Poslovni broj: II Kž-251/2021-5

Poslovni broj: II Kž-251/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. R., zbog kaznenih djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog R. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv-I-34/2021-5 (Kzd-1/2020.) od 17. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog R. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv-I-34/2021-5 (Kzd-1/2020.) od 17. lipnja 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-56/2020. od 14. srpnja 2020. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-12/2020. od 16. rujna 2020., protiv optuženog R. R., zbog kaznenih djela ubojstva iz članka 110. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog R. R. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 1. i 3. Na temelju članka 131. stavak 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor po ovom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi R. R. po braniteljici odvjetnici N. V. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske usvojiti žalbu i donijeti rješenje o ukidanju istražnog zatvora protiv optuženika.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega može ostvariti i nekom blažom mjerom, odnosnom nekom mjerom opreza.

5.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere u odnosu na osnovu u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. ogleda se prvenstveno u činjenici da je optuženik državljanin B. i H. koji u R. H. ima status stranca sa stalnim boravkom. Pored navedenog, optuženik je do odlaska u istražni zatvor neprijavljeno živio na drugoj adresi u Z., …, unatoč tome što je formalno prijavljen na adresi u Z., …, a na kucanje policijskih službenika nije htio otvoriti vrata i pokušao je pobjeći kroz prozor. Navedeno predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi pobjeći te tako postati nedostupan nadležnim tijelima R. H..

5.2. Osim toga, na strani optuženika postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se ogleda prvenstveno u činjenici prijašnje osuđivanosti i prekršajne kažnjavanosti optuženika (što je detaljno opisano u odlomku 8. pobijanog rješenja) te okolnostima koje proizlaze iz naravi i načina počinjenja kaznenih djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti, što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi nego i da prethodne osude očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na optuženika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela pa je za zaključiti da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo. Pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik ovisnik o opijatima (heroin) s dijagnosticiranim poremećajem ličnosti, sada u apstinenciji i za kojeg je predloženo prisilno liječenje u hospitalnim uvjetima, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

5.3. Time je i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. R. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti blažim mjerama, posebno ne mjerama opreza kako predlaže optuženik. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da ne egzistiraju razlozi za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora.

6. Navodi žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od bijega jer "nikada nije boravio ni živio u B. i H." su bez značaja kraj svih prethodno iznesenih okolnosti iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika.

7. Isto tako, okolnosti koje optuženik također navodi u žalbi, da se namjerava zaposliti, zasnovati obitelj i živjeti "društveno prihvatljivim načinom života" za sada ne umanjuju utvrđenu opasnost od bijega i opasnost od ponavljanja djela.

8. Protivno žalbenim navodima žalitelja o tome da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega djelovao u smislu specijalne prevencije ističe se da mjera istražnog zatvora nikad i ni u kojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja bijega ili počinjenja odnosno dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud (Europski sud za ljudska prava, Lawless v. Ireland (no. 3), §§ 13-14). Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

9. Iako je u izreci pobijanog rješenja propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08., u istražni zatvor optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. veljače 2020. pa nadalje, ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. srpnja 2021.