Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 697/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Ž. A. iz K. M., OIB: ... i 2. tužiteljice-protutuženice I. A. iz K. M., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika A. H. iz K. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz S. i 2. tuženika-protutužitelja H. G. d.o.o. u stečaju, K. S., OIB: ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj D. L. iz Š., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji 1. tuženika i 2. tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6188/2016-2 od 31. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-822/2012 od 26. travnja 2016., u sjednici održanoj 15. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e :
Revizija 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6188/2016-2 od 31. listopada 2017. pod točkom I. izreke, te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-822/2012 od 26. travnja 2016. pod točkom II. izreke u odnosu na 1. tuženika, odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6188/2016-2 od 31. listopada 2017. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-822/2012 od 26. travnja 2016. pod točkom II. i III. izreke u odnosu na 2. tuženika-protutužitelja, te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. Revizija 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6188/2016-2 od 31. listopada 2017. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-822/2012 od 26. travnja 2016. pod točkom III. izreke u odnosu na 1. tuženika, odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
„I. Dužan je tuženik pod 1. A. H. OIB: ..., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pod 1. Ž. A., OIB: ... iznos od 429.914,53 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. studenoga 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Dužni su tuženici A. H. OIB: ... i trgovačko društvo H. G. d.o.o. ., OIB: ... solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici pod 2. I. A. ženi I., OIB: ... , iznos od 340.125,55 kuna zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. siječnja 2010. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Dužni su tuženici A. H. OIB: ... i trgovačko društvo H. G. d.o.o. ., OIB: ... naknaditi tužiteljima Ž. A., OIB: ... i I. A. ženi I., OIB: ... , cjelokupan parnični trošak u iznosu od 183.893,75 sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. travnja 2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
Tužiteljica – protutužena I. A. dužna je isplatiti tuženiku – protutužitelju H. G. d.o.o. iznos od 1.000.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. rujna 2009. godine do plaćanja po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo zadnjem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe kao i prouzročeni parnični trošak.“
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:
„I. Odbacuje se kao nepotpun prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere koji glasi:
Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja pod 1. Ž. A., OIB: ... prema protivniku osiguranja pod 1. A. H., OIB: ..., u iznosu od 429.914,53 kune sa kamatama po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena koje teku od 10. studenog 2009. godine do isplate, te novčane tražbine predlagateljice osiguranja pod 2. I. A., OIB: ... prema protivnicima osiguranja A. H. OIB: ... i trgovačkom društvu H. G. d.o.o., OIB: ... u iznosu od 340.125,55 kuna sa kamatama po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena koje teku od 22. siječnja 2010. godine pa do isplate, određuje se
privremena mjera
I/ Zabranjuje se protivniku osiguranja pod 1. A. H., opterećenje ili otuđenje nekretnine označene kao čest. zem. 1051/1 Z.U. 249 K.O. K. S.
II/ Zabilježbu će provesti Zemljišno - knjižni odjel Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću. Zabrana se smatra provedenom dostavom Zemljišno – knjižnom odjelu tog suda.
III/ Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.
IV/ Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.
V/ Protivnici osiguranja dužni su predlagateljima osiguranja naknaditi troškove postupka.
II. Utvrđuje se da su tužitelj pod 1. Ž. A. i tužiteljica pod 2.) – protutužena I. A. povukli prijedlog za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi.
III. Zahtjev tuženika pod 1. A. H. za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi odbacuje se kao nedopušten.“
2. Presudom suda drugog stupnja je odlučeno:
„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba prvotuženika A. H. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-822/2012 od 26. travnja 2016. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo prvotuženiku A. H. isplatiti prvotužitelju Ž. A. iznos od 429.914,53 kn s zakonskim zateznim kamatama od 3. siječnja 2013. do isplate.
II. Preinačuje se po žalbi prvotuženika A. H. presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-822/2012 od 26. travnja 2016. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo prvotuženiku A. H. isplatiti prvotužitelju Ž. A. zakonske zatezne kamate na iznos od 429.914,53 kn od 10. studenog 2009. do 2. siječnja 2013. i sudi:
Odbija se zahtjev prvotužitelja Ž. A. za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 429.914,53 kn, za razdoblje od 10. studenog 2009. do 2. siječnja 2013., kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika A. H. i žalba drugotuženika H. G. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-822/2012 od 26. travnja 2016. u stavku II., III. i IV. izreke.
IV. Odbija se zahtjev prvotužitelja Ž. A. i drugotužiteljice-protutuženice I. A. za naknadu troškova odgovora na žalbu.“
3. Protiv presude suda drugog stupnja pod točkom I. izreke, te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkom II. i III. izreke, 1. tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
3.1. Protiv presude suda drugog stupnja pod točkom III. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkom II. i III. izreke, 2. tuženik-protutužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti presude suda nižeg stupnja, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Revizija 1. tuženika u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.
4.1. Revizija 2. tuženika-protutužitelja je osnovana.
5. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju 1. tuženik ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke. Suprotno revizijskim navodima 1. tuženika ovaj sud nije našao da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6.1. Revizijskim navodima kojima 1. tuženik iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza – iskaza svjedoka i priloženih isprava, suprotno ocjeni sudova nižeg stupnja, proizlazi da prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati, sve u smislu odredbe članka 385. ZPP.
7. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je zahtjev 1. tužitelja da mu 1. tuženik isplati iznos od 429.914,53 kuna s zateznim kamatama (protuvrijednost od 59.000,00 € na dan potpisivanja Priznanice – 10. studenoga 2009.) na ime sklopljenog ugovora o zajmu, te zahtjev 2. tužiteljice-protutuženice da joj 1. tuženik i 2. tuženik-protutužitelj solidarno isplate iznos od 340.125,55 kuna s zateznim kamatama (protuvrijednost od 46.500,00 € na dan 22. siječnja 2010.) na ime stečenog bez osnove.
8. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je zahtjev 2. tuženika-protutužitelja da mu 2. tužiteljica-protutuženica isplati iznos od 1.000.000,00 kuna s zateznim kamatama na ime obveza po računu ... Privremene situacije br. ... od 15. studenoga 2009.
9. U odnosu na zahtjev 1. tužitelja, sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:
- da iz Priznanice ovjerene kod javnog bilježnika, pod brojem ... od 10. studenoga 2009., proizlazi da je 1. tuženik izjavio da priznaje i prihvaća u potpunosti da je dužan 1. tužitelju na ime duga, iznos od 59.000,00 €, a koji iznos mu je osobno pozajmljivao 1. tužitelj na njegov zahtjev od 2007. do studenoga 2009., u više navrata.
10. Pozivajući se na odredbu članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/5 i 41/08 – dalje: ZOO) sudovi nižeg stupnja su prihvatili zahtjev 1. tužitelja da mu je 1. tuženik dužan vratiti pozajmljeni iznos u iznosu od 429.914,53 kuna (protuvrijednost od 59.000,00 € prema tečaju na dan potpisivanja Priznanice – 10. studenoga 2009.).
11. Međutim, u dijelu odluke o zateznim kamatama na iznos od 429.914,53 kuna, sud drugog stupnja je zaključio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 504. ZOO, kojom je propisano da u situacijama kada rok za vraćanje zajma nije određen, niti se može odrediti iz okolnosti zajma, zajmodavac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka, koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog zahtjeva. Kako ugovaratelji predmetnog zajma nisu odredili rok vraćanja zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, a budući da se u ovjerovljenoj Priznanici navode pozajmice od 2007. do studenog 2009., da 1. tužitelj nije prije podnošenja predmetne tužbe pozivao 1. tuženika na vraćanje istih, da je predmetna tužba podnesena 2. studenog 2012., to je, zaključuje sud drugog stupnja zadnji dan roka za vraćanje zajma bio 2. siječnja 2013. (dva mjeseca nakon podnošenja tužbe). Stoga je sud drugog stupnja u dijelu odluke o zateznim kamatama preinačio presudu suda prvog stupnja i dosudio 1. tužitelju iznos od 429.914,53 kuna s zateznim kamatama od 3. siječnja 2013. do isplate.
12. U odnosu na zahtjev 2. tužiteljice-protutuženice prema 1. tuženiku i 2. tuženiku-protutužitelju, sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:
- da iz Ugovora o kupoprodaji od 18. lipnja 2007. zaključenog između Z. R. M. kao prodavateljice i 2. tužiteljice-protutuženice i 2. tuženika-protutužitelja kao kupaca, proizlazi da su predmet kupoprodaje bile čest. zem. 1118/3 i 1116/4 i čest. zgr. 180, sve k.o. M., predio S. G., da ih je prodavateljica prodala za cijelo, a kupci kupili svaki za 1/2 dijela, da je kupoprodajna cijena iznosila 267.000,00 € u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB-a za € na dan isplate, koju kupoprodajnu cijenu su se kupci obvezali isplatiti prodavateljici svaki za po 1/2 dijela najkasnije do 1. travnja 2008. (članak I., II. i III. Ugovora),
- da je u Ugovoru o kupoprodaji ugovoreno osiguranje isplate upisom prava zaloga na predmetnim nekretninama na ime prodavateljice ukoliko se ne isplati kupoprodajna cijena do 1. travnja 2008. (članak V. Ugovora),
- da je kupcima od strane prodavateljice predana lokacijska dozvola i izdana potrebna dopuštenja za ishođenje građevinske dozvole kao i dopuštenje upisa u zemljišnoj knjizi na ime kupaca, svakog za po 1/2 dijela (članak VI. Ugovora),
- da se u Priznanici od 10. studenoga 2009., ovjerenoj od javnog bilježnika pod brojem ..., u potpisu A. H. (1. tuženik) kao osoba ovlaštena za zastupanje H. G. d.o.o. (2. tuženika-protutužitelja), navodi da 1. tuženik kao vlasnik i direktor H. G. d.o.o. priznaje i prihvaća u potpunosti da je dužan po sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji od 18. lipnja 2007. Z. R. M. iznos od 93.000,00 €, a da 2. tužiteljica-protutuženica nije dužna nikakav iznos novca Z. R. M. po naprijed navedenom ugovoru, te da A. H. (1. tuženik) Priznanicom preuzima cjelokupan eventualni dug 2. tužiteljice-protutuženice prema Z. R. M., na sebe, a koji iznos će isplatiti Z. R. M. u razumnom roku u novcu ili u nekretninama,
- da iz Izjave od 22. siječnja 2010. izdane od Z. R. M. zastupane po suprugu B. R. proizlazi da je 22. siječnja 2010., od kupca I. A. (2. tužiteljice-protutuženice) primila iznos od 46.500,00 €, u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB koji je vrijedio na taj dan,
- da je Z. R. M. u postupku pred Općinskim sudom u Sinju broj P-515/2010, potraživala kako od tuženika (A. H. i H. G. d.o.o.) tako i od 2. tužiteljice-protutuženice (kao jednog od kupaca iz Ugovora o kupoprodaji od 18. lipnja 2007.) iznos od 93.000,00 €,
- da je radi osiguranja namirenja tražbine od 93.000,00 €, djelomično prihvaćen prijedlog za osiguranje i to za iznos od 46.500,00 € (rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj Ovr-6749/2009 od 3. ožujka 2010.), tako što je zabranjeno opterećenje i otuđenje izgrađenih nekretnina na kupljenom zemljištu (čest. zem. 1118/3 zk.ul. 1037 k.o. M.),
- da je 2. tužiteljica-protutuženica da bi izbjegla daljnju prisilu i ograničenja raspolaganja izgrađenim nekretninama, platila 22. siječnja 2010. predlagateljici osiguranja Z. R. M. iznos od 340.125,55 kuna (protuvrijednost od 46.500,00 € prema tečaju na dan 22. siječnja 2010.).
13. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sudovi nižeg stupnja zaključuju da su 1. tuženik i 2. tuženik-protutužitelj solidarno dužni 2. tužiteljici-protutuženici temeljem Priznanice od 10. studenoga 2009., kojom Priznanicom da se 1. tuženik u svoje ime i u ime svog trgovačkog društva, H. G. d.o.o. obvezao prodavateljici Z. R. M., isplatiti 93.000,00 €, uz istovremeni prestanak bilo kakvih obveza I. A. (2. tužiteljice-protutuženice) po Ugovoru o kupoprodaji od 18. lipnja 2007.
14. Kako 1. tuženik i 2. tuženik-protutužitelj nisu postupili sukladno preuzetoj obvezi prema Priznanici od 10. studenoga 2009., 2. tužiteljica-protutuženica je da bi izbjegla daljnju prisilu i ograničenja raspolaganja izgrađenim nekretninama, isplatila 22. siječnja 2010. Z. R. M. iznos od 46.500,00 € u protuvrijednosti u kunama, zbog čega, zaključuju sudovi nižeg stupnja, 2. tužiteljici-protutuženici pripada prava da isti iznos zahtijeva od tuženika kao solidarnih dužnika, prema pravilima o stjecanju bez osnove (članak 1112. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 43. ZOO).
15. Stoga su sudovi nižeg stupnja prihvatili zahtjev 2. tužiteljice-protutuženice da joj 1. tuženik i 2. tuženik-protutužitelj solidarno isplate iznos od 340.125,55 kuna s zateznim kamatama.
16. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim 2. tuženik-protutužitelj potražuje od 2. tužiteljice-protutuženice isplatu iznosa od 1.000.000,00 kuna s zateznim kamatama, sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:
- da iz ... Privremene situacije br. ... proizlazi da se odnosi na izvršene radove Stambenih objekta ..., da je izvoditelj radova H. G. d.o.o., a da je naručitelj I. A., da je ugovorena vrijednost radova 2.000.000,00 kuna, da je vrijednost obavljenih radova 1.632.680,23 kune, da je vrijednost radova po prethodnoj situaciji 819.672,13 kuna, a po ovoj situaciji 813.008,10 kuna (uvećano za pdv od 23% iznosi 1.000.000,00 kuna),
- da je Privremena situacija potpisana od I. A. (2. tužiteljice-protutuženice) kao naručitelja gradnje i A. H. kao izvoditelja (1. tuženika), a pored njihovih potpisa potpisana je i od nadzornog inženjera M. Č.,
- da iz Sporazumnog Ugovora o građenju od 19. studenoga 2007., sklopljenog između naručitelja I. A. i izvođača radova H. G. d.o.o. proizlazi da se H. G. d.o.o., kao izvođač radova, obvezala izgraditi dvije stambene zgrade sa osamnaest stanova, 28 podzemnih garažno – parkirnih mjesta i 8 vanjskih parkirnih mjesta na čest. zem. 1116/4 i čest. zgr. 180. k.o. M., a da polovica tih objekata pripadaju u idealnom dijelu I. A., investitoru,
- da spisu prileži uplatnica na ime I. A. (2. tužiteljice-protutuženice) od 14. veljače 2008. o uplati iznosa od 1.000.000,00 kuna H. G. d.o.o. (2. tuženiku-protutužitelju).
17. Primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP), sudovi nižeg stupnja su odbili protutužbeni zahtjev 2. tuženika-protutužitelja s obzirom da se na temelju pribavljenih isprava nije moglo s sigurnošću utvrditi da bi 2. tužiteljica-protutuženica bila u obvezi podmiriti račun po ... Privremenoj situaciji broj ...
18. Odlučujući o reviziji 1. tuženika, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje suda drugog stupnja u odnosu na 1. tuženika.
19. Prema odredbi članka 499. stavak 1. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
20. Prema odredbi članka 504. ZOO ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati.
21. Pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo kada su zahtjev 1. tužitelja za vraćanjem zajma ocijenili osnovanim sukladno odredbi 499. stavak 1. ZOO, budući da iz ovjerene Priznanice od 10. studenoga 2009. proizlazi da je 1. tužitelj u više navrata od 2007. do studenoga 2009. pozajmio 1. tuženiku ukupan iznos od 59.000,00 €.
22. Kako između stranaka nema ugovorenog roka za vraćanje zajma, pravilan je zaključak suda drugog stupnja da je 1. tužitelj prvi puta pozvao 1. tuženika da mu vrati predmetni iznos podnošenjem tužbe.
23. Nadalje, revizijskim navodima 1. tuženik osporava da bi osobno priznao postojanje duga prema 2. tužiteljici-protutuženici, već da je sve izjave o postojanju duga dao kao direktor i zakonski zastupnik 2. tuženika-protutužitelja, pa da slijedom toga nije u obvezi isplatiti utuženu tražbinu.
24. Suprotno revizijskim navodima, 1. tuženik je pravilno obvezan solidarno isplatiti 2. tužiteljici-protutuženici iznos od 340.125,55 kuna (protuvrijednost od 46.500,00 € na dan 22. siječnja 2010.).
25. Naime, u smislu odredbe članka 247. ZOO ugovor je među strankama sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, s time da se prema odredbi članka 249. stavak 1. ZOO volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se s sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.
26. Stoga su pravilno sudovi nižeg stupnja zaključili da se ovjerenom Priznanicom od 10. studenoga 2009., 1. tuženik u svoje ime, te u ime svog trgovačkog društva, H. g. d.o.o. obvezao prodavateljici Z. R. M. isplatiti 93.000,00 €, uz istovremeni prestanak bilo kakvih obveza 2. tužiteljice-protutuženice po Ugovoru o kupoprodaji od 18. lipnja 2007.
27. U odnosu na revizijske navode 1. tuženika treba još navesti da ovdje nije riječ o pristupanju dugu, jer za pristupanje dugu sukladno članku 101. ZOO, nedostaje ugovor sklopljen između vjerovnika (Z. R. M.) i trećega (1. tuženika).
28. Nadalje, odredba članka 1111. ZOO sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove - nastanku izvanugovornog odnosa u situaciji prijelaza imovine, dijela imovine, jedne osobe u imovinu druge osobe bez pravne osnove (u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu).
29. Međutim, odredbom članka 1112. ZOO, kao posebnom odredbom, uređena je situacija u kojoj je stjecatelj ovlašten uskratiti vraćanje stečenog, te je navedenom odredbom propisano: "Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
30. Budući da do prijelaza imovine osiromašenog u imovinu stjecatelja dolazi upravo radnjom osiromašenog (vršenjem isplate) svjesno plaćanje neduga načelno kvalificira se kao dar. Stoga osiromašeni u tužbi kojom zahtijeva vraćanje stečenog bez osnove zbog plaćanja neduga mora dokazati isplatu, nepostojanje duga i eventualno svoju zabludu, odnosno ako zablude nije bilo jer je znao da nije dužan platiti, mora dokazati da je zadržao pravo na povrat, da je platio da bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
31. U situaciji primjene odredbe članka 1112. ZOO, teret dokaza o tome da je plaćanje izvršio ne znajući da nije dužan platiti, odnosno o postojanju iznimki navedenih u članku 1112. ZOO, je na osiromašenom – u konkretnom slučaju 2. tužiteljici-protutuženici.
32. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku pred sudovima nižeg stupnja da je 2. tužiteljica-protutuženica izvršila isplatu, nepostojanje pravne osnove na kojoj je isplata izvršena, ali plaćanje da bi izbjegla daljnju prisilu i ograničenja raspolaganja izgrađenim nekretninama, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo iz članka 1112. ZOO kada su tužbeni zahtjev 2. tužiteljice-protutuženice prihvatili osnovanim u odnosu na 1. tuženika.
33. Zbog navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji 1. tuženik ukazuje u reviziji, pa je valjalo na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju 1. tuženika odbiti kao neosnovanu.
34. U odnosu na revizijske navode 1. tuženika kojima pobijaju odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi suda drugog stupnja (točka III. izreke) za navesti je da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
35. Zbog navedenog je na temelju članka 392. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja (točka II. izreke rješenja).
36. Nadalje, u odnosu na zahtjev 2. tužiteljice-protutuženice za isplatu iznosa od 340.125,55 kuna s zateznim kamatama prema 2. tuženiku-protutužitelju, 2. tuženik-protutužitelj revizijskim navodima sadržajno ističe da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 212. stavak 5. ZPP koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke, budući da je donio drugostupanjsku odluku ne uzimajući u obzir da je nad 2. tuženikom-protutužiteljem otvoren stečaj i da je nastupio prekid postupka ex lege u odnosu na 2. tuženika-protutužitelja.
37. Naime, iz revizijskih navoda 2. tuženika-protutužitelja proizlazi da je nad 2. tuženikom-protutužiteljem otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-331/2017 od 22. svibnja 2017. (za vrijeme žalbenog postupka).
38. Osnovano 2. tuženik-protutužitelj ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 212. stavak 5. ZPP, jer je sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke izgubio iz vida da je nad 2. tuženikom-protutužiteljem otvoren stečajni postupak za vrijeme žalbenog postupka, odnosno da je sukladno članku 212. stavak 5. ZPP po samom zakonu nastupio prekid postupka. Kako je sud drugog stupnja donio pobijanu odluku, ne uzimajući u obzir da je nad 2. tuženikom-protutužiteljem otvoren stečajni postupak, navedeno je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude.
39. Pri tom se sudu drugog stupnja ukazuje na odredbu članka 269. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 – dalje: SZ), kojom je propisano da ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice (stavak 1.). Prijedlog za nastavak parnice iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu odnosno primitka drugostupanjske odluke. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika (stavak 2.). Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice (stavak 3.).
40. Iz navedenog sadržaja zakonske odredbe proizlazi da je bitan preduvjet za preuzimanje i nastavak parnice parnična radnja vjerovnika (tužitelja odnosno u konkretnom slučaju 2. tužiteljice-protutuženice), koji je u ovom slučaju dužan preuzeti parnicu u roku od 8 dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu. U protivnom, nastupa (neoboriva) zakonska predmnijeva da je vjerovnik odustao od prava na vođenje parnice.
41. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 394. stavak 1. ZPP ukinuti presudu suda drugog stupnja u pobijanom dijelu u odnosu na 2. tuženika-protutužitelja i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja).
42. U smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP valjalo je u odnosu na 2. tuženika-protutužitelja ukinuti i odluku o troškovima postupka.
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.