- 1 -              Rev 3103/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3103/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević, članice vijeća i Gordane Jalošovečki članice vijeća, u pravnoj tužitelja G. V., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz V., protiv tuženika 1. C. d.o.o., iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik iz V. i 2. A. T., iz Č., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-278/2015-2 od 8. rujna 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-214/2014-10 od 19. prosinca 2014., u sjednici održanoj 15. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-278/2015-2 od 8. rujna 2016., te se sudi:

 

Odbija se žalba tuženika 1. C. d.o.o, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-214/2014-10 od 19. prosinca 2014.

 

II. Nalaže se tuženiku 1. C. d.o.o. nakaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kuna u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-214/2014-10 od 19. prosinca 2014. suđeno je:

 

"Proglašava se da ovrha koja se na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Bjelovaru broj: Ovr-344/2012-5 od 4.10.2012. g. i zaključka Trgovačkog suda u Bjelovaru broj: Ovr-344/2012-7 od 4.10.2012. g. provodi kod Općinskog suda u Virovitici pod poslovnim brojem Ovr-1138/2012 između tuženika C. d.o.o., OIB: ..., V., ..., kao ovrhovoditelja i tuženika T. A., OIB: ..., Č., ... kao ovršenika, i to na predmetu ovrhe – nekretnine upisane u zk.ul.br. ... k.o. V. koje se sastoje od kčbr. ... oranica grad sa 5553 m2, nije dopuštena.“

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku C. d.o.o. V. naknadi parnični trošak u iznosu od 5.122,00 kn u roku od 15 dana. "

 

2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-278/2015-2 od 8. rujna 2016. preinačena je prvostupanjska presuda, odbijen je zahtjev tužitelja u cijelosti te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.122,00 kuna.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u skladu sa novima revizije uz naknadu troškova postupka i revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom na nekretninama upisanim u zk.ul.br. ... k.o. V. koje se sastoje od kčbr. ... oranica grad sa 5553 m2 a koja je određena temeljem rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-344/2012-5 od 4.10.2012. i zaključka Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-344/2012-7 od 4.10.2012.

 

7.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7.2. Prema odredbi st. 3. toga čl. u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8.1. Tužitelj je u reviziji naznačio pravno pitanje koje glasi:

 

"Da li ovrhovoditelj koji zna da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno i istinito, odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja i kojeg zbog tog saznavanja ne štiti načelo povjerenja u postupnost i istinitost zemljišnih knjiga, ipak ima pravo na namirenje stečeno zabilježbom ovrhe u skladu sa čl. 84. st. 2 Ovršnog zakona?"

 

8.2. Vezano za razloge važnosti navedenog pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tužitelj određeno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-870/2003 od 2. lipnja 2004.

 

9. U konkretnom slučaju, nakon provedenog postupka, prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom uz zaključak da je tuženica 2. stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine pod raskidnim uvjetom koji se ostvario a o čemu je tuženik 1. imao saznanja pa ga ne štiti načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga.

 

10. Drugostupanjski sud, preinačava prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, uz zaključak da (…) dopustivost ovrhe ne ovisi od toga da li je u vrijeme pokretanja ovršnog postupka ovrhovoditelj znao da se je ostvario raskidni uvjet iz ugovora o kupoprodaji, tj. da se načelo povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga odnosi na stjecatelje stvarnih prava, a ne i na ovrhovoditelja koji je zabilježbom ovrhe stekao pravo na namirenje temeljem čl. 84. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ/12).

 

11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev 870/2003. Iz navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi pravno shvaćanje "(…) da do primjene odredbe čl. 79. st. 2. i 4. Ovršnog zakona (identična odredbi čl. 84. OZ/12) dolazi samo u slučajevima kada ovrhovoditelj traži ovrhu na nekretnini za koju ne zna da zemljišno-knjižno stanje nije identično stvarnom, dakle izvanknjižnom stanju, pa se stoga može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige, dakle postupa u dobroj vjeri, kako to propisuje odredba čl. 122. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96 i 73/00 – u daljem tekstu: ZVDSP)."

 

12.1. Člankom 84. st. 2. OZ/12 propisano je da zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine.

 

12.2. Odredbom čl. 122. ZV propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Odredbom čl. 123. ZV propisano da je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

 

13.1. Slijedom izloženog, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tuženiku 1. bilo poznato da je tuženica 2. stekla pravo vlasništva nekretnine na kojoj je određena ovrha pod raskidnim uvjetom, te da je nastupio raskidni uvjet o čemu je tuženik 1. bio i obaviješten, to u konkretnom slučaju, odredba čl. 84. OZ/12, ne štiti pravo ovrhovoditelja na namirenje kada traži ovrhu na nekretnini za koju zna da zemljišno-knjižno stanje nije identično stvarnom, dakle izvanknjižnom stanju.

 

13.2. S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci presude pod toč.1.

 

14. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

15.1. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova postupka, vodeći računa o pravilima iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, te primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 - dalje: OT) tužitelju je kao opravdan priznat trošak sastava revizije u iznosu od 1.875,00 kuna (Tbr. 10/4 Tarife).

 

Stoga je tuženiku 1. C. d.o.o. naloženo nadoknaditi tužitelju troškove u iznosu 1.875,00 kn (toč. 2. izreke).

 

Zagreb, 15. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.