Poslovni broj: I Kž-uv-112/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-112/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i dr. sc. Lane Petö Kujundžić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. K., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj IK I-161/2021-11 od 1. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika S. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Puli-Pola, na temelju članka 168. i članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br. 14/2021-dalje u tekstu: ZIKZ) odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. K. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci broj K-554/2015. od 4. listopada 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Kž-860/2018. od 26. ožujka 2019., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. KZ/11.-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 25. listopada 2022.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik S. K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "usvojiti žalbu", a podredno "poništiti pobijano rješenje" i donijeti "presudu kojom mu se odobrava uvjetni otpust"".

3. Spis je u skladu s člankom 51. stavak 2. ZIKZ u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

5. Žalitelj osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju navodeći da je sud "zanemario činjenice koje bi mogle dovesti do ublažavanja kazne" pa tako loše zdravstveno stanje njegovih ukućana (majke i sestre), njihovu iznimno lošu financijsku situaciju te se nije potpuno očitovao o svim "olakotnim okolnostima" kojih je puno više nego "otegotnih".

6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II.). Potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

7. Naime, pravilno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako iz izvještaja kaznionice proizlazi da je zatvorenik ranije neosuđivan, nema novih postupaka u tijeku, u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen je razinom "naročito uspješan", kazneno djelo priznaje i izražava kajanje, radno je angažiran, ocjena rada je na razini "naročito uspješan" te je zbog uspjeha u radu i novčano nagrađivan, nije stegovno kažnjavan, zadržao je podršku obitelji, rizik od kriminalnog povrata procijenjen je niskim te ima osiguran postpenalni prihvat u kući u kojoj žive njegova majka i sestra, koje su narušenog zdravlja i otežano vode brigu o kućanstvu i okućnici. Međutim, uzimajući u obzir negativno mišljenje kaznionice kao i činjenicu da je ostatak neizdržanog djela kazne velik u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

8. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem adekvatne kazne, već upravo načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

9. Okolnost što iz pribavljenog mišljenja kaznionice proizlazi niz pozitivnih pokazatelja ne dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da te okolnosti nisu pravilno vrednovane prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu.

10. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje ni navodima žalitelja o lošem zdravstvenom stanju njegovih ukućana i njihovoj financijskoj situaciji niti to dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.

11. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da su ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. srpnja 2021.