Broj: Kž-485/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Bruna Kleina, kao predsjednika vijeća te Marie Majić i Zorana Matulovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika mr. sc. Srećka Grgurevića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. P., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi sa člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12-dalje u tekstu: KZ/11), a sve u svezi sa člankom 52. istog Zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-365/2018 od 6. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2018., 

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu na temelju članka 541. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) prihvatio je zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te je izdan kazneni nalog protiv okrivljenika J. P. zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi sa člankom 228. stavkom 1. i u svezi sa člankom 52. KZ/11.

Okrivljenik J. P. na temelju članka 229. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 prethodno je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa mu je prema članku 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se okrivljeniku J. P. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti, ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 okrivljenik J. P. dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku M. S. iznosu od 300,00 kuna dok se u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva oštećenik S. upućuje u parnicu te se oštećenica M. Š. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Protiv navedene presude Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, predlažući da se pobijana presude ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu na uvid.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Državni odvjetnik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 ističući kako prvostupanjski sud "uopće nije odlučivao o troškovima postupka iako je to dužan učiniti po službenoj dužnosti sukladno članku 148. stavkom 1. ZKP/08 niti je iz obrazloženja razvidno zbog čega prvostupanjski sud nije obvezao okrivljenika da naknadni troškove kaznenog postupka", unatoč tome što ga je za inkriminirano djelo proglasio krivim.

Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom istaknutih žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju državni odvjetnik u žalbi neosnovano ukazuje.

Naime, izreka presude je razumljiva i jasna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

Prvostupanjski sud nije počinio ni neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju sadrži citirana zakonska odredba.

Nije u pravu državni odvjetnik niti kada pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

Naime, državni odvjetnik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije donio odluku o troškovima kaznenog postupka, iako su za to postojali zakonski uvjeti, budući da je okrivljenika pobijanom presudom proglasio krivim pa je sukladno čl. 148. st. 1. ZKP/08 bio dužan naložiti okrivljeniku da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično.

Nadalje u žalbi se navodi i to kako je prvostupanjski sud trebao odlučiti o troškovima kaznenog postupka po službenoj dužnosti, kada je donio presudu kojom je izdao kazneni nalog protiv okrivljenika J. P. proglasivši ga krivim za terećeno kazneno djelo, neovisno o tome je li državni odvjetnik u optužnici predložio da se okrivljenika obveže na naknadu troškova kaznenog postupka.

Suprotno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski sud utemeljeno nije pobijanom presudom obvezao okrivljenika da naknadi troškove kaznenog postupka, bilo u cijelosti ili djelomično.

Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu optužnicom broj K-DO-385/2018 od 30. ožujka 2018. između ostalog zatražilo je da na temelju čl. 540. st. 1. ZKP/08 nadležni sud prema čl. 541. istog Zakona izda kazneni nalog kojim prihvaća zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika J. P. za počinjeno kazneno djelo proglasi krivim te ga na temelju čl. 229. st. 1. i čl. 52. KZ/11 osudi na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom prema čl. 56. istog Zakona izrekne mu uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Također je predloženo da sud odluči o imovinskopravnim zahtjevima oštećenika M. Š. i M. S.

U  članku 541. ZKP/08 propisano je da ako se sa zahtjevom složi, sudac pojedinac će presudom izdati kazneni nalog. U presudi o kaznenom nalogu navest će se samo da se prihvaća zahtjev državnog odvjetnika te okrivljeniku, čiji osobni podaci moraju biti jasno određeni izriče kazna ili mjera iz zahtjeva. Izreka presude o kaznenom nalogu obuhvaća podatke iz čl. 459. st. 1. – 3. ovog Zakona, uključujući i odluku o imovinskopravnom zahtjevu, ako je bio postavljen.

Prema članku 459. stavcima 1.– 3. ZKP/08 propisano je kako pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena, mora imati uvod, izreku i obrazloženje. Uvod presude sadrži naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske, naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženika, kazneno djelo za koje je optužen, naznaku tužitelja i optužnog akta, dan rasprave, je li rasprava bila javna, je li optuženik bio prisutan na raspravi, imena i prezimena tužitelja, branitelja koji su bili prisutni na raspravi te dan donošenja i dan objave izrečene presude. Izreka presude sadrži osobne podatke o optuženiku i odluku kojom se optuženik proglašava krivim za djelo za koje je optužen ili kojom se oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija.

Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi ne proizlazi da je prvostupanjski sud dužan odlučiti o troškovima kaznenog postupka po službenoj dužnosti, i onda kada državni odvjetnik nije predložio to u svojoj optužnici kojom traži izdavanje kaznenog naloga.

Naime, odredba čl. 541. st. 2. ZKP/08 propisuje obvezne sastojke presude o kaznenom nalogu, a prvostupanjski sud u cijelosti je prihvatio sve prijedloge državnog odvjetnika iz optužnice kojom traži izdavanje kaznenog naloga protiv okrivljenika P.

Prilikom razmatranja zahtjeva državnog odvjetnika za izdavanje kaznenog naloga, sud je dužan razmatrati isključivo sadržaj zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga, stoga je ispravno postupio prvostupanjski sud kada prilikom izdavanja kaznenog naloga nije odlučio o troškovima kaznenog postupka. U suprotnom bi povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točke 5. ZKP/08 i time prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

Kako navodima svoje žalbe državni odvjetnik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu nađene ni povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, prema članku 482. ZKP/08.

U Splitu 21. rujna 2018.