenoj kao stan na čest. zgr. ..., koji se sastoji od pet soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela J. sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem i balkonom, u površini od 98 m2 i uspostava uknjižbe prava vlasništva iste nekretnina na ime tužitelja J. d.d., za cijelo. Točkom 1/.II. izreke odbijen je zahtjev kojim su dužni tuženici solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove postupka za slučaj da se usprotive tužbi. Točkom 2. izreke odbijen je podredno zahtjev kojim su dužni I-tuženik i II-tuženica trpjeti brisanje fiducijarnog prava vlasništva II-tuženika W. d.d., na nekretnini upisanoj u z. u. ... k. o. J., označenoj kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak ..., označenoj kao "stan na čest.zgrd. ..., koji se sastoji od pet soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela J., sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem u balkonom, u površini od 98 m2 te brisanje prava vlasništva I-tuženice T. P., kao potonje vlasnice na nekretnini upisanoj u z. u. ... k. o. J., označenoj kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak ..., označenoj kao "stan na čest. zgr. ..., koji se sastoji od pet soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela J., sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem u balkonom, u površini od 98 m2, koje se ima provesti u zemljišnim knjigama temeljem presude, uspostavom uknjižbe prava vlasništva iste nekretnine na ime tužitelja J. d.d., za cijelo. Točkom 3./I. izreke odbijen je podredni zahtjev kojim se utvrđuje da Ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i Ugovor o kreditu stambene štednje sa Sporazumom o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine broj ..., sklopljen između tuženika kao kreditora i J. Ž. kao korisnika kredita, T. P. kao fiducijarnog dužnika, J. Ž. kao sudužnika i Ž. d.o.o. kao solidarnog jamca, potvrđen od Javne bilježnice J. P. u Starom Gradu, pod brojem Ov-4657/2007 od 29. kolovoza 2007. ne proizvodi pravne učinke naspram tužitelja. Točkom 3/II. izreke odbijen je zahtjev kojim je dužna tuženica naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Točkom 4. izreke naloženo je tužitelju naknaditi I-tuženiku parnični trošak u iznosu od 84.375,00 kuna te II-tuženiku u iznosu od 53.482,66 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke presude djelomično je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev, podredni tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika te u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 53.482,66 kuna. Točkom II. izreke djelomično je uvažena žalba tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženicu tako da je naloženo I-tuženici trpjeti brisanje prava vlasništva I-tuženice T. P. kao potonje vlasnice na nekretnini upisanoj u z. u. ... k. o. J., označenoj kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, poduložak ..., označenoj kao stan na čest. zgr. ..., koji se sastoji od pet soba na zapadnoj strani prvog sprata hotela J., sa odvojenim glavnim ulazom, te sa stepeništem u balkonom, u površini od 98 m2, koje se ima provesti u zemljišnim knjigama temeljem presude, uspostavom uknjižbe prava vlasništva iste nekretnine na ime tužitelja J. d.d. OIB: ..., za cijelo, dok je u preostalom dijelu podredni tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na I-tuženicu odbijen kao neosnovan. Određeno je da tužitelj i I-tuženica svaki snose svoje troškove postupka.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja pod točkom II. izreke I-tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred novim vijećem. Traži trošak sastava revizije.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija I-tuženice je osnovana.

 

6. U odnosu na reviziju I-tuženice podnesene na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP valja navesti da prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1.ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

6.1. Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP već je donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, a ne radi se niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, to je za dopuštenost revizije mjerodavan vrijednosni kriterij koji u konkretnom slučaju nije ispunjen.

 

6.2. Naime, tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 270.000,00 kuna te je postavio prvi i drugi eventualno kumulirani zahtjev. Sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. U konkretnom slučaju, obzirom na to da je i tužbeni zahtjev te prvi (eventualno) kumulirani kao i drugi (eventualno) kumulirani zahtjev istaknut protiv različitih tuženika, to se vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP dijeli s dva (270.000,00:2=135.000,00), zbog čega naznačena vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna mjerodavan za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

6.3. Nadalje, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga čl., stranke mogu podnijeti reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

 

6.4. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg pitanja je revizija podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su uknjižbom prava vlasništva II-tuženika kao fiducijarnog vlasnika i I-tuženice kao potonje vlasnice povrijeđena zemljišnoknjižna prava tužitelja zbog čega se nalaže brisanje prava vlasništva tuženika uz uspostavu uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja te prvi (eventualno) kumulirani zahtjev da su tuženici dužni trpjeti brisanje prava fiducijarnog vlasništva II-tuženika odnosno potonjeg vlasništva I-tuženice uz uspostavu uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja te drugi (eventualno) kumulirani zahtjev radi utvrđenja da Ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje sklopljen između tuženika kao kreditora i J. Ž. kao korisnika kredita, T. P. kao fiducijarnog dužnika, J. Ž. kao sudužnika i Ž. d.o.o. kao solidarnog jamca ne proizvodi pravne učinke naspram tužitelja.

 

8.1. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj pokrenuo parnicu radi utvrđenja prava vlasništva (na nekretnini koja je predmet spora u ovom postupku) protiv I-tuženice te da je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Starom Gradu pod poslovnim brojem P-320/01 donesena presuda 23. srpnja 2008. kojom je tužitelj utvrđen vlasnikom predmeta spora te je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-641/09 od 4. lipnja 2010.,

- da tužitelj na temelju navedene presude nije uknjižen u zemljišnim knjigama vlasnikom sporne nekretnine,

- da je I-tuženica na predmetnoj nekretnini bila upisana kao vlasnica na temelju rješenja o nasljeđivanju pod brojem O-33/04 iza svoje pok. majke P. Ž., koje je provedeno pod brojem Z-1067/04,

- da je predmetna nekretnina upisana kao fiducijarno vlasništvo II-tuženika W. d.d. Z. na temelju Ugovora o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i Ugovora o kreditu stambene štednje sa Sporazumom o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine broj ... od 24. kolovoza 2007. te da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 65.000 Eura u kunskoj protuvrijednosti s imena i vlasništva I-tuženice T. P. kao i da je upis fiducijarnog prava vlasništva predmetne nekretnine na ime II-tuženika proveden pod poslovnim brojem Z-1579/07,

- da je 10. ožujka 2008. upisana zabilježba spora u postupku P-320/01 na predmetnoj nekretnini, kao i da je tužitelj 2010. zatražio predbilježbu i zabilježbu postojanja presude,

- da je tužitelj podnio predmetnu tužbu unutar roka od 3 godine,

- da je II-tuženik u cijelosti postupao u dobroj vjeri, s povjerenjem u zemljišne knjige, te u skladu tada važećim uvjetima za dodjelu stambenih kredita i pravilnikom o odobravanju kredita.

 

8.2. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelj nije aktivno legitimiran podnijeti brisovnu tužbu jer nikada nije bio upisan kao nositelj knjižnog prava odnosno vlasnik sporne nekretnine zbog čega je primjenom odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13-dalje: ZZK) u vezi s čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) odbio tuženi zahtjev. U odnosu na eventualno kumulirane zahtjeve prvostupanjski sud je ocijenio da je prvi eventualno kumulirani zahtjev identičan glavnom zahtjevu, pa kako je glavni zahtjev ocijenjen neosnovanim to je i prvi eventualno kumulirani zahtjev odbio, dok je u odnosu na drugi eventualno kumulirani zahtjev, koji je podnesen samo u odnosu na II-tuženika, sud ocijenio da je II-tuženik u svemu postupao u dobroj vjeri zbog čega je uknjižbu fiducijarnog prava vlasništva postigao na temelju valjanog pravnog posla te je i taj zahtjev kao neosnovan odbio.

 

9. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen prvi eventualno kumulirani zahtjev u odnosu na I-tuženicu ocjenjujući da je I-tuženica postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je ista u tijeku postupka koji je tužitelj vodio protiv nje radi utvrđenja prava vlasništva u predmetu pod brojem P-320/01 prodala predmetnu nekretninu trećoj osobi. Stoga drugostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 1. Protokola 3 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) kojom je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva te da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava te cijeneći odredbu čl. 333. st. 1. ZPP o pravnom učinku pravomoćnih presuda, ocjenjuje da je I-tuženica kao nesavjesna osoba sklapanjem ugovora o kupoprodaji s trećom osobom upravo postupila na način da izbjegne učinak pravomoćne presude te ugrozi pravo vlasništva tužitelja. Iz navedenih razloga smatra da je upravo I-tuženica svojim postupanjem povrijedila pravo vlasništva tužitelja u smislu čl. 1. Protokola. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da konvencijsko pravo štiti pravo koje je u ovom konkretnom slučaju već stekao tužitelj obzirom na to da je pravomoćnom presudom utvrđen vlasnikom naspram I-tuženice te uknjižba prava vlasništva ima samo deklaratorno značenje zbog čega je primjenjujući konvencijsko pravo sukladno praksi Suda Europske unije u predmetima broj C-112/13 i C-325/11 ocijenio djelomično osnovanim eventualno kumulirani zahtjev tužitelja u dijelu kojim se briše pravo potonjeg vlasništva I-tuženice te se upisuje pravo vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

 

10. I-tuženica je podnoseći izvanrednu reviziju u bitnom postavila sljedeće pitanje:

 

"Je li osoba (fizička ili pravna) koja nikada nije bila nositelj knjižnog prava aktivno legitimirana na podnošenje brisovne tužbe iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?"

 

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja revidentica se pozvala na odluke ovog suda broj Rev-1375/2008-2 od 15. svibnja 2012., Rev-1400/2009-2 od 21. kolovoza 2012., Rev-1430/2000 u kojima da je izraženo suprotno pravno shvaćanje od shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci.

 

11. Prema shvaćanju ovog suda revizija I-tuženice je dopuštena u pogledu postavljenog pravnog pitanja koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni iz razloga jer je pravno shvaćanje zauzeto u ovoj konkretnoj pravnoj stvari od strane drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pravno pitanje u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda zauzetim u brojnim odlukama (Rev-2204/2017-2 od 11. ožujka 2020., Rev-111/2015-2 od 7. listopada 2020., Rev-2711/00-2 od 17. prosinca 2003., Rev-1460/01-2 od 12. veljače 2004. i dr.).

 

11.1. Odredbom čl. 129. at. 1. ZZK propisano je da nositelj knjižnog prava koje povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnje zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, dok je odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano da ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnog prava.

 

11.2. Stoga, s obzirom na to da tužitelj na spornoj nekretnini nikada nije bio upisan kao nositelj knjižnog prava (vlasnikom nekretnine), već tužbeni zahtjev kojim traži brisanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini navodeći da mu je upisom II-tuženika kao fiducijarnog vlasnika i I-tuženice kao potonje vlasnice povrijeđeno njegovo knjižno pravo koje je stekao na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđen vlasnikom sporne nekretnine u odnosu na I-tuženicu, to je prema shvaćanju ovog suda drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke kojim je odbijen prvi eventualno kumulirani zahtjev u odnosu na I-tuženicu, obzirom da je na podnošenje tužbe radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa ovlaštena samo ona osoba koja je povrijeđena u svom knjižnom pravu, a nesporno je da tužitelj nikada nije bio upisan kao nositelj knjižnog prava odnosno vlasnikom nekretnine, zbog čega nije ni ovlašten na podnošenje predmetne tužbe.

 

12. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju I-tuženice i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu zbog čega je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

 

13. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Naime, I-tuženici je dosuđen trošak sastava revizije koji je bio potreban, u skladu s Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) zbog čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

 

14. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer nije riječ o radnji koja je bila potrebna radi vođenja ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP (toč. III. izreke).

 

Zagreb, 15. srpnja 2021.