1              Poslovni broj: Gž-850/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Marine Parać Garma kao predsjednice vijeća, te suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz B., V. G., R. S., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. L. i V. J. P., odvjetnicima iz O., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 3 Pn-119/2018-17 od 22. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2021.

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 3 Pn-119/2018-17 od 22. veljače 2021. ukida a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.1.) Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 3 Pn-119/2018-17 od 22. veljače 2021. godine u cijelosti je odbijen tužitelj M. B. iz B., V. G., R. S., sa tužbenim zahtjevom da mu tužena Republika Hrvatska isplati iznos od 204.908,75 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2018. godine pa do isplate po stopi od 7,41 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezna kamate tada po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka 1. izreke).

 

1.2.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno na način da je tužitelju naloženo da tuženoj isplati iznos od 8.000,00 kuna (točka 2. izreke).

 

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu mu prouzročenog parničnog troška uključujući i trošak žalbe.

 

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.) Žalba je osnovana.

 

5.1.) Predmet spora je tražbina naknade štete prouzročene nepravilnim i nezakonitim radom službenika zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Opatiji, koji je prouzročio tužitelju gubitak valjano stečenog prava vlasništva čk.br.1113I/1 vinograd od 914 m2, upisane u zk.ul.br.106, k.o. M.

 

5.2.) U predmetnoj parnici tužitelj je potraživao naknadu štete u ukupnom iznosu od 204.908,75 kuna – i to s osnova vrijednosti navedene nekretnine iznos od 149.301,80 kuna, s osnova plaćenog poreza na promet iznos od 6.844,45 kuna, s osnova troškova uloženih sredstava u izgradnju pristupnog puta na izgubljenoj nekretnini iznos od 7.000,00 kuna, s osnova izgradnje zamjenskog pristupnog puta iznos od 23.000,00 kuna, s osnova troškova postupka koje je u izgubljenoj parnici morao platiti protivnoj stranci iznos od 8.862,50 kuna, i s osnova pretrpljenih duševnih bolova iznos od 10.000,00 kuna.

 

6.) Navedeni tužbeni zahtjev sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim polazeći pri tome od slijedećih nespornih i u postupku utvrđenih važnih činjenica:

 

-da je tužitelj ugovorom o kupoprodaji zaključenim dana 10. prosinca 2004. godine kupio od I. B. njegov suvlasnički dio od 2/3 dijela čk.br.1113/1 vinograd sa 914 čhv, upisane u zk.ul.br.106, k.o. M.;

-da je provedba navedenog ugovora u zemljišnoj knjizi izvršena u zemljišno-knjižnom predmetu Općinskog suda u Opatiji broj Z-4070/04, u kojem je doneseno rješenje kojim je određen upis tužiteljeva suvlasništva u 2/3 dijela;

-da je tužitelj ugovorom o kupoprodaji zaključenim dana 15. veljače 2007. godine kupio od I. B. njegov suvlasnički dio od 1/3 dijela čk.br.1113/1 vinograd sa 914 čhv, upisane u zk.ul.br.106, k.o. M.;

-da je provedba navedenog ugovora u zemljišnoj knjizi izvršena u zemljišno-knjižnom predmetu Općinskog suda u Opatiji broj Z-1470/07, u kojem je doneseno rješenje kojim je određen upis tužiteljeva suvlasništva u 1/3 dijela;

-da je u zemljišno-knjižnom predmetu Općinskog suda u Opatiji broj Z-1470/07 provedeno objedinjavanje suvlasničkih udjela na čk.br.1113/1 te je kao vlasnik istih u cijelosti pogrešno, umjesto tužitelja kao kupca, upisan prodavatelj B. I.;

-da je u predmetu Općinskog suda u Opatiji broj Ovr-628/08 vođena ovrha protiv B. I. kao ovršenika te je u tom postupku čk.br.1113/1 prodana kupcu B. J. koji je u zemljišnoj knjizi upisan vlasnikom temeljem rješenja o dosudi istog suda broj Ovr-628/08 od 17. svibnja 2010. godine;

-da je prilikom kupnje predmetne čk.br.1113/1 od B. I. kao prodavatelja tužitelj platio porez na promet nekretnina u iznosu od 4.606,45 kuna i u iznosu od 2.234,40 kuna;

-da je tužitelj u predmetu Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-803/11-21 vodio parnicu protiv B. I. i B. J. radi brisanja nezakonitog i neistinitog upisa prava vlasništva na ime J. B.;

-da je u navedenom predmetu presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-215/2013 od 15. srpnja 2015. godine tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom zbog propuštanja roka za podnošenje brisovne tužbe;

-da je tužitelj nakon pravomoćnog okončanja navedene parnice, a prije podnošenja tužbe u predmetnoj parnici, dana 04. srpnja 2018. godine podnio ODO Rijeka zahtjev za mirno rješenje spora, na koji mu je odgovoreno negativno dopisom od 04. rujna 2018. godine;

-da je tužitelj, zbog gubitka parnice u spisu P-803/11, bio presuđen naknaditi parnični trošak protivnoj stranci u iznosu od 7.662,50 kuna, a imao je i trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.100,00 kuna;

-da je tužitelj na kupljenoj čk.br.1113/1 sagradio pristupni put za svoju kuću, čija gradnja je koštala 7.700,00 kuna, a nakon gubitka njenog vlasništva sagradio novi put preko druge nekretnina, koja gradnja je koštala 7.978,00 kuna;

-da prema poreznim rješenjima o razrezu poreza na promet kupljene nekretnine proizlazi njena vrijednost od 136.817,18 kuna;

-da tužitelj nije dokazao da je zbog gubitka vlasništva kupljene nekretnine trpio duševne boli.

 

7.1.) Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj vlasništvo predmetne čk.br.1113/1 izgubio nepravilnim i nezakonitim radom zemljišno-knjižnog referenta u provedbi kupoprodajnog ugovora u zemljišno-knjižnom predmetu Z-1470/07, kada je pri objedinjavanju suvlasničkih udjela (u 2/3 dijela i u 1/3 dijela) stečenih temeljem sklopljenih kupoprodajnih ugovora, vlasništvo u 1/1 upisao, umjesto pravilno na tužitelja kao kupca, pogrešno na ime prodavatelja (I. B.), slijedom čega nalazi utvrđenim postojanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju je tužitelj tim nepravilnim radom pretrpio, jer da navedenog nepravilnog rada nije bilo tada ne bi došlo ni do njene prodaje u ovrsi B. J., a time ni do tužiteljeva gubitka vlasništva na istoj te ni do nastanka štete.

 

7.2.) Nadalje, na temelju naprijed navedenih utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj dokazao da mu je uslijed navedenog nepravilnog i nezakonitog rada nastala šteta u ukupnom iznosu od 158.609,63 kune – i to u vidu vrijednosti izgubljene nekretnine u iznosu od 136.817,18 kuna, u vidu plaćenog poreza na promet prilikom njene kupnje u iznosu od 6.844,45 kuna, u vidu troška izgradnje pristupnog puta na navedenoj nekretnini u iznosu od 7.000,00 kuna te troška izgradnje zamjenskog pristupnog puta u iznosu od 7.948,00 kuna.

 

7.3.) Unatoč utvrđenju postojanja zakonskih pretpostavki za naknadu štete (postojanje odgovornosti, postojanje štete) sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja jer nalazi osnovanim da je utužena tražbina naknade štete zastarjela. To stoga jer tražbina naknade štete, u skladu sa odredbom čl.230.st.1. i st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., i 29/18. – dalje: ZOO/05), zastarijeva u roku od tri godine od dana saznanja za štetu i počinitelja, odnosno u roku od pet godina od dana nastanka štete. Pri tome sud prvog stupnja zauzima stav da rok zastare naknade štete nije započeo teći od donošenja (29. srpnja 2015.) pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci Gž-215/2013 – jer donošenje navedene odluke ni ne predstavlja štetnu radnju, već je to nepravilan rad zemljišno-knjižnog referenta Općinskog suda u Opatiji izvršen u predmetu Z-1470/07. Stoga prema ocjeni prvostupanjskog suda, navedeni rok zastare započeo je teći od dana saznanja za nepravilan rad, odnosno za neistiniti i nezakoniti upis vlasništva J. B., a to je tužitelj zasigurno saznao najkasnije 27. prosinca 2011. godine kada je podnio brisovnu tužbu u predmetu P-803/11, pa kako je zahtjev za mirno rješenje spora podnio 04. srpnja 2018. godine, tj. nakon što je već istekao tužitelju i subjektivni i objektivni rok zastare, sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da je i predmetna tužba podnesena nakon što je već nastupila zastara utužene tražbine.

 

8.) U žalbi protiv navedene odluke tužitelj u bitnome ističe da presuda ne sadrži jasne i neproturječne razloga čime je učinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a; da je pogrešno ocijenio prigovor zastare pri čemu je potpuno ignorirao činjenicu da je tužitelj temeljem valjanih kupoprodajnih ugovora kupio čk.br.1113/1 te je temeljem istih ishodio i uknjižbu kupljenih suvlasničkih dijelova od 2/3 i 1/3, što znači da je tužitelj bio vlasnik u cijelosti navedene nekretnine; da je sud prvog stupnja potpuno ignorirao činjenicu da je tužitelj, prije predmetne parnice, vodio parnicu radi ostvarenja zaštite prava vlasništva koju je izgubio pa je šteta za njega nastala tek pravomoćnim okončanjem te parnice, a onda je i zastara predmetne tražbine naknade štete počela teći tek od toga momenta pa rok zastare, ni subjektivni a ni objektivni, do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, nije protekao.

 

9.) Navedene žalbene tvrdnje o počinjenju bitne povrede postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a nisu osnovane, jer je pobijana presuda razumljiva u svim svojim dijelovima – kako u izreci, tako i u obrazloženju u kojem je sud naveo jasne i međusobno neproturječne razloge za sve važne činjenice, a presuda nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće na valjan način ispitati pravilnost primjene materijalnog prava a time i pravilnost i zakonitost donesene odluke. Pored toga, treba reći da sud prvog stupnja nije učinio ni bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl.365.st.2. ZPP-a.

 

10.) Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje o postojanju žalbenih razloga iz odredbe čl.355. i čl.356. ZPP-a – jer sud prvog stupnja u ocjeni prigovora zastare, zbog pogrešnog pravnog stava o početku tijeka zastare, nije utvrđivao niti utvrdio sve važne činjenice, uslijed čega donesena odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva zbog prihvaćenog prigovora zastare, još za sada se ne može prihvatiti pravilnom i zakonitom.

 

10.1.) Naime, odredbom čl.230.st.1. i st.2. ZOO/05 je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok zastare), a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (objektivni rok zastare). Dakle, u smislu navedenih odredbi zastarijevanje tražbine naknade štete nikako ne može teći prije nastanka štete, odnosno prije saznanja za istu i za počinitelja, no pri tome treba imati u vidu da u određenim situacijama moment poduzimanja štetne radnje ne mora nužno predstavljati i moment nastanka štete – odnosno, u određenim situacijama šteta nastaje sa vremenskim odmakom (kasnije) u odnosu na poduzetu štetnu radnju, a što se je dogodilo i u predmetnom slučaju. Isto takom moment saznanja za štetu i njenu visinu nikako ne može nastati prije nego što je šteta nastala.

 

10.2.) Ispravno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da štetnu radnju, koja je prouzročila štetu tužitelju, ne čini donošenje negativne (odbijajuće) presude u predmetu P-803/11, već je to nepravilan i nezakonit rad zemljišnoknjižnog referenta zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Opatiji, poduzet u predmetu Z-1470/07, koja radnja je učinjena 2007. godine prilikom provedbe upisa temeljem kupoprodajnog ugovora, i koja radnja je i omogućila kasnije određivanje ovrhe na predmetnoj nekretnini te njenu prodaju u tom postupku ovrhe trećoj osobi, što je dovelo do tužiteljeva gubitka vlasništva na istoj. Nadalje, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj za navedenu štetnu radnju saznao tijekom 2011. godine, i da je nakon tog saznanja tužitelj poduzeo određene pravne radnje radi ostvarenja zaštite svoga prava vlasništva na navedenoj nekretnini – tj. podnio je sudu, u spisu predmeta P-803/11, tzv. brisovnu tužbu protiv I. B. i J. B., kojom je zatražio brisanje neistinitog i nezakonitog upisa prava vlasništva sa imena kupca (J. B.) nekretnine u ovršenom postupku vođenom protiv I. B. te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom svoga prava vlasništva. U tom postupku prvo je, dana 20. rujna 2012. godine, donesena prvostupanjska presuda kojom je u cijelosti bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, no dana 15. srpnja 2015. godine donesena je drugostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-215/2013, kojom je navedena prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan, i to zbog toga što je tužitelj navedenu pravnu zaštitu zatražio po isteku zakonom propisanih rokova za podnošenje brisovne tužbe. U postupku nije utvrđeno kada je navedena pravomoćna presuda (odluka II-stupanjskog suda) uručena tužitelju.

 

10.3. Imajući u vidu navedeno u točki 10.2. ovog obrazloženja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, šteta koju u predmetnoj parnici potražuje tužitelj nastala je upravo sa momentom donošenja presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-215/2013 od 15. srpnja 2015. godine. Naime, šteta zbog gubitka vlasništva nekretnine za tužitelja nastaje tek u momentu u kojem on više nema mogućnost pravnim putem, u odgovarajućem sudskom postupku, povratiti njeno vlasništvo što je tužitelj i pokušao učiniti pokretanjem parnice u spisu predmeta P-803/11, a to se je u konkretnom slučaju dogodilo upravo pravomoćnim gubitkom navedene parnice.

 

10.4.) Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl.230.st.1.ZOO/05, zastarijevanje predmetne tužiteljeve tražbine započelo je teći prvog idućeg dana (16. srpnja 2015. godine) nakon dana (15.srpanj 2015. godine) nastanka štete, odnosno navedenog dana je započeo teći objektivni rok zastare od pet godina propisan navedenom zakonskom odredbom, i on do podnošenja (27. rujan 2018. godina) predmetne tužbe zasigurno nije istekao. Subjektivni rok u trajanju od tri godine, propisan odredbom čl.230.st.2. ZOO/05, započeo je teći tužitelju prvog idućeg dana nakon onog dana kojeg mu je navedena pravomoćna presuda uručena, jer je sa tim danom on saznao za nastanak i postojanje štete, no kako sud prvog stupnja još za sada nije utvrdio kada je tužitelju uručena presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-215/2013 od 15. srpnja 2015. godine, nije moguće ocijeniti koliko je navedenog roka zastare proteklo do dana 04. srpnja 2015. godine (dan podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora ODO Rijeka), sa kojim danom je došlo do zastoja zastarijevanja u skladu sa odredbom čl.186.st.3. ZPP-a. Rok zastare nastavio je teći momentom primanja odgovora o zahtjevu za mirno rješenje spora, no u dosadašnjem tijeku postupka sud prvog stupnja nije utvrdio kada je tužitelj primio odgovor ODO Rijeka od 04. rujna 2018. godine, pa nije moguće ocijeniti kada je zastarijevanje nastavilo teći i da li je isteklo prije podnošenja predmetne tužbe.

 

11.) Zbog naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja te ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

12.) U ponovnom postupku sud prvog stupnja će utvrditi naprijed navedene činjenice na koje se ukazuje u točki 10.4. nakon čega će ponovno ocijeniti istaknuti prigovor zastare te donijeti novu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja a odlučit će i o troškovima parničnog postupka.

 

 

Bjelovar, 15. srpnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Marina Parać Garma, v.r.