- 1 -              Rev 1859/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1859/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. M. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. M. iz P., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u D., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-91/15 od 4. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1553/10 od 20. listopada 2014., u sjednici održanoj 15. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

 

Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavljaju 2 poslovna udjela tuženika F. M. u društvu M.-K. d.o.o. za građevinarstvo i usluge, P., ...., MBS: ..., OIB: ..., jedan u iznosu od 18.600,00 kuna što predstavlja 1% temeljnog kapitala društva i drugi u iznosu od 2.386.000,00 kuna što predstavlja 49% temeljnog kapitala društva.

 

Utvrđuje se da su tužiteljica L. M. i tuženik F. M. ovlaštenici u jednakim dijelovima, svaki u 1/2 na 2 poslovna udjela člana društva F. M. u društvu M.-K. d.o.o. za građevinarstvo i usluge, P., ..., MBS: ..., OIB: ..., jednom poslovnom udjelu u iznosu od 18.600,00 kuna što predstavlja 1% temeljnog kapitala društva i drugom poslovnom udjelu u iznosu od 2.386.000,00 kuna što predstavlja 49% temeljnog kapitala društva.

 

Trgovački sud u Dubrovniku kao nadležni registarski sud provest će provedbu upisa u registarskom ulošku društvu M.-K. d.o.o. za građevinarstvo i usluge, P., ..., MBS: ..., OIB: ..., da su tužiteljica L. M. i tuženik F. M. ovlaštenici u jednakim dijelovima, svaki u 1/2 na 2. poslovna udjela člana društva F. M. u društvu M.-K. d.o.o. za građevinarstvo i usluge, P., ..., MBS: ..., OIB: ..., jednom poslovnom udjelu u iznosu od 18.600,00 kuna što predstavlja 1% temeljnog kapitala društva i drugom poslovnom udjelu u iznosu od 2.386.000,00 kuna što predstavlja 49% temeljnog kapitala društva.

 

II. Nalaže se tužiteljici L. M. u roku od 15 dana naknaditi tuženiku F. M. trošak postupka u iznosu od 37.500,00 kuna."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog, odnosno drugostupanjskog suda. Tužiteljica je zatražila trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tužiteljica u reviziji (prije svega) navodi da je pri donošenju drugostupanjske presude učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP) slijedom čega joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje i to iz razloga jer je presuda donesena u vijeću u kojem je sudjelovala i sutkinja V. P. A. koja je kao sudac u postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku poslovni broj P-619/06 donijela presudu u brakorazvodnoj parnici tužiteljice i tuženika, a osim toga da je "već vodila prvostupanjski postupak povodom utvrđenja i diobe bračne stečevine među istim strankama pod brojem P-207/07 i P-1271/09 pred Općinskim sudom u Dubrovniku u kojem je ista sutkinja već odbijala tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom (i koji je parnični postupak okončan odbačajem tužbe) povodom utvrđenja bračne stečevine koja se odnosila i na poslovne udjele društva M.-K. d.o.o.". Pritom tužiteljica ukazuje na odluku ovog suda poslovni broj Revx-19/2013-2 od 10. lipnja 2015., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2010. broj U-III-3403/05, predmet: Golubović protiv Hrvatske, presuda od 27. studenog 2012., zahtjev br. 43947/10 Europskog suda za ljudska prava.

 

8. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji, ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. toč. 1. – 6.), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

 

9. Prema odredbi čl. 71. st. 1. toč. 5. sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom, dok prema stavku 7. istog članka sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

 

10. Iz odluke ovog suda Revx-19/2013-2 od 10. lipnja 2015. na koju se poziva tužiteljica proizlazi da je prihvaćena revizija tužiteljice, ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje nakon što je ocijenjeno da je pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP time što je u donošenju iste sudjelovao sudac koji je u istom postupku sudjelovao kao sudac pojedinac do imenovanja na viši sud – Županijski sud u Zagrebu, a slijedom toga da joj je povrijeđeno i pravo na suđenje po nepristranom sudu (zajamčeno člankom 29. stavkom 12. Ustava).

 

10.1. U istoj odluci je (između ostalog) navedeno:

 

"Sastavni dio prava na pravično suđenje jest pravo na suđenje pred zakonom ustanovljenim neovisnim i nepristranim sudom. Nepristranost suda podrazumijeva da sud i njegov sastav jamče dovoljno sigurnosti kojom isključuju svaku opravdanu sumnju u nepristranost suda. Sudovi upravo time što nastupaju kao nepristrani pridonose povjerenju javnosti, koje je nužno u demokratskom društvu, što je već utvrđeno stajalište međunarodnog prava (tako u odluci Ustavnog suda od 26. studenoga 2010., broj U-III-3403/05, pozivom na predmet Europskog suda za ljudska prava Mežnarić protiv Hrvatske, presuda, 15. srpnja 2005., zahtjev br. 71615/01, § 27).

 

U navedenoj odluci Ustavnog suda (isto stajalište Ustavni sud izrazio je primjerice u odlukama broj: U-III-2488/2005 od 6. listopada 2005., objavljena u „Narodnim novinama“ broj 125/05.; broj: U-III-790/2004 od 20. listopada 2005., objavljena u „Narodnim novinama“ broj 128/05. i broj: U-III-4808/2008 od 1. travnja 2010.) istaknuto je da se u pogledu pitanja nepristranosti suda primjenjuje subjektivno i objektivno mjerilo."

 

11. Iz presude Europskog suda za ljudska prava Golubović protiv Hrvatske na koju također ukazuje tužiteljica proizlazi da glede subjektivnog testa osobnu nepristranost suca treba predmnijevati dok se ne dokaže suprotno (tako i Europski sud u predmetu Padovani protiv Italije, 26. veljače 1993. stavak 26; Serija A br. 257-B i Morel protiv Francuske, br. 34130/96, stavak 41., ECHR 2000-VI). Objektivni test znači ispitivanje da li sud kao takav i njegov sastav, jamče dovoljno sigurnosti da bi isključili svaku opravdanu sumnju u pogledu nepristranosti suda. To je važno imati u vidu pri ispitivanju objektivne nepristranosti, jer sudovi upravo time što nastupaju kao nepristrani pridonose povjerenju javnosti koje je nužno u demokratskom društvu. Međutim, iz činjenica konkretnog slučaja mogu proizaći objektivni negativni pokazatelji sučeve (ne)pristranosti koji opravdavaju legitimno očekivanje da će se sudac otkloniti od suđenja. Takve činjenice npr. postoje kad je sudac u prethodnom postupku odlučivao o pitanjima koja su "blisko povezana s pitanjima odlučivanja o glavnoj stvari" (presuda u predmetu Hauschildt protiv Danske, presuda od 24. svibnja 1989., § 51-52).

 

12. Slijedom izloženog, za zaključiti je, da glede subjektivnog testa tužiteljica nije iznijela dokaze kojima bi pobila predmnijevu da je sutkinja V. P. A. bila nepristrana. Naime, sama činjenica da se sutkinja V. P. A. nije izuzela iz postupanja u predmetnom žalbenom postupku nakon što je prethodno sudjelovala u drugim povezanim građanskim postupcima, ne predstavlja potrebni dokaz (tako i u predmetu Sofri i dr. protiv Italije (odl.), br. 37235/97, ECHR 2003-VIII, Bracci protiv Italije, br. 36822/02, stavak 52., 13. listopada 2005., Šorgić protiv Srbije, br. 34973/06, stavak 68., 3. studenog 2011. i dr.).

 

13. Što se tiče objektivnog testa, ovaj sud je iz predmetnog spisa utvrdio istinitost tužiteljičinih navoda da je sutkinja V. P. A. donijela presudu poslovni broj P-619/06 od 1. rujna 2006. (koja je postala pravomoćna 25. rujna 2006.) u brakorazvodnoj parnici pred Općinskim sudom u Dubrovniku između istih stranaka kao u predmetnom spisu (list 5. i 6. spisa), time da iz iste jasno proizlazi da je riječ o dva različita spora. Nadalje, iako je točna tvrdnja tužiteljice da je sutkinja V. P. A. sudjelovala i u postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku koji se vodio prvotno pod poslovnim brojem P-207/07, a kasnije P-1271/09 između istih stranaka radi utvrđenja bračne stečevine koja se odnosila i na poslovne udjele društva M.-K. d.o.o. (kao i u predmetnom postupku), a jer je u konačnosti taj predmet okončan pravomoćnim rješenjem kojim je odbačena tužba u tom postupku i to pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. ZPPP jer tužiteljica niti nakon pouke od strane suda koju joj je dao isti da dopuni tužbu i kao stranku obuhvati i trgovačko društvo, a riječ je bila o smetnji takve prirode da je sprečavala vođenje postupka, što znači da o predmetu spora nije meritorno odlučeno, slijedom čega je za zaključiti da je sutkinja V. P. A. u tom predmetu donijela odluku o činjenicama, odnosno izrazila mišljenje o bilo kojem aspektu osnovanosti kasnijeg predmeta, tj. predmetnog postupka.

 

14. U takvoj situaciji u smislu objektivnog testa ovaj sud ne nalazi postojanje objektivnih pokazatelja sutkinjine pristranosti koji bi opravdali legitimno očekivanje da će se otkloniti od suđenja, jer sutkinja V. P. A. nije ranije oblikovala svoj stav o osnovanosti tužiteljičinih zahtjeva u predmetnom postupku. Dakle, prema ocjeni ovoga suda u okolnostima konkretnog slučaja isključena je svaka opravdana sumnja u nepristranost suda, odnosno nisu nađene okolnosti zbog kojih se sutkinja V. P. A. trebala izuzeti od postupanja u ovom predmetu. Stoga ovaj sud ne nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP, odnosno da je došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pritom je za naglasiti da ocjenu ovog suda ne može izmijeniti niti činjenica da se u obrazloženju pobijane odluke ukazuje i na obrazloženje presude donesene od strane sutkinje V. P. A. u brakorazvodnoj parnici poslovni broj P-619/06 jer pobijana presuda nije u bitnom utemeljena na navodima iz obrazloženja te presude (da tužiteljica i sama tvrdi da ne živi s tuženikom u bračnoj zajednici već duže vrijeme), već se u pobijanoj presudi polazi od utvrđenja (koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka) da je bračna zajednica prestala u ljeto 2005., a što proizlazi iz iskaza svjedoka i tuženika te dovodi do zaključka da je do prestanka bračne zajednice došlo prije nego što je tuženik u trgovačko poduzeće unio poslovni udjel od 49% i to u stvarima.

 

15. Nadalje, neosnovano tužiteljica ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa. K tomu, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi koje je materijalnopravne propise sud imao u vidu donoseći pobijanu presudu, pa ista suprotno revizijskim navodima, nije nerazumljiva.

 

16. Revizijski navodi tužiteljice o lažnom iskazu tuženika i svjedoka S. M. i P. G. uz presliku optužnice poslovni broj Kov-486/15 koja se dostavlja uz reviziju, u ovom stupnju postupka, jer takovu tvrdnju ne opravdava pravomoćnom kaznenom presudom, ne može dovesti do drugačije odluke suda, a niti je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka (na koju se sadržajno ukazuje) iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 3. st. 3. ZPP, da se nižestupanjske presude temelje na nedopuštenim raspolaganjima.

 

17. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavljaju dva poslovna udjela tuženika u društvu M.-K. d.o.o. za građevinarstvo i usluge, jedan u iznosu od 18.600,00 kn što predstavlja 1% temeljnog kapitala društva i drugi u iznosu od 2.386.000,00 kn što predstavlja 49% temeljnog kapitala društva, zahtjev za utvrđenje da su tužiteljica i tuženik ovlaštenici u jednakim dijelovima svaki u ½ na dva poslovna udjela člana društva F. M. u društvu M.-K. d.o.o., jednom poslovnom udjelu u iznosu od 18.600,00 kn što predstavlja 1% temeljnog kapitala društva i drugom poslovnom udjelu u iznosu od 2.386.000,00 kn što predstavlja 49% temeljnog kapitala društva, kao i zahtjev da Trgovački sud u Dubrovniku kao nadležni registarski sud provede provedbu upisa u registarskom društvu M.-K. d.o.o. da su tužiteljica i tuženik ovlaštenici u jednakim dijelovima, svaki u ½ na dva poslovna udjela člana društva F. M. u društvu M.-K. d.o.o. pobliže opisanih u izreci.

 

18. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da su stranke sklopile brak ... 1992.,

 

- da je brak pravomoćno razveden ... 2006., s tim da je bračna zajednica između stranaka prestala u ljeto 2005.,

 

- da je tuženik 12. prosinca 1995. u temeljni kapital društva M.-K. d.o.o. unio iznos od 18.600,00 kn, a 13. listopada 2005. u temeljni kapital društva unio je u stvarima 2.386.000,00 kn,

 

- da temeljni ulog u iznosu od 18.600,00 kn, iako je dan za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice, predstavlja vlastitu imovinu tuženika koja potječe od davanja tuženikova oca, a koje je isključivo učinjeno tuženiku kao sinu, dok je temeljni ulog u iznosu od 2.386.000,00 kn unesen nakon prestanka bračne zajednice stranaka.

 

19. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer sredstva uložena u trgovačko društvo M.-K. d.o.o. potječu od posebne vlastite imovine tuženika i to stečene darovanjem, dok su sredstva u iznosu od 2.386.000,00 kn uložena nakon prestanka bračne zajednice.

 

20. Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tužiteljice istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbe iz čl. 277. i čl. 287. st. 1. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90, 25/94 i 162/98 – dalje: ZBPO) te odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 I 25/13 –dalje: ObZ).

 

21. Odluku suda drugog stupnja prihvaća i ovaj revizijski sud.

 

22. Prema odredbi čl. 277. ranije važećeg ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina, dok je čl. 287. st. 1. istog Zakona propisano da se suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

 

23. Prema odredbama čl. 248. i čl. 249. st. 1. ObZ ono što su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice čini bračnu stečevinu koje su bračni drugovi suvlasnici na jednake dijelove ako nisu drugačije ugovorile.

 

24. Imajući na umu navedene zakonske odredbe te polazeći od činjeničnih utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka (argument iz čl. 385. ZPP) pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili. Pritom treba reći da suprotni revizijski navodi nisu u bilo čemu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, iz odredaba ZBPO na koje se poziva drugostupanjski sud jasno proizlazi da imovinu koju bračni drug stekne po drugoj osnovi (darovanjem, nasljeđivanjem i sl.),a ne radom za vrijeme trajanja braka predstavlja njegovu vlastitu imovinu, dok iz odredbi ObZ (čl. 248. i čl. 249. st. 1.) isto tako jasno proizlazi da bračnu stečevinu stranaka ne čini imovina stečena radom nakon prestanka bračne zajednice (dakle, ne braka jer nije riječ o sinonimu odnosno pojmu istog značenja).

 

25. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana.

 

Zagreb, 15. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.